Nekad je bilo nezamislivo da se šipak uzgaja u Dalmatinskoj zagori, prvenstveno zbog niskih temperatura tijekom jeseni, zime i ranog proljeća. Međutim, posljednjih nekoliko godina šipak se sadi na sve strane i to diljem Zagore, od Imotskog, preko Sinja, do Knina i Drniša. Sadnice se jako dobro prodaju u raznim agroprodavaonicama. A plodovi - veliki, slatki.
Očito je da nam s klimatskim promjenama dolaze i vrste voća koje prije ne bi uspijevale u zaleđu Splita.
Šipku odgovaraju vruća ljeta i blage zime. Optimalna srednja dnevna temperatura za rast kreće se do 12 °C. Zimske temperature od ‐11 do ‐15 °C štetne su za šipak, a smrzava pri ‐20 °C. Problem su i kasni jesenski te rani proljetni mrazevi, piše Agroklub.
Šipak je grmolika biljka koja doseže visinu do 3 metra. U proljeće se nakon pojave listova otvaraju crveni cvjetovi, a iz njih se stvaraju plodovi koji dostižu maksimum svoje veličine u kolovozu i tada počinju polako crvenjeti, kako bi u potpunosti dozreli u listopadu ili studenom.
Stabla okrenuta suncu i svjetlu imaju veći broj cvjetova i plodova, koji su krupniji i i bolje obojeni, manje skloni pucanju. Vegetacija počinje u drugoj polovici ožujka i traje 180 do 215 dana. Cvate dugo, a dozrijevanje počinje, ovisno o sorti, 120 do 160 dana nakon cvatnje.
Važno je da u tlu ima dovoljno vlage za vrijeme intenzivna rasta korijenja u jesen i proljeće, kao i za vrijeme vegetacije u fazama rasta ploda i mladice. Zbog toga je potreban ravnomjeran raspored oborina, a ako nije moguće izabrati takve položaje, onda treba osigurati navodnjavanje.
Šipak najbolje uspijeva u dubljim, dobro dreniranim pjeskovito-ilovastim tlima, koja sadrže dosta organske tvari (humusa) i biogenih elemenata. Međutim, ne podnosi teška glinena i jako vlažna tla.