Među biljkama čuvarkuća je tiha, skromna dobra vila. Izrazito je nezahtjevna: raste na krovovima, zidovima, kamenjaru, vode joj je dovoljno koliko joj nebo dâ, podnosi najžešće sunce i sušu, a ni u pitaru, kao ukrasnu bilju - kako se kod nas najčešće susreće - nije je teško održavati. No u svojim sočnim, mesnatim listovima čuvarkuća krije mnoga ljekovita svojstva.
Spominje se kako je u vrijeme vladavine Karla Velikog (8.-9. stoljeće) bila propisana obaveza uzgoja mnogih biljaka, pa i čuvarkuće koju su svi morali uzgajati na krovovima kuća (odakle latinski naziv Sempervivum tectorum, "stalnoživuća na krovovima"), s obzirom na ljekovitost ovoga sukulenta te vjerovanje da štiti od gromova, vatre, ali i zlih duhova.
Čuvarkuća, među ostalim, sadrži tanin, vrijedne kisel...