Poma ili „službeno“ rajčica, jednogodišnja je vrsta iz porodice pomoćnica – Solanaceae. Kod nas se uzgaja u zaštićenim prostorima za konzumaciju tijekom cijele godine, a na otvorenom za potrošnju u ljetnim mjesecima. Odlikuje ju zeljasta, dobro razgranata stabljika, koja je, baš kao i listovi prekrivena brojnim sitnim dlačicama.
Visina biljke je ovisna o sorti. Postoje niske, patuljaste koje narastu do oko 50 centimetara visine, ali i one više od 3 metra koje za rast trebaju dobar potporanj.
Korijen je razgranat, vretenast, a iako glavni korijen prodire u dubinu do oko 1,5 metra, glavnina se korijenja razvija u sloju dubine do 40-ak centimetara. Cvjeta žutim cvjetovima, skupljenim u grozd. Samooprašuje se, iako u svrhu povećanja prinosa, u zaštićenim prostorima značajnu ulogu u oprašivanju ima i čovjek, odnosno bumbari koji se koriste u tu svrhu.
Najbolje ih je uzgajati u plodnim, rahlim tlima, čija je pH reakcija između 6,0 i 6,5 (neutralno ili slabo kiselo), a svakako treba izbjegavati teška, glinasta tla. Kako bi se spriječila pojava brojnih bolesti i štetnika na samoj biljci, ali i u tlu, treba izbjegavati sadnju na površinama na kojima su prethodno bile sađene vrste iz iste porodice, krumpir, patliđan, paprika.
Iako se kod plantažnog uzgoja primjenjuju neke modernije tehnologije uzgoja, mi ćemo se ovim tekstom zadržati kod vrtnog uzgoja pome.
Najbolje je obradu tla provesti već u jesen uz dodavanje zrelog stajskog gnojiva u količini od oko 5 kg po metru četvornom, a neposredno pred sadnju, uz finalnu obradu tla (usitnjavanje, grabljanje) dodaje se i kompleksno mineralno gnojivo (NPK 7:14:21 ili 10:30:20) u količini od 4 dkg po metru četvornom.
Pomu je tijekom rasta izuzetno važno prihranjivati i to najbolje KAN-om u količini 2-3 dkg po četvornom metru, a danas je moguće kupiti čak i specijalizirana gnojiva namijenjena isključivo prihrani pome.
Prihranjuje se 2 puta tijekom razdoblja rasta, netom nakon početka cvatnje i zametanja prvih plodova, a drugi puta nakon što započne zrioba prvih plodova.
Uzgoj
Početak uzgoja počinje sjetvom sjemena. Iako je moguća i direktna sjetva na stalno mjesto, ipak je preporučljivije (a i tradicija je), pomu uzgajati iz presadnica, čija proizvodnja započinje još u veljači, dok su vanjske temperature prilično niske. Kako su naši pazari u ovo vrijeme puni presadnica, nije problem doći do njih.
Veći je problem doći do željene sorte jer su neke stare, tradicijske sorte već prilično izumrle, a većina danas uzgajanih sorti samo oblikom podsjećaju na pomu. Ipak, stvari se pomalo pokreću, sve je više onih koji pronalaze sjeme tih starih sorti i pokreću proizvodnju davno zaboravljenog „volovskog srca“ i drugih koje, rekla bi moja majka nakon što otkine vršnu peteljku „vonjaju na pomu“.
Sjeme pome se sije u plastične gajbe, kašete u dobro propustan supstrat, a presađuje se nakon što razvije prvi par pravih listova. Presađuje se u pojedinačne posudice, tresetne kocke, nekoć u plastične čašice od jogurta.
Na otvoreno se presađuje kad ima 5-6 listova, a nerijetko je to vrijeme kad započinju i sa stvaranjem prvih cvjetova. Sadnja započinje krajem travnja, ponekad čak i ranije, u našem toplijem klimatu. Zajedno sa sadnjom uz pomu se postavlja potporanj.
Kako se biljka uzgaja u toplom dijelu godine, potrebe za navodnjavanjem su svakodnevne. Preporučljivo je navodnjavanje sistemom kap po kap jer se na taj način i štedi voda, a i ravnomjernija je njena raspodjela do dubljih slojeva. Ipak, u kućnom uzgoju se obično zalijeva gumom, puneći korita koja se formiraju uokolo biljke.
Zalijevati je preporučljivo navečer ili rano ujutro, nikako za jakog sunca. Nekoliko puta tijekom vegetacije, kako je ranije opisano, provodi se i prihranjivanje biljaka.
Tijekom uzgoja potrebno je redovito otkidati zaperke, koji se stvaraju u pazušcima listova. Njihovim ostavljanjem biljka poprima grmolik rast, prozračnost je slabija, što dovodi do pojačane pojave bolesti i štetnika.
Također je dobro povremeno uklanjati donje listove, poglavito nakon što dozore prvi plodovi na donjim etažama. I na ovaj način se povećava prozračnost sklopa, odnosno smanjuje se mogućnost pojave bolesti i štetnika.
NEKI OD PROBLEMA U UZGOJU
Biljka je bujna, ali bez ili s malo plodova
Vjerojatan je uzrok neadekvatna gnojidba, s hranjivima koja sadrže previše dušika, a malo fosfora. Za prihranu koristite gnojiva sa barem podjednakim omjerom N, P i K, a idealno je koristiti ona u kojima je udio fosfora veći od udjela dušika.
Opadanje cvjetova
Jedan od mogućih uzroka je zalijevanje prehladnom vodom. Imate li u vrtu više kultura, neka pome budu prve u rasporedu zalijevanja.
Pojava truleži na kraju ploda
Ovaj, vrlo česti problem, uzrokuje nedostatak kalcija u tlu, povezan s neadekvatnim zalijevanjem. Prihranite biljke gnojivima koje u svom sastavu sadrže i kalcij.
Pjege po listovima
Sitne pjegice na listovima najčešće su znak pojave štetnika koji se nalaze na poleđini lista, a hrane se sisanjem biljnih sokova. Na mjestu uboda, nastaju sitne mrljice koje se s vremenom sve više šire. Kontrolirajte redovito naličje listova i već kod početne zaraze primijenite neko biološko sredstvo suzbijanja, primjerice „juhu“ od koprive.
Evo kako pripremiti „juhu“ od koprive: 1 kg svježe ili 200 g suhe koprive namačite u 10 l kišnice. Na suncu će nakon 3-4 dana juha provriti. Razrijeđenu u omjeru 1:50 koristite protiv lisnih ušiju i pauka na pomi, ukrasnom grmlju i voćkama.