Gospinu travu (Hypericum perforatum) nazivaju još i: kantarion, bogorodičina trava, krvavi korijen, gospin cvijet, strašno zelje, gorač, gorac, perikot trava. Gospina trava se smatra jednom od najrasprostranjenijih ljekovitih biljaka jer je nalazimo na samom sjeveru u području Skandinavije, na istoku čak u Kini te na jugu na području Sjeverne Afrike. Biljka isto tako raste na područjima Sjeverne i Južne Amerike te Australije i Novog Zelanda.
Staništa gospine trave nalazimo po cijeloj Hrvatskoj, od kontinentalnih dijelova, preko planina pa sve do jadranskih otoka.
Gospinoj travi odgovara i velika količina sunca, ali i zasjenjenost sa 20-40% sunca, pa obično raste na otvorenim staništima, po čistinama, uz rubove šuma, na livadama i uz živice. Biljka je otporna i na jako niske temperature, čak do -10°C, a može podnijeti i do nekoliko tjedana godišnje pod snijegom.
Ljekovito djelovanje
Za gospinu travu često se kaže da je to biljka koja je poveznica magije i mita s lijekom, odnosno veza između alternativne i konvencionalne medicine. Gospina trava je prešla vrlo zanimljiv put od svog korištenja tijekom antike, pa sve do postojećeg statusa čudotvorne biljke koji uživa danas.
O ljekovitosti gospine trave prvi je govorio Pedanius Dioscorides, najpopularniji farmakolog i vojni liječnik koji je živio u 1. stoljeću prije Krista. U svom djelu opisao je biljku sljedećim riječima: „…to je veliki, čupavi grm, čiji cvijet ako protrljate prstima proizvodi sok koji nalikuje ljudskoj krvi“.
Od tu je biljka i dobila ime Androhaimon, što u prijevodu znači „ljudska krv“. I ostali grčki i rimski učenjaci, prvenstveno Galen i Plenius, propovijedali su o čudesnoj moći gospine trave u liječenju različitih rana i upala, dok je Plenius isticao i njenu učinkovitost u liječenju zmijskih ugriza.
Ljekovitost gospine trave prepoznata je i u starome vijeku. Švicarski liječnik i alkemičar Paracelsus je bio veliki pobornik liječenja ovom biljkom te ju je preporučivao za čišćenje svih vrsta rana te krvi.
O vjerovanju u ljekovitost ove biljke svjedoči i stari običaj koji se od davnina štovao u Austriji gdje se gospina trava stavljala između dva komada kruha te se tim hranila stoka kako bi se sačuvala o bolesti. Danas se nažalost taj običaj sačuvao samo u rijetkim religioznim seljačkim obiteljima.
Gospina trava se i danas smatra biljkom koja liječi rane jer ima umirujuće djelovanje, ublažava bolove i grčeve te steže. Ulje od gospine trave (kantarion) ima antiseptičko, antibakterijsko i antivirusno djelovanje pa se učestalo koristi za liječenje opeklina, ozljeda mišića, kod uboda insekata, svih vrsta krvarenja, pri zacjeljivanju rana, nagnječenja tkiva te kod raznih infekcija kože, herpesa, ekcema, čireva i oteklina.
Osim toga, ulje gospine trave je zbog svojstva omekšavanja i zatezanja vrlo cijenjeno sredstvo za njegu oštećene, suhe te zrelije kože.
Oprez kod izlaganja suncu
Osobe svijetle puti moraju biti iznimno oprezne kod upotrebe ulja od gospine trave zbog tzv. fotosenzibilacije kod koje se izlaganjem kože sunčevu svjetlu javljaju upalni procesi slični opeklinama. I ostali bi trebali biti oprezni kod nanošenja ulja prije direktnog izlaganja suncu zbog mogućeg njegova fototoksičnog djelovanja.
Također, prije nanošenja ulja na kirurške rane potrebno je prethodno potražiti savjet liječnika kao i u slučaju konzumacije različitih drugih lijekova jer je znanstveno dokazano da konzumacija priprava od gospine trave ima značajan utjecaj na slabljenje njihove učinkovitosti (prvenstveno lijekovi za snižavanje kolesterola, za liječenje HIV-a, epilepsije, ali i brojnih drugih oboljenja).
Osim toga, upotreba gospine trave i njenih pripravaka je u načelu sigurna. Gospina trava je izvrstan lijek za smirenje te je znanstveno dokazano da pomaže kod različitih oblika depresije, kod poteškoća s koncentracijom ili kod nesanice.
Čitav niz ljekovitih i djelotvornih tvari čini gospinu travu vrlo vrijednom ljekovitom biljkom. Ona sadrži u obilnoj mjeri gorku tvar, tanine, fenolne spojeve, eterično ulje i ugljikohidrate, a dokazana je i prisutnost različitih smola i kiselina.
Iako biljka sadrži i eterično ulje koje je bogato spojevima kao što su monoterpeni α-pinen, β-pinen, limonen te seskviterpenima kao što su kariofilen i humulen, njegovo farmakološko djelovanje nije osobito značajno te njegova proizvodnja u širim razmjerima nije uobičajena.
Od aktivnih tvari u biljci od osobitog značaja su crveno obojeni naftodiantroni koji se nalaze u cvjetovima i listovima. Od ove grupe spojeva najznačajniji je hipericin koji se u tamnim kapljicama obično nakuplja u rubnim dijelovima listova. Od ostalih grupa fitokemikalija važni su flavonski i flavonolni glikozidi, osobito glikozidi kvercetina.
U cvjetovima se pak nalaze biflavonoidi biapigenin i amentoflavon koji nisu do sada pronađeni u drugim biljnim vrstama. Gospina trava je bogata taninima, čiji udio može biti i do 15%, te procijanidinima. Glavni sastojak eteričnog ulja koje je sadržano u žlijezdama listova koje se vide kao prozirne točkice je metilbutenol kojim obiluje i eterično ulje hmelja.
Kako je prepoznati
Gospina trava je višegodišnja zeljasta biljka visine 30-70 cm. Stabljika biljke je uspravna i izrazito razgranata s nasuprotnim grančicama na kojima se nalaze maleni listovi. Pri dnu biljke stabljika je obično odrvenjela. Listovi biljke su jajolikog oblika sa cijelim rubom i nemaju peteljku. Ako se list okrene prema izvoru svjetlosti, na njemu su vidljive sitne male rupice koje su zapravo uljne žlijezde u kojima je sadržano eterično ulje.
U vrijeme cvatnje na vrhu grančica se razvijaju cvatovi u kojima su obično grupirana po tri mala žuta cvijeta. Cvijet gospine trave sadrži pet latica koje sa stražnje strane imaju sitne crne točkice. U sredini cvijeta se ističe narančasti tučak te mnoštvo prašnika. Plod biljke je dugi tobolac u kojem je sadržano sjeme.
Zbog postojanja različitih drugih sličnih biljnih vrsta koje izgledom nalikuju gospinoj travi važno je zaista se uvjeriti kako ste ubrali pravu biljku. Najlakši način za to provjeriti je obratiti pozornost na izgled listova koji na sebi imaju vidljive rupice. Isto tako ako se žuti cvjetovi pritisnu prstima, oboje se crveno.
Kad i kako je brati
U ljekovite svrhe, u vrijeme cvatnje bere se nadzemni dio biljke i cvjetni vršci koji sadrže najveće količine aktivnih tvari.
Vrijeme cvatnje biljke je, ovisno o klimatskom i geografskom podneblju te vremenskim prilikama, od početka lipnja do kolovoza, a za primjenu u ljekovite svrhe biljka se koristi svježa ili suha. Ubire se gornja trećina biljke u cvatu i to u doba kad je samo nekoliko cvjetova otvoreno dok su ostali još zatvoreni u pupoljak.
Također, važno je da berba bude za sunčanih i suhih dana u jutarnjim satima te da se ubrani biljni materijal čuva u platnenim ili papirnatim vrećicama, dok se one plastične trebaju izbjegavati. Gospina trava se suši u slojevima u hladu na suhom i prozračnom mjestu. Od 4 kg svježe biljke dobije se oko 1 kg suhe.