31. kroz godinu (C), 2019.
Gledajući druge, osobito ako nam se zbog nekog razloga ne sviđaju, mi lako uočavamo njihove nedostatke, pogreške, ograničenosti, mane… Naš pogled nema smilovanja. Bog gleda drugačije od nas. On ne gleda po sviđanju. I ne vidi mrlje. I ne privlače mu pažnje naše pogreške i nedostaci, naše ograničenosti i mane.
On vidi nas. Vidi nas u potrebi za njegovom ljubavlju, njegovim milosrđem, njegovim smilovanjem. O takvom Božjem pogledu, pogledu „kroz prste … na grijehe ljudima“, kako to prekrasnom slikom izražava Knjiga Mudrosti, govori današnje evanđelje i Isusov susret s carinikom Zakejom.
Kako su ljudi vidjeli Zakeja? Vidjeli su u njemu carinika, skupljača poreza za rimsku okupatorsku vlast, lihvara koji živi i zarađuje na grbači siromašnih, kriminalca koji je u središte svog života i postojanja stavio novac i svoje sebične interese i koji je svoj kriminalni život i rad dobro uklopio u sustav, čovjeka malenog rastom, ali i vjerom u Boga, ljubavlju prema bližnjima i dobrim djelima. Bio je on čovjek koji je mislio da je bogat, iako je zapravo bio siromašan. Iako je imao sve, nije zapravo imao ništa, jer nije imao nikoga tko ga iskreno voli i želi mu dobro radi onog što on jest, a ne radi onog što on ima.
Kako je Zakeja vidio Isus Krist? On je zasigurno vidio sve što su vidjeli i drugi, ali za razliku od drugih njegov se pogled nije zaustavio na onome što su drugi vidjeli, na Zakejevim manama, nego je prodro u dubinu, sve do Zakejevog srca. I u dubini Zakejevog srca, Isus je pronašao drugačijeg Zakeja, novog Zakeja, Zakeja koji ne vidi više samo sebe i svoj interes, nego vidi i druge u njihovoj potrebi, Zakeja koji je sposoban reći: „Evo, Gospodine, polovicu svog imanja dajem siromasima! I ako sam koga u čemu prevario, vraćam četverostruko.“
Nerijetko smo u ulozi onih koji Zakeje vide samo u onom lošem, a nismo sposobni za dublji pogled. Tim svojim pogledom i ponašanjem ih udaljavamo od Isusa. Želimo li ispravno shvatiti današnje evanđelje i iz njega izvući pouku, bilo bi nužno da se danas od Isusa usvojimo njegov stav i pogled. I s tim njegovim stavom i pogledom gledamo druge, Zakeje oko sebe, kako bismo ih mijenjali na dobro.
Nikad i nitko nije bio promijenjen na dobro zato što ga se gledalo s prezirom. A mnogi su, poput Zakeja u današnjem evanđelju, promijenjeni kad se pogled kojim su viđeni nije zaustavio na njihovim grijesima, nego je prodro dublje i u njima otkrio slabe ljude, potrebne ljudske pažnje i blizine, ljudske ljubavi. Zakej je dokaz da takav pogled može promijeniti.
Ovdje pronalazim razlog nade za Zakeje, a svi smo i to na svoj način. Ne smiju nas pogledi drugih i njihove predrasude spriječiti u našoj potrebi da susretnemo Krista. I kad se svima čini da nismo dostojni, nemojmo zaboraviti da nas Isus smatra dostojnima. To je ono na što misli i sv. Pavao dok moli da nas „Bog učini dostojnima poziva i snažno dovede do punine svako (naše) nastojanje oko dobra“, kako bi se „proslavilo ime Gospodine našega Isusa u (nama) i (mi) u njemu – po milosti Boga našega i Gospodina Isusa Krista“, odnosno kako bi se spasili svi Zakeji i postali svjesni prekrasne poruke spasenja o Bogu, koji nije došao da bi nas osudio i odbacio, nego da bi nas spasio jer nas ljubi.
Ovu poruku o Bogu koji nas ljubi, a koja nam je kao utješna poruka potrebna osobito ovih dana u kojima se spominjemo svojih pokojnika i u molitvi obilazimo njihove grobove, spomenuti ulomak iz Knjige Mudrosti sažima u prekrasno molitvu Bogu. Želio bih da ta molitva postane i naša molitva, a kroz molitvu i naš način usklađivanja svoje dioptrije s Božjom dioptrijom, dioptrijom „kroz prste“:
„Ti si (Gospodine) milostiv svemu jer možeš sve i kroz prste gledaš na grijehe ljudima da bi se pokajali. Jer ti ljubiš sva bića i ne mrziš ni jedno koje si stvorio. Jer da si štogod mrzio ne bi ga ni stvorio. (…) Gospodaru, ljubitelju života, tvoj je besmrtni duh u svemu. Blago kažnjavaš prijestupnike, koriš ih i opominješ za grijehe njihove da se ostave zloće i da se ufaju u tebe, Gospodine!“