Mnogima jedan od najomiljenijih tv reportera, Dubrovčanin Andrija Jarak (55), uspješan je i sa svojim aktualnim projektom, "Dosje Jarak".
I nova sezona donosi intrigantnu kroniku brutalnih ubojstava koja su se dogodila prije više desetaka godina, a unatoč tome što progovara o temama o koji mnogi radije šute, prekaljenog reportera nije strah. Neke od nas, primjerice, strah je njegovu emisiju iti gledati. No dobro. Zato je Jarak izabrao sektor u kojem se jako dobro snalazi i čije je već i zaštitno lice.
Ipak, nije ni on od kamena.
"Radio sam puno teških intervjua, ali kada pored sebe imaš roditelje koji su izgubili kćer jedinicu, tu prestaje sva priča. Ti su ljudi izgubili sve što su imali. Znao sam dolaziti doma i satima se boriti s nesanicom. Jednom sam radio s dvije silovane žene iz Vukovara i kada sam krenuo u Zagreb, nisam mogao pogoditi ključ u bravu automobila. Isto mi se dogodilo kada sam bio u Srebrenici. Tijelo mi je par puta poslalo ozbiljna upozorenja, prije nekoliko godina imao sam infarkt i bakterijsku upalu pluća. Tada sam odlučio usporiti i odmaknuti se od dnevnog ritma" - ispričao je Jarak prošle godine u velikom intervjuu za Gloriju.
A Andrija se uvijek doma vraćao svojoj obitelji, supruzi Ivani s kojom je lani proslavio 25. godišnjicu braka, njihovo troje djece, 25-godišnjem Ivanu, 21-godišnjoj Anamariji i 12-godišnjoj Luciji, kojima je vječno zahvalan što su imali razumijevanja za mnoga izbivanja s važnih obiteljskih trenutaka koje je godinama stavljao na drugo mjesto tijekom rada na domaćim televizijama.
"Suprugu sam barem pedeset puta ostavio na nekom ručku ili večeri i otišao na zadatak. U Međugorju sam bio kum na krizmi, a u Bosni je bila velika poplava. Odmah sam suprugu i troje djece stavio u auto, vozio do Žepča, onda njih taksijem u Zagreb, a ja sam produžio dalje i ostao sedam dana. Vozio sam ih kroz pola metra vode. Kada se toga sjetim, osjećam sram jer ne znam s kojim sam ih pravom ugrozio. To je bila poslovna faza kada ništa nije moglo proći bez mene.
Dugih petnaest godina posao sam stavljao ispred obitelji. Svojedobno me uhićeni Tihomir Purda nazvao da sutradan izlazi iz zatvora i da mi želi dati intervju. Vozeći se u BiH, nazvala me kći Anamarija da me pita dolazim li na njezinu predstavu kako sam i obećao. Od jada sam razbio telefon, a slomilo me kada mi je rekla: "Znam, tata, da si u gužvi, da ti je to najvažnije". Tada je bila drugi razred osnovne škole. Sada mi takvo što više ne bi palo na pamet. Sada bih rekao: ne mogu jer mi dijete ima predstavu. Osjećam veliki dug prema ženi i djeci. To je najgori osjećaj" - priznao je Jarak.
Supruga Ivana uvijek mu je beskompromisno držala leđa i podizala obitelj.
"Opstali smo zbog ljubavi i razumijevanja. Da svojoj Ivani sto puta kažem hvala što je ostala uz mene, nije dovoljno. Sa mnom se ništa ne može planirati. Kada je ubijen bivši srpski premijer Zoran Đinđić, u Srbiji je bilo opsadno stanje. Spletom okolnosti zatekao sam se ondje vraćajući se sa snimateljem sa zadatka. Zatim su mi javili da je uhićena Ceca Ražnatović. Otišao sam ispred zatvora kako bih se javio s terena i bio uhićen zajedno sa snimateljem. Rekli su nam da nas mogu držati ondje devedeset dana bez odvjetnika. Ivana je tada bila trudna s našom Anamarijom i trebala je roditi svaki dan..." - prisjetio se za Gloriju Andrija Jarak.
