Pojedini pretplatnici Netflixa otišli su toliko daleko da traže potpuno uklanjanje filma “Izbavljenje” (“The Deliverance”) s tog streaming servisa. Mračan film, inspiriran istinitom pričom o ukletoj kući i demonskom posjednuću, neke je gledatelje deprimirao i uznemirio. “Demonski depresivnim” nazvao ga je jedan od njih koji je došao do polovice i nije ga dovršio.
Na to su se nadovezale i kontroverze u vezi Glenn Close u ulozi Alberte (gotovo da nadmašuje njezinu izvedbu u filmu “Hillbilly Elegy”). Nesuđena oskarovka glumi jedini bijeli lik u crnoj ekipi i tijekog egzorcizma govori tamnoputoj ženi “I can smell your nappy pussy” (“nappy” je pogrdni izraz koji se odnosi na crnačku kosu) zbog čega je redatelj Lee Daniels doživio napad na društvenim mrežama, u stilu da će “platiti za svoje zločine jer je ona to rekla”.
Sve to zasigurno je pomoglo da “Izbavljenje” dosegne sami vrh gledanosti na Netflixu u prvom, premijernom vikendu prikazivanja.
Gledali smo depresivnijih i uznemirujućih filmova od “The Deliverance” koji, hvala bogu, kod nas nije preveden “Oslobađanje” nakon što je tako naslovljen klasik Johna Boormana iz sedamdesetih (bez prefiksa ”The”).
No, Daniels je snimio sve samo ne lagan film, što se od redatelja sirovih ljudskih i društveno-kritičkih drama moglo i očekivati. Daniels se 2009. proslavio sa za Oscara nominiranom “Precious” i nastavio u sličnom angažiranom oskarovsko-dramskom tonu (“Batler”, “Sjedinjene Države protiv Billie Holiday”), uz izuzetak filma “Paperboy”.
Za “Izbavljenje” Daniels je angažirao glumice iz prethodnih ostvarenja, Andru Day (“The United States vs. Billie Holiday”) i Mo’Nique (dobila Oscara za “Precious”), a inspiraciju je, dakle, pronašao u slučaju Latoye Ammons koja se 2011. s troje djece uselila u kuću u gradu Garyju u Indiani i opazila čudne pojave.
U filmu iz pera koscenarista Davida Coggeshalla, poznatog po hororu “Siroče: Prvo ubojstvo”, Latoya je nazvana Ebony (Day) i ona kao samohrana majka živi u Pittsburghu s troje djece, Nateom (Caleb McLaughlin iz serije “Stranger Things”), Shante (Demi Singleton; utjelovila tenisačicu Serenu Williams u mladim danima u “Kralju Richardu”) i njihovim mlađim bratom Andreom (Anthony B. Jenkins) te materom Albertom, oboljelom od raka.
Povrh brige za djecu i majku, Ebony je alkoholičarka i redovito je posjećuje socijalna radnica Cynthia (Mo’Nique). S obzirom na to, kad horor krene, isprve sve djeluje da može biti produkt zablude, tj. alkoholizma nepouzdanog ženskog lika s vlastitim unutarnjim demonima. Odnosno, metaforički demoni već opstoje u Ebony i njezinoj obitelji prije nego što na scenu stupe pravi.
To je dobar temelj filma koji tipuje osloniti se na recentni trend metaforičkih, društveno-politički angažiranih crnačkih horora (“Bježi!”, “Mi”, “His House”, “Ma”, “Antebellum”, “Candyman”). Međutim, Daniels se bolje snalazi u dramskom segmentu baveći se odnosima u razorenoj, disfunkcionalnoj obitelji, siromaštvom, rasnim i klasnim predrasudama, nego kad realističnu dramu u stilu “Precious” počne pretvarati u nadnaravni horor tipa “Amityville” ili “The Conjuring” s već stoput viđenim toponimima.
“Upravo sam vidjela malog dječaka kako je polomio svoje stege, ispuzao iz kreveta, puzao unatrag po podu i popeo se na jebeni zid, koje dugme da pritisnem, doktore?”, opiše Cynthia jednu u nizu tipičnih scena za žanr nakon što joj liječnik kaže “Nemojmo još stisnuti gumb za paniku, siguran sam da za sve ovo postoji logično objašnjenje”.
Fizički svijet ostavlja dublji dojam i razlikuje se od svijeta dijaboličnih duhova, toliko da se čini kao da gledamo dva različita filma koja se bore za primat, oporu festivalsku dramu i standardni natprirodni horor o demonu u kući.
S dramom Daniels investira u likove i uzdiže “The Deliverance”, ali scene strave počivaju na uobičajenom žanrovskom asortimanu da bi mogle istinski prepasti gledatelja. Da je drama užasnija od horora zasigurno je Danielsova poanta, no od punokrvnog filma strave očekuje se da bude strašan i kad pravi demoni zamijene metaforičke.