Korijen čička, biljka koja je stoljećima dio prirodne medicine, ima širok raspon dobrobiti, od liječenja kožnih problema do potencijalnih učinaka protiv raka.
Najnovija istraživanja otkrivaju njegovu ulogu kao antioksidansa, regulatora šećera u krvi, pa čak i afrodizijaka. Ova biljka, bogata antioksidansima, poput kvercetina i luteolina, štiti tijelo od slobodnih radikala i upala.
Osim toga, istraživanja pokazuju da čičak može poboljšati osjetljivost na inzulin i smanjiti razinu šećera u krvi, piše Krstarica.
Neki su istraživači otkrili potencijalna antikancerogena svojstva korijena čička, što ga čini zanimljivim za istraživanja u borbi protiv tumora, iako su za potvrdu ovih rezultata potrebna daljnja istraživanja na ljudima.
Osim toga, navodno čičak djeluje kao afrodizijak, iako su potrebna daljnja istraživanja da bi se i to potvrdilo. Čičak se tradicionalno koristio za liječenje kožnih problema, poput akni, zahvaljujući svojim protuupalnim i antibakterijskim svojstvima.
Najpoznatije vrste su obični ili veliki čičak, mali čičak, šumski čičak i pustenasti čičak. Domovina čička je Europa, odakle se raširio diljem svijeta.
Biljka ima uspravnu stabljiku koja može narasti do 150 cm, listovi su tamnozeleni i veliki, osobito oni pri dnu (do 50 cm), korijen je mesnat, vretenast, i može bit dug do jedan metar. Cvjetovi su purpurnocrveni, dvospolni s ovojnim listovima koji završavaju kukicama. Kada dozriju puni su sjemenki, a uz pomoć kukica se hvataju za odjeću i krzno životinja i na taj način se biljka širi.
Čičak raste uz putove, po zapuštenim zemljištima i livadama. Vole ga i pčele koje sakupljaju nektar i bijeli pelud, a njegov med je izraženog mirisa i tamnocrvenkaste boje.