StoryEditor
Trendstvorena za binđanje

Grupni seks, droga, alkohol i ubojstvo na plesnom podiju: pogledali smo novi uradak autora ‘Kuće od papira‘, čini se da će Netflix imati još jedan hit

Piše Marko Njegić
22. svibnja 2020. - 20:18

Nakon “La Casa De Papel” ili “Money Heist”, čini se da bi Netflix mogao imati još jedan globalni serijski hit. To je “White Lines” (“Bijele crte”), nova serija Alexa Pine, kreatora spomenute španjolske TV senzacije.

Štoviše, “White Lines” ima šanse da dopre do još većeg broja gledatelja. Kao prvo, posrijedi je bilingvalan projekt, koprodukcija Španjolske i Velike Britanije. Drugo, serija je atraktivna i odvija se na egzotičnoj Ibizi, najpoželjnijoj party destinaciji na svijetu, gdje Pina prebacuje gledatelja kojemu će ovo možda biti nešto najbliže partijanju ovoga ljeta s obzirom na nesretnu koronu.

’Binđanje’ na eks

Pina je zamiješao pitak koktelčić stvoren za ispijanje na “eks”, tj. “binđanje”. (Grupni) seks, droga, alhokol. Fali samo rock ‘n’ roll, zamijenjen technom. “White Lines” ima sve što i Netflixov recentni eskapistički, suncem okupani TV hit “Outer Banks” (ljeto, more, kupanje i ljubovanje, uz dašak misterije), ali i nešto više – partijanje, drogiranje, orgijanje i doslovno ubojstvo na plesnom podiju, a ne ono o kojem je pjevala Sophie Ellis Bextor.

Sve to nasjeckano u seriji poput crta kokaina, speeda itd. iz njezina naslova te servirano gledatelju da povuče lajnu i navuče se kao na drogu.

Određeno izazivanje “ovisnosti” ne može se zanijekati seriji većinski ambijentiranoj na Ibizu, s tek povremenim flešbekovima na rave scenu u Manchesteru 1996. godine. Naime, “White Lines” hvata gledatelja na udicu centralnog zapleta o mladoj ženi Zoe (Laura Haddock) koja istražuje ubojstvo brata DJ-a Axela (Tom Rhys Harries) otkako je tijelo nesretnika pronađeno 20 godina nakon njegova nestanka s lica zemlje kad je ona bila klinka.

“Tko je ubio Axela?” nije pitanje jednako onome “Tko je ubio Lauru Palmer?” (“Twin Peaks”), ali serija solidno uspostavlja misteriju partijanerskog “whodunit” trilera, rekli bismo nekakvih “Deset malih crnaca” na Ibizi. Da paralela s Agathom Christie nije nategnuta, potvrđuje izbacivač Boxer (Nuno Lopes) nedugo nakon što smo je povukli. “Ako se misliš igrati ‘Deset malih crnaca’, u problemu si. Nije bila avionska nesreća, nema crne kutije”, Boxer upozorava Zoe, privlačnu protagonisticu s očima boje tirkiznog mora.

Zato je gotovo svatko sumnjiv i/li nešto skriva, uključujući Axelove prijatelje poput Marcusa i njegove sada bivše žene Anne (Daniel Mays, Angela Griffin), najviše lokalna mafijaška obitelj Calafat, predvođena moćnikom Andreuom (Pedro Casablanc), za koju radi Boxer i na čijem je posjedu u Almeriji pronađeno tijelo DJ-a.

Imućna familija drži u vlasništvu 11 klubova i ima planove Ibizu pretvoriti u Las Vegas s kasinima itd., a Axel je bio u vezi s Andreuovom kćeri Kikom (mlađu je glumi Zoe Mulheims, stariju Marta Milans), pa i njegovom suprugom Conchitom (Belén López), dok je njihov sin Oriol (Juan Diego Botto) poznavao DJ-a i bio na njegovu rođendanskom partyju nakon kojeg je ovaj nestao.

Carpe diem

Prije nego što doznamo kako je Conchita platila Axelu da ne bude s njezinom kćerkom, sluti se da bi se “White Lines” lako mogao utopiti “whodunit” u plitkoj sapunici, što se nažalost i događa, premda triler nastoji održati glavu iznad površine s još jednim podzapletom, vezanim uz kokain rumunjskih dilera u rukama Marcusa.

Svatko je bio sa svakim (Axel i s Marcusovom Anom!) ili će biti (Zoe-Boxer), a imamo i “edipovski kompleks” s naznakama incesta u odnosu Oriola i Conchite koju Lopez glumi kao da se nalazi na audiciji za “Dallas” i “Dinastiju”, može i “Marisol”.

Negdje oko polovice serije postaje jasno da je Pina umnožio sve što je u “La Casa De Papel” bilo loš(ij)e. Ako “La Casa De Papel” na mahove izgleda kao “Umri muško-ženski” sa strojnicama u ruci Marisol, Esmeralde ili Rose Salvaje i njihovih partnera, “White Lines” postaje partijanerski “Deset malih crnaca” na trač-partiji “Očajnih kućanica” u “Dallasu”.

Šteta, jer serija je imala potencijala biti trilerski “Žal” s mračnijim strujanjima i tajnama, izmješten s Tajlanda na Ibizu i napučen likovima u vječnom “carpe diem” (i “noctem”) modu na naizgled rajskom mjestu gdje zabava nikad ne završava i tu se živi “u trenutku”, ali i – umire.

U tom pogledu sijevne povremeno neki trenutak inspiracije, tipa partijanje u “slow motionu” ispod površine bazena s vodootpornim zvučnicima, odnosno zaron u nečije sjećanje ozvučen remiksom neke rave himne ili elektronike M83. Bez daljnjega, serija se lako gleda, ali i zaboravlja nakon gledanja poput prosječne pijane večeri, čak i ako je ne shvatite preozbiljno, kako je i preporučljivo nakon scene kad pas “šmrkne” kokain s tratine.

Kad se po(d)vuče posljednja crta, “White Lines” ispada serijsko utjelovljenje stiha Scooterove partijane “How Much Is The Fish”. “The chase is better than the catch”. Lov je bolji od ulova.

SERIJA: White Lines; trilerska drama; Španjolska/Velika Britanija, 2020. KREATOR: Alex Pina ULOGE: Laura Haddock, Nuno Lopes OCJENA: ** ½

Malo ‘Kruna‘, malo ‘Kuća‘

Jedan od producenata serije je Andy Harries (‘Kruna’). Zanimljivo, baš su se ‘La Casa De Papel’ i ‘The Crown’ izmjenjivali na vrhu gledanosti Netflixovih serija, odnosno prva je detronizirala drugu

#SERIJE#PREPORUKE SERIJA

Izdvojeno

29. svibanj 2020 12:14