StoryEditor
PanoramaŠIK I STVAR PRESTIŽA

Prije 150 godina rođen je jedan od naših najvećih izumitelja: sjajni Penkala je umro u 50.-oj, u slavi nije stigao uživati. Ni njegova mlada udovica s četvero djece nije ostala zbrinuta

21. travnja 2021. - 22:59
Naturalizirani Hrvat Eduard Slavoljub Penkala, rođen kao polu-Poljak polu-NizozemacŽeljko Šop/Cropix

Oni sve malobrojniji ljudi koji još uvijek, barem s vremena na vrijeme, pišu rukom, a ne samo na tipkovnici računala ili pametnog telefona, određenu vrstu pisaljke nazivaju "penkala".

Penkale su se nekad čuvale, pažljivo su se držale u kutiji, a nerijetko su bile dio osobnog asesoara, osobito kod pripadnika intelektualnih ili službeničkih zanimanja koji su penkale držali u unutarnjoj strani sakoa, zakačene u džepu, pa ih važno vadili svaki put kad bi što trebalo potpisati ili napisati.

Imati penkalu bilo je šik, a imati Penkalino nalivpero bila je stvar prestiža pa su se penkale, one sa zlatnim perom, poklanjale vjernim namještenicima za dvadeset ili trideset godina službe, kao dar za odlazak u mirovinu ili za kakvu sličnu, važnu prigodu.

Novije generacije zapamtile su penkale Pelikan, one malo mlađe dobivale su olovke Parker, također smo ih zvali "penkale", a poslije...

image
Asortiman skupocjenih nalivpera Penkala koje je proizvela Tvornica olovaka Zagreb, TOZ
 
Darko Tomaš/HANZA MEDIA


Više nitko nikome ništa ne piše, ali izraz "penkala" još uvijek se može naći u malim oglasima, u rubrici "antikviteti i kolekcionari".

Genijalan, ali nevješt u poslu

Naturalizirani Hrvat Eduard Slavoljub Penkala, prije ravnih 150 godina rođen kao polu-Poljak polu-Nizozemac, prvi na svijetu izumio je mehaničku olovku i time otvorio vrata nevjerojatnoj popularnosti koja je pratila i njega i njegovu praktičnu olovku.

Nažalost, umro je mlad 1922., s tek navršenih 50 godina, pa u naknadnoj slavi, a ni u bogatstvu, nije stigao uživati. Ni njegova udovica, mlada žena s četvero djece, zacijelo nije ostala zbrinuta onoliko koliko bi se to dalo očekivati.

Njezin muž, naime, koliko god je bio blistavog uma i duha za izume, toliko, čini se, nije bio vješt u poslu. Revoluciju u pisaćem priboru napravio je kada je 24. siječnja 1906. patentirao prvu mehaničku olovku, onu kojoj ne treba oštrilo, a 31. svibnja 1907. patentirao je i prvo nalivpero na svijetu s čvrstom tintom.

image
Nalivpero Penkala koje je proizvela Tvornica olovaka Zagreb
Darko Tomaš/HANZA MEDIA


No, Slavoljub je tvornicu Penkala u Zagrebu osnovao s partnerima, židovskom obitelji Moster, pa je 1906. sklopio ugovor s Edmundom Mosterom i njegovim bratom Gavrom o osnivanju tvrtke Penkala-Moster d.d. za proizvodnju automatske tehničke olovke, nalivpera i drugog pisaćeg pribora.

Penkala je u tvrtki imao svega 33,3 posto udjela, no budući da je čitav svijet bio poludio za Penkalinim penkalama, koje su se izvozile u 70 zemalja svijeta, ni to nije bilo malo.

U periodu od 1912. pa do 1926. ta je tvornica bila jedan od najvećih svjetskih proizvođača pisaćeg pribora, zapošljavala je oko 800 radnika, a imala je čak i radničku kantinu, dječji vrtić, bazen i nogometni klub.

Proizvođač gramofonskih ploča

Godine 1927. u industrijskom kompleksu tvornice Penkala-Moster osnovana je i tvrtka Edison Bell Penkala d.d., ogranak engleske tvrtke Edison Bell International, za proizvodnju gramofonskih ploča, na temeljima koje će puno, puno kasnije niknuti Jugoton, a danas Croatia Records.

Penkala je, naime, još 1908. počeo lijevati prve gramofonske ploče, a samo godinu dana kasnije prvi je u nas počeo snimati glasove operetnih i opernih pjevača na gramofonske ploče Edison-Bell-Penkala.

Kako bi se postigla što vjernija reprodukcija ljudskoga glasa, Penkala, strasni ljubitelj glazbe, usavršio je i gramofonsku iglu, koja je do tada bila čelična i mogla se upotrijebiti samo za dvije ploče. Tako je Penkala napravio iglu od kroma koja se mogla upotrijebiti za deset ploča, a kasnije i za čak četrdeset njih.

Također, usavršio je masu ebonit iz koje su se ploče lijevale. Neposredno uoči Prvog svjetskog rata austrougarske vojne vlasti zainteresirale su se za Penkalino usavršavanje mikrofona na gramofonu, pa su uz pomoć Penkalinih inovacija znatno usavršile vojne prislušne radio-stanice, koje su i nazvane Penkala.

Autor 70 izuma

Slavoljub Penkala autor je više od 70 izuma pa ga, budući da je bio suvremenik velikih izumitelja – Tesle, Edisona, Georgea Westinghousea – danas mirno možemo smatrati hrvatskim Edisonom. No, za razliku od Edisona, danas je Penkalino djelo, premda sramežljivo promovirano kao "izvorno hrvatsko", ipak gotovo zaboravljeno.

image
Replika aviona Slavoljuba Penkale postavljena na Jelačićevu trgu u povodu otvaranja Muzeja na otvorenom
Damjan Tadić/Cropix


Uostalom, na mjestu nekadašnjeg industrijskog kompleksa Penkaline tvornice, Tvornica olovaka Zagreb koju su komunisti osnovali nakon Drugog svjetskog rata te bez sentimenata izbrisali i Penkalu, ali i braću Moster, usmrćene u nacističkim koncentracijskim logorima, otišla je također u stečaj.

Dakako, 60 tisuća četvornih metara zemlje na kojoj je Penkala nekoć proizvodio olovke i danas su predmet pretvorbeno-zakulisnih igara. Isto tako, nakon Drugog svjetskog rata u zgradi koju su dignuli Mosteri i Penkala osnovana je tvornica trikotaže "Nada Dimić", koja je također propala, a zgrada i parcela... No, i to je "izvorno hrvatska" priča.

image
Penkalin avion u hangaru aerodroma Lučko
Željko Grgić/Cropix


Što je jednog Penkalu uopće dovelo u Zagreb? Odgovor na to pitanje daje profesor Boris Puhlovski u svojoj knjizi "Penkala leti" iz 1987. godine, autor prve monografije o Eduardu Slavoljubu Penkali.

"Prema službenoj politici dvora, liječnici, tehnički inženjeri, obrtnici i stručni majstori slani su u pojedine veće gradove slavenskih zemalja. (...) Doseljavale su se cijele obitelji iz Njemačke, Austrije, Slovačke, Češke i Mađarske.

U tim gradovima rađala se lokalna industrija pa su se mnogi doseljenici stručnjaci vrlo dobro snašli u novoj životnoj sredini", objašnjeno je u monografiji. Penkala je u Zagreb već stigao s obitelji, sa ženom i troje djece koja su se rodila u Drezdenu, a najmlađi sin jedini se rodio u Zagrebu.

Penkala se 1919. razbolio od malarije, što je krajnje bizarno budući da je zbilja mrzio insekte, a ni komarci malaričari nisu bili česta pojava u Zagrebu.

Smijenio ga Pelikan

Jedva se iskobeljao iz postelje, no tri godine kasnije naglo se razbolio od upale pluća i umro u naponu snage.

U starim novinama ostalo je zabilježeno da je na njegov ispraćaj došla golema masa ljudi, od običnih pisarskih šegrta, koji su iza uha držali njegovu praktičnu olovku, do najuglednijih intelektualaca, koji su u unutarnjem džepu držali nalivpero zakačeno kvačicom koju je upravo Penkala patentirao.

Nakon njegove smrti, njegovi su poslovni partneri njemačkoj tvrtki Pelikan prodali pravo proizvodnje nalivpera s čvrstom tintom te se 1929. jedno takvo pojavilo na europskom tržištu, ali ne kao Penkala, nego kao – Pelikan. Uspjeh je bio planetaran!

image
Penkalino nalivpero na zgradi knjižnice u Puli
Goran Šebelić/Cropix


Ta tvrtka, Pelikan, postoji i dandanas, no jedno njihovo nalivpero, ono najviše klase, košta od par stotina do par tisuća eura. Ima još ljudi koji pišu rukom...

S druge strane, brend Penkala, koliko god bio općeprisutan, nikad nitko u Hrvatskoj, kao ni u bivšoj Jugoslaviji, nije niti procijenio.

Zato se zna da onih šezdeset tisuća četvornih metara zemljišta u Zagrebu i lokacija "Nade Dimić", gdje su bili pogoni i zgrada Penkale i njegovih partnera, vrijedi barem deset milijuna eura. No to je, kao što rekosmo, neka druga, "izvorno hrvatska" priča.

Kako je Penkala postao Slavoljub

Eduard Penkala sin je Franje Penkale, višeg katastarskog inženjera Austro-Ugarske Monarhije, po nacionalnosti Poljaka, i Marije Hannel, rodom iz Nizozemske, a rođen je 20. travnja 1871. u slovačkom gradiću Liptovsky Sv. Mikulaš.

Osnovnu školu završio je u rodnome mjestu, a gimnaziju u Bielitzu. Nakon mature, po želji svoga oca, upisuje medicinu u Beču, no izgleda da nije mogao podnijeti rad s ljudskim leševima pa se već na prvom semestru prebacuje na Kraljevsku visoku tehničku školu u Dresdenu, gdje je diplomirao kemijsko inženjerstvo, a doktorsku disertaciju napravio je iz područja organske kemije.

Tijekom studija pohađa i satove violine, gdje je upoznao svoju buduću suprugu, pijanisticu Emiliju Stoffregen, preko koje je još više zavolio glazbu.

Nakon ženidbe, mladi par dolazi u Zagreb i nastanjuje se na današnjem Trgu kralja Tomislava, gdje Penkala otvara svoju prvu radionicu, a Ministarstvo financija ga 1904. imenuje kraljevskim kontrolorom mjera i tada on uzima i hrvatsko ime Slavoljub.

Od Krepaxa do aviona

Penkala je, osim mehaničkih olovaka, nalivpera i gramofonskih unaprjeđenja, patentirao ili usavršio brojne stvari: anodne baterije, lijek protiv reume, prašak za pranje rublja, potom i plavilo, koje je u praonicama rublja zamijenilo do tada korišteni izbjeljivač, izumio je sredstvo za uništavanje gamadi maštovita imena Krepax, tekući preparat za impregnaciju željezničkih pragova...

No, za mnoge patente nije uspio naći financijere pa su mnogi, kao prašak za pranje robe, plavilo za postizanje biserne bjeline rublja i insekticid, ostali samo povlastica njegove obitelji i prijatelja i nisu otišli u masovnu proizvodnju.

Još 1908. u Zagrebu je počeo konstruirati zrakoplov, koji je bio dovršen 1910., izgradio je hangar na vojnom vježbalištu Kajzerica u Zagrebu i organizirao prvo uzletište u Hrvatskoj.

Ondje je Dragutin Karlo Novak uzletio njegovim zrakoplovom, te je postao prvi hrvatski pilot u povijesti. Istina, Penkala je nakon jedne nezgode odustao od projekta, no svejedno je njegov zrakoplov ostao zapamćen kao prvi zrakoplov koji je sagrađen i koji je, makar i kratko, letio u Hrvatskoj.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
14. svibanj 2021 19:52