StoryEditor
PanoramaNEKI DRUGI SVIJET

Hrvatica Anna o životu u digitalnom čudu zvanom Estonija: Ovdje nitko ne traži pečat, a nije se digla nikakva ‘revolucija‘ ni kad je uvedena 5G mreža

21. listopada 2020. - 20:00
SHUTTERSTOCK

U proljeće 1997. godine Finska je tada mladoj i još uvijek nerazvijenoj Estoniji ponudila na dar analognu telefonsku centralu. Iz Tallina je u Helsinki, međutim, nakon kratkog vremena, uz riječi zahvale, stigla – odbijenica.

Vlada, čiji je prosjek godina bio 35 u to doba, upravo je kretala u stvaranje digitalnog društva, gdje će svi građani biti tehnološki pismeni, a upravljanje bez papira, decentralizirano, transparentno, učinkovito i pravedno.

Dva i pol desetljeća poslije, Estonija se diči epitetom prve digitalne republike u svijetu. Pomalo nevjerojatnih 99 posto svih javnih usluga uspjela je prebaciti na internet i tako svojim građanima umnogome olakšati svakidašnji život. Toliko su otišli daleko da ih ovih dana, uoči predsjedničkih izbora i sa zdravom dozom zavisti, za primjer uzimaju mediji u Sjedinjenim Američkim Državama.

U toj baltičkoj državi još od 2005. godine može se glasati preko interneta i s bilo kojega mjesta na kugli zemaljskoj. Njihovi glasači se prijavljuju svojom digitalnom osobnom iskaznicom i u predizborima se izjašnjavaju koliko god puta žele, s time da novi glas poništava prethodni.

– Ovo jedinstveno tehnološko rješenje zaštitilo je estonske glasače od prijevara, upotrebe sile i drugih manipulacija daljinskim glasanjem, od kojih mnogi američki glasači strahuju na američkim izborima 2020. godine – konstatiraju Amerikanci.

Glasanje na izborima je samo dio iz palete usluga koje mogu koristiti građani ove države. Primjerice, dok u SAD-u prosječnom poreznom obvezniku koji nema poslovni prihod treba osam sati da podnese prijavu, u Estoniji je to svega pet minuta. Ili, u Velikoj Britaniji su na IT reforme potrošene milijarde funti, ali podatke o pacijentima još nisu do kraja učinili dostupnima u svim zdravstvenim ustanovama.

image
Anna Kaić: Hrvatska ima e-Građanina, ali je vrlo zbunjujuće njegovo korištenje...
Privatni Album

U Estoniji, gdje uz javne postoji dosta privatnih pružatelja zdravstvenih usluga, liječnici uz prethodni pristanak pacijenata mogu prikupljati i vizualizirati kartone pacijenata kad i gdje god im je to potrebno.

Stvari se čine još fascinantnijima kada se u obzir uzme podatak da se te reformske 1997. godine internetom u svijetu koristilo samo 1,7 posto ljudi.

Vlada je svoj projekt razvoja i širenja mreže i računalnog opismenjivanja nacije nazvala Tiigrihüpe (Tigrov skok) i u roku od godinu dana 97 posto estonskih škola imalo je pristup internetu. Tri godine poslije Estonija je postala prva zemlja koja je donijela zakon kojim je pristup internetu proglašen osnovnim ljudskim pravom.

Besplatne Wi-Fi žarišne točke počele su se graditi 2001. godine, a sada pokrivaju gotovo sva naseljena područja zemlje. Službeno je izračunato da digitalizacija javnih usluga u Estoniji uštedi više od 1400 godina radnog vremena i dva posto BDP-a godišnje.

Primarni zadatak tijekom cijelog tog razdoblja od gotovo 25 godina bio je sigurnost i privatnost za sve korisnike. Zato su se Estonci, iako su na globalnom tržištu postojala već uhodana rješenja, 2001. godine odlučili na stvaranje vlastita sustava za pohranu i upravljanje podacima, nazvanog X-Road. Poslije će im se u projektu priključiti i Finci.

X-Road je najveće iskušenje imao 2007. godine, kada se našao na udaru ruskih hakera. Tada se uvidjelo koliko su ranjivi centralizirani sustavi za upravljanje podacima i zapravo neotporni na cyber napade, pa se odlučilo na novu revoluciju. Rezultat je da je Estonija 2012. godine postala prva zemlja koja je koristila blockchain tehnologiju za upravljanje podacima.

Istom se koristi i kriptovaluta Bitcoin, a bit je u funkcioniranju poput distribuirane knjige ili baze podataka otvorenog koda u kojem je ažurirana kopija zapisa dostupna svim dionicima u svako doba. Zahvaljujući tome gotovo je nemoguće da jedna osoba ili grupa hakira zajedničku, zapravo svačiju knjigu.

A kako izgleda život u prvoj digitalnoj državi u svijetu, na svojoj koži osjetila je Anna Kaić iz Pule. Lani u siječnju u Tallin je stigla kao studentica ekonomije u sklopu programa Erasmus.

image
Privatni Album

– Još dok sam bila u Hrvatskoj – kaže – i pregovarala s poslodavcem, kao i gdje ću stanovati, tražili su mi digitalni potpis. Ovdje je normalno da ljudi imaju pametnu osobnu iskaznicu i da će se digitalno potpisati bilo koji dokument, što ja, naravno, nisam imala.

Kako sam trebala ostati dulje od tri mjeseca, čim sam došla, morala sam registrirati boravište u Estoniji i napraviti pametnu "osobnu". Izgleda potpuno isto kao naša hrvatska, ali imaju čip. To je nešto što vam treba za svakodnevni život, to je, kako oni kažu, vaš ključ za Estoniju.

Život je Anni, u odnosu na Hrvatsku, olakšan u tome što 99 posto stvari može napraviti a da ne iziđe iz svog stana i vrijeme troši čekajući u kakvom redu.

– Vi ovdje možete bez ikakvog problema naći novi posao i potpisati ugovor od kuće, napraviti poreznu prijavu, pokrenuti start-up, otvoriti račun u banci, s time da ga poslije morate verificirati u poslovnici, promijeniti boravište, sve što vam padne na pamet. Pametnu osobnu iskaznicu dobijete fizički i uz nju dva PIN-a.

Nakon toga morate kupiti čitač, ali ga možete naći na svakoj trafici. Vrlo jednostavno mu je pristupiti. Nakon prve prijave, možete napraviti digitalnu "osobnu", što znači da je imate na mobilnom telefonu i služiti se njome, a da nikad ne dodirnete onu fizičku.

Hrvatska ima e-Građanina, ali je vrlo zbunjujuće njegovo korištenje. Ja sam ga koristila kao student i za tu namjenu bio je više-manje jednostavan, ali kao fizičkoj osobi za izvući rodni list imate toliko puno opcija, s bezbroj vrsta autorizacija, da čovjek jednostavno odustaje.

Ne znate zapravo kako ući u taj portal, a kamoli će neka kumica s placa – uspoređuje iskustva naša sugovornica.

Sama se dobro prepala kada je nakon dolaska u Hrvatsku ovog ljeta trebala ovjeriti svoj Erasmus ugovor. Pretpostavljajući što je čeka kod kuće, od Estonaca je tražila da udare pečat, ali je problem u tome što ga oni ne koriste još od 2000. godine.

Srećom, na fakultetu u Rijeci bili su fleksibilni i uvažili su screen shoot digitalnog potpisa, jer, kao ni drugi u RH, nemaju njegov čitač.

Anna je svjedočila i lanjskim parlamentarnim izborima u Estoniji, ali se i iznenadila kada je vidjela da je izlaznost, unatoč blagodati glasanja od kuće ili gdje se već zateknete, bila svega 60 posto. Po njezinu mišljenju, to je bio više odraz ponude na političkom tržištu i nedoumice komu dati svoj glas.

Ona sama svoju poslovnu budućnost, barem u nekoliko idućih godina, vidi na Baltiku. Uspjela je zaposliti se u jednoj talijanskoj tvrtki specijaliziranoj za prodaju hrane, u kojoj je i odrađivala praksu.

– Kada je izbila epidemija koronavirusa, Estonci su, zahvaljujući digitalizaciji, još brže u odnosu na druge kompletno poslovanje uspjeli prebaciti na web. Tu sam se još više i povezala s kolegama, iako će mnogi za ovdašnje ljude reći da su hladni i zatvoreni u odnosu na nas s juga.

Njihove plaće nisu puno veće u odnosu na naše, čak je i hrana skuplja, jer je zemlja mala i nema velikih proizvođača, kao ni industrije. Uglavnom se radi o uredskim poslovima, pa je utoliko bilo lakše ljudima ostati kod kuće. Zato svi shvaćaju važnost interneta. On je ovdje sve.

Zato je i 5G mreža uvedena a da se nije digla nikakva revolucija – posvjedočit će Anna Kaić iz Tallina o digitalnom čudu zvanom Estonija.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

20. studeni 2020 17:01