Pizze smo se tijekom dugih doadnih tjedana u izolaciji najeli kao nikad u životu.
Isprobali smo i calzone i pizzu pečenu prema posebnoj tehnici, pizzu s debljim tijestom i pizzu s tankim tijestom, čak i hačapuri, a imali smo stvarno dovoljno vremena i za raznorazne nadjeve.
A sada je vrijeme za nešto novo, slažete li se?
Jeste li čuli za flammkuchen ili tarte flambée? Možda i niste, no moguće je da ste ga već jeli. To su one čudne 'bijele pizze' koje su se u domaćim pizzerijama tek uvriježile. Kao stvorene su za sve kojima je dojadio umak od rajčica, a takvih bi, nakon objesnog uživanja u pizzama (i tjestenini sa 'šalšom') tijekom izolacije, sada moglo biti poprilično.
Flammkuchen ili tarte flambée potječe iz pokrajina Elsas, Baden-Württemberg i Rheinland-Pfalz u sjeveroistočnoj Francuskoj i južnoj Njemačkoj, a naziv u prijevodu znači 'kolač od plamena' ili 'pita pečena u plamenu'. Mi smo to nekako spojili u 'vatrena pita' i priznajemo da smo se poprilično navukli...
Priprema se od vrlo tankog krušnog tijesta, tradicionalno razvaljanog u oblik pravokutnika ili ovala. Umjesto umaka od rajčice na tijesto se maže gustom vrhnju sličan crème fraîche, a potom se dodaju tanko narezan luk te slanina.
Zanimljiva je i priča o nastanku ovog specijaliteta za kojeg mnogi tvrde da je daleko bolji od pizze. Tarte flambée je u prošlosti služio kao mjerač temperature u krušnoj peći - pekari bi ga ubacili u peć na nekoliko trenutaka kako bi provjerili je li dobro zagrijana. Prema vremenu potrebnom za pečenje tog komada tijesta odredili bi temperaturu peći.
Domišljato, zar ne? A onda se neki bonkulović dosjetio da bi, kad već ubacuju tijesto, na njega dobro bilo staviti i štogod konkretno...
To su u početku bili crème fraîche, luk i slanina, no s vremenom su se počeli koristiti sirevi poput tvrdog švicarskog gruyèrea ili kruškama, breskvama...
No vratimo se izvornim sastojcima jer nije to tek tako, narezati malo kapule, pancete i natrackati malo vrhnja. Preporučljivo je luk prethodno karamelizirati, a neki tvrde i potpuno izostaviti pa umjesto njega koristiti mladi luk.
Što se tiče slanine, mnogi kao nadjev za flammkuche hvale ladron, koja se radi od svinjske potrbušnice, masnija je od slanine te okusom više podsjeća na šunku.
Crème fraîche već neko vrijeme možemo kupiti u bolje opskrbljenim trgovačkim lancima, no u nedostaku će poslužiti kiselo vrhnje, pod uvjetom da nije previše kiselo i rijetko. Mileram bi stoga bio bolja opcija, no proći se (iskušali smo, ne bojte se) i sirni namaz.
Moramo priznati da nam je ovo u zadnje vrijeme najdraža pizza. Savršeno je hrskava, nije razmočena, kako se ponekad zna dogoditi s umakom od rajčice. Kako nema previše nadjeva sve se vrlo brzo i potpuno ispeče.
Nama je drago staviti malo 'zelenih' začina poput timijana, a luk, po pitanju količine, svesti na začin. Nećete pogriješiti ni s pestom, niti s maslinama, tikvicama, patlidžanima, šparogama, repićima kozica, mozzarellom, rukolom... no tada to već pomalo postaje pizza.
Sve navedeno smo probali, no kako se nismo sjetili snimiti, poslužit ćemo se objavom s Instagrama Jedi soli voli. Pogledajte njihov video i sve će vam biti jasno, ako kojim slučajem do sada nije.
Što se tiče recepta, možete iskušati ovaj iz priložene objave, no možete koristiti svoj uobičajeni recept za kruh ili pizzu. Mi smo tarte flambée radili i od kupovnog tijesta za pizzu i bio je sasvim u redu. Bitno ga je samo što tanje razvaljati i peći u jako, jako zagrijanoj pećnici 10, najviše 15 minuta.