StoryEditor
ZdravljeNajviše konfuzije

Korona je znanstvenike posvađala, a građane izludila: maske su loše, pa nisu, virus je kao gripa, a onda nije - kome vjerovati? Pričali smo sa strukom

Piše Saša Jadrijević Tomas
2. lipnja 2020. - 07:48
Boris Kovačev/Hanza Media

Gripa je jača od korone. Gripa nije jača od korone. Covid-19 će se povući tijekom ljeta. Covid-19 će udariti još jače tijekom ljeta. Respiratori su dobri. Respiratori nisu dobri. Maske su dobre. Maske nisu dobre. Cjepivo će doći krajem 2020. Cjepivo neće doći krajem 2020.

Virus je oslabio. Virus nije oslabio. Krivi su Kinezi. Nisu krivi Kinezi. Virus je došao iz laboratorija. Virus nije došao iz laboratorija. Perite ambalažu proizvoda iz trgovina. Ne trebate prati proizvode. Mladi su otporni. Mladi nisu otporni. Od korone umire 1 posto. Od korone umire tri posto. Od korone umire 0,9 posto. Od korone umire 11 posto... Karantena je bila nužno potrebna. Karantena nije bila potrebna. Švedski model je užasan. Švedski model je dobar...

I tako bi mogli do jutra nabrajati nedosljednosti u izjavama naših i stranih liječnika i znanstvenika vezano uz virus SARS-CoV-2 i bolest koju uzrokuje - COVID-19.

Nedavno smo jednog od najboljih hrvatskih infektologa, prof. dr. sc. Ivo Ivić, upitali je li, kako su rekli neki stručnjaci virus u Hrvatskoj oslabio, pošto je na Braču bilo dosta oboljelih s nikakvom ili blagom kliničkom slikom. Dr. Ivić je odgovorio:

- Ne, virus nije oslabio, iako bismo to itekako željeli, nego to potvrđuje da veliki broj osoba s ovom infekcijom ima blage simptome ili je bez njih.

No, Nela Sršen, na temelju primjera iz bolnice u Padovi, za HRT je prije nekoliko dana rekla kako je pozitivno to što i zaraženi kojima je potrebna hospitalizacija, ne završavaju na respiratorima i nemaju toliko kritičnu kliničku sliku. Pojasnila je kako to možda znači da je virus izgubio virulentnost i na neki način - oslabio.

Kad smo jednog epidemiologa pitali da nam pojasni ove različite stavove, rekao nam je: “Vjerojatno su u pravu oba liječnika. To je kompleksna situacija i nema jednoznačnih odgovora. Virus je isti, ali još s puno nepoznanica.”

Pokušao nam je objasniti - obraniti stavove kolega, ali smo opet ostali bez odgovora je li virus oslabio ili ne? No, krenimo dalje...

Za mišljenje i raspetljavanje sve sile informacija koje se pojavljuju proteklih tjedana, upitali smo liječnike, politologe, fizičare..., dakle sve one koji se i inače bave znanošću, tumače znanstvena istraživanja i pokušavaju ih plastično prikazati javnosti. Ali na kraju smo dobili jako malo odgovora i slijeganje ramenima. Jedan je naš poznati znanstvenik govorio s velikom uvjerenošću da je korona gripa, govorio da se stvara panika, da bi onda odjednom promijenio sve teze.

- Ne želim napadati kolege jer je ovo specifična situacija, ali sigurno i među nama ima onih koji se istrčavaju u medije i prije nego je napravljena prava, znanstvena evaluacija. I onda se događa ovaj kaos s poluinformacijama - kaže nam poznati hrvatski znanstvenik, navodeći da ne želi da ga citiramo, jer će onda i on, napadajući kolege, sudjelovati u tom informacijskom kaosu. A ne želi se, priznaje, ni zamjerati...

Politologinja Aleksandra Šućur je podrijetlom s Brača, a već niz godina živi u Lombardiji, najteže pogođenom talijanskom regijom. Cijelo vrijeme pandemije bavila se analizom podataka zdravstvenih vlasti, te je pratila izvješća medija. Pitali smo je zbog čega ovoliko kontradiktornih struja i savjeta među znanstvenicima u vezi korona-krize.

- I u Italiji se snebivamo nad žestinom tih prepirki: od uglednih i ozbiljnih ljudi se baš i ne očekuje da diskusije završe uvredama, omalovažavanjima, pa čak i sudskim tužbama za difamacije i klevete. Više faktora utječe na uzburkanost duhova, javnost od znanosti traži jasne i konačne odgovore kako bi se definirala jasna politika i rokovi, ali te jasnoće i nedvojbenosti još uvijek nema, što stvara tenzije i anksioznost i kod znanstvenika, koji, kao i svi drugi ljudi vole ispuniti očekivanja. Nažalost, pred ovakvim izazovom, puno znanstvenika pada i u iskušenje da utječu na političke odluke, teško je oduprijeti se osjećaju moći i slatke slavodobitnosti koja se osjeti kad se nametne vlastita ideja o rješenju nekog problema - taj nam je tipično faustovski arhetip učenjaka poznat i iz najbolje svjetske književnosti. A postoje i interesi: prepiru se timovi, sveučilišta, javni i privatni istraživački centri, svi u permanentnoj potrazi za fondovima i ulaganjima u istraživačke projekte - kaže Šućur te komentira tvrdnje koje su kreću od onih da je Covid bezazlen do onih koji navode da je itekako opasan. A onda su pojedinci u to sve umijesili i malo vegete, odnosno teorije zavjere. A u svemu tome ljudi su jednostavno sluđeni.

- Iracionalnost se ne može komentirati, može se samo zabilježiti da je prisutna. Na jednoj krajnosti kao iracionalno uvjerenje da je bolest zapravo bezopasna, a nije, do one suprotne krajnosti da smo pred apokalipsom koju su namjerno izazvali centri moći kako bi se dodatno obogatili. I stotine varijacija na temu između te dvije krajnosti - kaže nam politologinja Šućur koju smo upitali da nam s politološke strane komentira upravljanje krizom u Italiji.

- To je tema koja će tek doći na red, odnosno, već se počela polako otvarati u nekim zemljama, u Italiji se počelo ozbiljno govoriti o političkim odgovornostima Regije Lombardija (zdravstveni je sustav u Italiji pretežno u nadležnosti regija), čak je jučer morala biti obustavljena parlamentarna diskusija zbog nereda koje je pitanje te odgovornosti izazvalo.

Političari u problemima

Proziva se predsjednik regije i regionalni “assessore” za zdravstvo iz niza razloga: neuvođenje pravodobne karantene u pokrajini Bergamo, opća nespremnost, manjak zaliha zaštitne opreme i maski, posebno u bolnicama i staračkim domovima, kao i manjak testova i reagensa za testove, pokrenuti su deseci pravosudnih istraga koje ispituju smrti u staračkim domovima, smrti u vozilima hitne pomoći dok oboljeli čekaju pretrijažu ili ih se prevozi u drugu strukturu jer u bolnici nema mjesta, sastavljaju se peticije za uvođenje prisilne sudske ili vladine uprave nad lombardijskim zdravstvenim sustavom.

Svi građani imaju ustavno pravo na zaštitu zdravlja i života, uostalom, to je i smisao plaćanja javnog zdravstvenog osiguranja, i to bez obzira na starosnu dob. U jednoj Švedskoj će se sigurno postaviti pitanje tko je odlučio da se u bolnice ne primaju simptomatični slučajevi iz staračkih domova, pa i oni imaju pravo na zdravstvenu skrb. Politička odgovornost za nečinjenje, odnosno nepoduzimanje odgovarajućih mjera zaštite ljudskog zdravlja i života je ozbiljna stvar, politički upravljač po zakonu mora “poduzeti sve što je maksimalno moguće” da zaštiti ljudsko zdravlje i živote, a tu odgovornost imaju i tijela koja su savjetodavne prirode, kao što je primjerice ECDC, Europski centar za prevenciju bolesti.

Prije nekoliko dana, španjolski El Pais je otkrio europskoj javnosti da je to stručno-savjetodavno tijelo 18. veljače, tj. dva dana prije slučajnog otkrića žarišta u Codognu zaključilo da je rizik od širenja zaraze na europskom kontinentu vrlo nizak, predstavnici nekih zemalja su čak sumnjali u prijenos s čovjeka na čovjeka, premda je već bio potvrđen lokalni prijenos u Bavarskoj i francuskim Alpama. Proći će još četiri dana od prvih smrti u Lombardiji da se promijeni protokol koji je nalagao da se testiraju samo simptomatični koji imaju recentnu povijest putovanja u Wuhan. To su ozbiljne odgovornosti, pred kojima bi sudionici takvih tijela, s izuzetkom onih koji su izražavali zabrinutost i zahtijevali veću predostrožnost, kao danski i njemački predstavnik, trebali razmišljati o ostavkama, jer se ne radi o malim greškama u procjenama.

Uglavnom, tek smo na početku otvaranja pitanja političke i pravne odgovornosti koja će sigurno biti postavljana i u pojedinačnim državama, i po službenoj dužnosti i na individualne tužbe i zahtjeve za odštetom, pogotovo obitelji umrlih. Nalazi istraga bi mogli redimenzionirati ne samo ova momentalna prepucavanja među “stručnjacima”, već i vratiti politiku političarima, jer su oni osobe koje smo izabrali da donose najbolje odluke za sve nas, a na nama, građanima, je da sudimo da li su te odluke zbilja služile našem općem interesu. Puno je i političara kojima je odgovarala percepcija “slušamo struku” da prebace na tu struku i odluke koje spadaju u čisto političku odgovornost - analizira nam Šućur.

Poznatog hrvatskog fizičara dr. sc. Sašu Cecija koji se već tjednima na svom Facebooku i medijima bori s teoretičarima zavjere upitali smo zbog čega ovoliki šum u komunikaciju.

- Znanstvenici su istraživači. U svojim istraživanjima često plove kroz nepoznate vode. Imaju različite pristupe i metodologije, a i različita iskustva. Sad šira javnost ima priliku vidjeti kako izgleda kad znanstvenici govore o stvarima na kojima tek rade, koje tek istražuju. Vjerujte mi, vrlo slično izgledaju i naše znanstvene konferencije. Prvo se svi, kao, slažu. Onda se svi posvađaju sa svima. Onda se na večeri, uz vino, pomire. Pa se sutra opet posvađaju. Ali iz svake svađe izađu s nekim novim pogledom na svoje istraživanje. I to je dobro za znanost. I za sve nas. Znam da izgleda malo strašno gledati to sa strane, pa obično tu stranu znanstvenika ne vidimo. Ali stvarno je dobro da je tako. I, eto, sad smo je mogli svi vidjeti - plastično objašnjava Ceci.

Kome vjerovati onda?

- Teško je reći. Čak i stručnjacima se nije lako snaći u svemu tome, ali njihovoj procjeni bih ipak vjerovao puno više nego svojoj. Znanost je detektivski, i kreativan, i šašav posao. A mi koji se pokušavamo baviti time smo i sujetni, i tvrdoglavi, i ne slušamo dovoljno druge, i umorni smo od svega, i uvjereni da smo u pravu, i preplašeni da smo u krivu... i da će sve propasti što radimo. I sve to u isto vrijeme. A onda vas pozovu u medije i očekuju od vas da kažete u kojoj fazi je vaše istraživanje. Pa onda isto napravi više znanstvenika. I priče im nisu usklađene. Naravno.

‘Vjeruj, ali ne slijepo’

Kako bi bilo drugačije? Policija zna da nešto ne štima s pričama svjedoka kad svi pričaju do u detalj istu priču. To je nešto namješteno. Kad bi svi znanstvenici pričali baš istu priču o nečemu što se tek istražuje, to bi mi bilo stvarno čudno. Čak i oko onoga oko čega postoji znanstveni konsenzus, pojavit će se neki znanstvenik koji će zagovarati ideju da to nije tako. I to je dobro, jer sve ostale tjera da na nove načine preispituju stvari u koje su bili sigurni.

Za znanost je to dobro. Jedini problem je što onda mnogi mediji naprave cirkus forsirajući postojanje dvije strane, dva ravnopravna alternativna pogleda. Razumijem to, jednoumlje je loše. Ali umjetno stvaranje dvoumlja, od kojih je jedno prečesto najobičnije bezumlje, perverzija je najvažnije uloge medija u društvu. Umjesto da omogućuju da se javnost što bolje informira o svemu bitnom, što je ključno za demokratsko odlučivanje, mediji ovako aktivno sudjeluju u dezinformiranju i manipulaciji - kaže Ceci, a mi smo mu kontrirali pitanjem vjeruje li on autoritetima ili ih stalno propituje?

- Vjerujem, ali ne slijepo. Probat ću vam to objasniti ovako. Max Planck, otac kvantne fizike, 1900. godine objasnio je da zagrijana tijela emitiraju toplinu i svjetlost u paketima koje je nazvao kvantima. Albert Einstein je pet godina kasnije pokazao da se ti paketi svjetlosti ponašaju kao čestice, maleni komadi materije, i nazvao ih je fotonima. Planck još godinama nakon toga nije mogao prihvatiti da zaista postoje ti fotoni. Slično tome, nakon što je Einstein smislio opću teoriju relativnosti, svoju teoriju gravitacije koja je predviđala postojanje crnih rupa, on nikako nije mogao prihvatiti da one zaista postoje. I nije promijenio mišljenje do svoje smrti. Glupo je smatrati da su Einstein i Planck u svemu bili u krivu. Bili su u pravu skoro cijelo vrijeme gotovo oko svega. Ali ono gdje su bili najviše u krivu, bilo je upravo ono što su oni kao znanstvenici sami otkrili. To nisu jednostavne stvari. Zanimljivo mi je da je i sam Planck bio svjestan te naše mane pa je u jednom trenutku zaključio da znanost napreduje sprovod po sprovod. Svi smo ponekad takvi - kaže Ceci.

Polašek: Uobičajeno stanje u znanosti


Prof. dr. Ozren Polašek pročelnik je Katedre za javno zdravstvo i voditelj Centra za globalno zdravlje Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu. I njega smo upitali da nam malo pojasni konfuziju.

Zbog čega je ovoliko kontradiktornih struja i savjeta među znanstvenicima u vezi s korona-krizom. Neki se čak i zločesto međusobno napadaju, podmeću jedni drugima...?

- Ovo je uobičajeno stanje u znanosti. Svatko može imati ideju i početi skupljati dokaze o toj ideji, a zatim ih objaviti u znanstvenom časopisu. Tek tada počinje znanost jer drugi znanstvenici dobiju priliku provjeriti vaše rezultate. Nezgoda nastaje kada se rezultati istraživanja razlikuju, što se često događalo od početka korona- krize. Treba naglasiti da su svi znanstveni radovi o koronavirusu bili objavljivani brzo, u nadi da će moći pomoći novonastaloj situaciji. Dodatno, autori znanstvenih radova u pravilu navedu uvjete u kojima njihov rezultat vrijedi, što znači da neki rezultat ne mora biti izravno primjenjiv na neku drugu populaciju. Mogli bismo reći da je javnost u slučaju COVID-19 željela odgovore brže nego ih je znanost mogla stvarati.

Ljudi kažu da su izluđeni svime, od teorija zavjere, do toga da im čas govore da je korona blaža od gripe, do toga da će izazvati pomor.

- Za sada nemamo dokaza o zavjerama. Je li blaža gripa ili COVID? Ovo je jedno pitanje na koje je nemoguće točno odgovoriti. Virus gripe je s nama već najmanje 20 generacija. Gotovo svi ili svi ljudi su bili u dodiru s njime te je virus imao priliku dovesti do smrti najosjetljivije i time nas, paradoksalno, kao populaciju učiniti otpornijima nego prethodne generacije (jer su otporniji ljudi preživjeli kontakt s virusom, a zatim imali potomke koji su zadržali tu otpornost). Protiv gripe imamo i cjepiva i redoviti nadzor, pa i dalje uzrokuje smrti. COVID još nije imao prilike biti u kontaktu sa svima i nije na taj način oblikovao populaciju. Izravna usporedba stoga nije opravdana.

Zbog čega i tolika razlika u pojedinim studijama. Evo jučer smo imali jednu studiju koja kaže da će virus usporiti tijekom ljeta, a druga pak kaže da neće. Obadvije su objavljene u eminentnim časopisima i od uglednih sveučilišta.

- Svako od ovih istraživanja navelo je temeljne pretpostavke i raspon u kojem rezultati mogu biti primijenjeni. Dio informacije takvih istraživanja ne prenosi se u medije, ali je naveden u punom tekstu članka. Ako pogledate ova dva istraživanja, onda ona niti nisu toliko različita, jer kažu da postoji sezonalna sastavnica širenja epidemije (zbog čega će situacija na ljeto biti nešto povoljnija), ali da ona sama nije dovoljna da se virus zaustavi bez karantenskih mjera (prema svemu što do sada znamo o ovom i srodnim virusima).

Međutim, i jedno i drugo istraživanje temelje se na matematičkim modelima i simulacijama, koje u znatnoj mjeri ovise o početnim parametrima koje unosite u model. Već i male izmjene takvih parametara mogu dovesti do znatnih razlika u rezultatima.

Najvažnije je da niti jedna država nije mirno sjedila i gledala kako se epidemija širi, svi smo provodili mjere s ciljem kontrole. Zbog takvih mjera matematički modeli ne mogu točno predviđati rezultate jer se mijenjaju uvjeti koji su vrijedili do tada. Ono što nas zasigurno čeka je suživot s ovim virusom, tijekom kojeg ćemo moći učiti i razumijevati ga bolje. Nažalost, odgovore na neka teža pitanja moramo pričekati još koju sezonu ili godinu.

#KORONAVIRUS#IVO IVIĆ#NELA SRŠEN#ALEKSANDRA ŠUĆUR#SAŠA CECI#OZREN POLAŠEK

Izdvojeno

09. srpanj 2020 00:07