Skončao od droge u bijedi i pokopan na rođendan: puno je oprečnih mišljenja zašto su se Čorba i Bajaga razišli od njega

Rajko Kojić, jedan od najboljih gitarista 20. stoljeća s naših prostora koji je svirao u Ribljoj čorbi, preminuo je  u rodnom Jarkovcu, a pokopan je dan kasnije na svoj 41. rođendan. Priče o njegovom odlasku iz benda i danas zanimaju mnoge.

Rajko je karijeru počeo sedamdesetih u raznim manjim bendovima da bi zatim upoznao Momčila Bajagića Bajagu i s njim osnovao bend Glogov kolac. Imali su samo jednu svirku, nakon čega se, na poziv Miše Aleksića, priključio bendu SOS. Godine 1978. Kojić, Aleksić i Vicko Milatović iz SOS-a, zajedno s Borom Đorđevićem iz sastava Rani mraz osnivaju bend Riblja čorba. Ova postava benda postigla je ogroman uspjeh već s prvim singlom ‘Lutka sa naslovne strane‘, piše story.hr.

Bora Đorđević je zaključio da je potrebna još jedna gitara da učvrsti zvuk benda, a upravo na preporuku Rajka Kojića, bendu se pridružuje i Momčilo Bajagić Bajaga.

Rajko Kojić je s Ribljom čorbom do napuštanja benda 1984. godine snimio pet studijskih albuma i jedan ‘live‘ album. Kako je objavljeno u emisiji ‘Rockovnik‘, gitarski solo Rajka Kojića u pesmi ‘Kad hodaš‘ smatra se jednim od najljepših u jugoslavenskoj rock glazbi.

Puno je oprečnih mišljenja zbog čega su se Čorba i Rajko Kojić, ali i Bajaga razišli. Postoji ta priča u kojoj su Bajaga i Rajko odbili ići na turneju po grčkom primorju, gdje bi svirali na terasama hotela jer su smatrali da je to ispod razine jednog uglednog rokerskog benda. S druge strane, preostali članovi Čorbe su smatrali da je Bajaga već previše bio okrenut svom novom bendu. S druge strane, Rajko je već nekoliko godina unatrag vukao problem s drogom, i smatrali su da se nije više mogao izboriti s tim.

Ovisnost o drogama bila je problem od kojeg se Rajko nikad nije uspio oporaviti. Izbacio je jedan solo album na kojem su mu neke od pjesama napisali i Bora i Bajaga. S Instruktorima je surađivao na albumu ‘Jahači magle‘, a imao je još par gostovanja. Ipak, na kraju se povukao i živio je veoma skromno u rodnom selu u kojem je i preminuo 1997. godine.