Čarolija je započela zamišljanjem klauna Maura koji se u svojim zadnjim trenucima dok leži na podu prazne cirkuske arene oprašta od pozornice, od akrobata, žonglera, pjevača i svirača, dok nad njim bdiju anđeli i donose mu njegova krila. Sve se pretvara u veselu, karnevalski raspoloženu povorku ili, kako se predstava naziva 'Corteo', što zapravo na talijanskom znači korteža, upravo povorka kakvu u svojim zadnjim trenucima zamišlja Mauro. Klaun slika svoj vlastiti sprovod, ali u biti sagledava kako je proveo svoj životni put. Smjenjuju se slike kao izvođačke točke u kojima su izvođači besprijekorni.
Suprotstavljajući veliko s malim, smiješno s tragičnim i magiju savršenstva sa šarmom nesavršenosti, predstava ističe snagu i krhkost klauna, kao i njegovu...