nije tradicija, al' bi mogla bit'Poznati vinar iz Prološca uspješno je donio Vinkovo u Dalmaciju, a usred nezaboravne fešte stigla je i jedna odlična vijest

Ovih su dana od Iloka do Kutjeva, i šire, svuda po "kontinentu", velike fešte po vinogradima. U slavu svetog Vinka slavi se početak nove vegetacije, režu se mladice, blagoslivljaju vinogradi, vinari loze kite kobasicama i kulenima, pjeva se i fešta, slavi Vincelovo ili Vinkovo, kako gdje ga već zovu.

Dalmacija te tradicije nema, iako je oduvijek bila sva u vinogradima i od vina je živjela. Je li od stoljetne sirotinje, od teška života od kamena u kome se dobro vagalo može li se slaviti i feštati – ne zna se, tek – fešta Vinkova po Dalmaciji nikad nije bilo i nema ih.

Nigdje osim u Prološcu, u vinariji "Grabovac". Najpoznatiji imotski vinar Ante Grabovac utemeljio je slavljenje Vinkova u svojoj vinariji pa u najboljoj maniri slavonske široke gostoljubivosti cijeli dan dočekuje goste i sve bude kako treba i kako je red.

– U Kutjevu ovaj običaj zovu Vincelovo, kako vi to ovdje u Imotskom zovete? To zapravo nije dalmatinski običaj? – pitam Antu Grabovca.

– Mi ga zovemo Vinkovo, i to obilježavanje stvarno nije tradicija u Dalmaciji. Ja sam to utemeljio kod sebe u vinariji prije 20 godina. Hodao sam po tim vinskim feštama po Slavoniji i lijepo je bilo, pa zašto ne bi bilo i kod nas? A i neki stari ljudi su mi rekli da je postojao taj običaj da se loza reže na Vodokršće, dakle u ovo doba, odrezale bi se mladice i stavile u vino. I tako smo mi to ovdje u vinariji počeli organizirati i evo...

Dok je u zimski dan vinariju "Grabovac" obavijao miris najboljeg roštilja na svijetu, a gosti pristizali s raznih strana, Ante Grabovac je sa sinovima Nikolom i Milanom, predsjednikom Udruge imotskih vinara "Cvit razgovora", tajnikom udruge Viktorom Zdilarom i ostalim imotskim vinarima krenuo u vinograd pred vinarijom te obavio simboličku rezidbu. Vinograd i netom obavljen posao blagoslovio je župnik Prološca fra Vinko Gudelj.

 

– Fra Vinko za svetoga Vinka! Ovdje je sve na svom mjestu i u familiji – primjećujem.

– Je – nasmijao se fra Vinko. - A i ja sam vam vinar, znate - dodaje.

– Je li?! A šta imate, kujundžušu i tranjak?

– Pa najviše kujundžušu, zapravo ima tu svega, ali vino mi je odlično. Misno. Jer uvijek se najbolje grožđe donosilo fratru i zato je to najbolje vino jer je najbolje grožđe, od puno različitih sorti i s najboljih različitih položaja.

– Selekcija, što bi danas rekli – dometnuo je Ante Grabovac.

A potom su se i domaćini i gosti zaputili u vinariju – na promociju knjige Viktora Vite Grabovca "Povijest vinogradarstva i vinarstva u Prološcu". U 11 poglavlja autor je obradio povijest i život vina i loze u Prološcu od najranijih dana, sve potkrijepio brojnim povijesnim dokumentima i, kako su promotori naglasili, ova knjiga će biti dragocjena svima koji su se ikad bavili pisanjem o vinu na ovim prostorima.

Knjigu su promovirali Milan Glibota, predsjednik Matice hrvatske, ogranak Imotski, novinar Mladen Vuković, te sin domaćina Ante mladi Nikola Grabovac, koji je naglasio:

– Uz dužno poštovanje prema ostalim dijelovima Imotske krajine, iako možda ponegdje postoje i bolji vinogradarski položaji, mislim da je Proložac najkompletnije vinogradarsko područje Imotskoga. Što se naše vinarije Grabovac tiče, mi smo jako ponosni i zahvalni Viti što nam je otkrio dokument koji dokazuje da je naša obitelj i prije 200 godina proizvodila i prodavala vino, a u kontinuitetu ga proizvodi i danas. Riječ je o dokumentu iz 1812. godine, u kome se Stipan Grabovac, preteča naše obitelji, obraća francuskim vlastima da mu izdaju licencu za proizvodnju i prodaju vina, pa je načelnik Imotskog Kolombani izdao takvo dopuštenje Stipanu Grabovcu.

Vinar Ante Grabovac je, obilježavajući 200 godina obiteljskog bavljenja vinarstvom, napunio 200 magnuma najboljim što ima, svojim vinom Modro jezero grand reserva, berbe 2012. Dvije godine je njegovano u barriqueu, a potom tri godine u boci i prevrijedno je za prodaju, bit će poseban dar najdražim prijateljima.

 

A onda je u vinariji i ispred nje krenula fešta. Počelo je pršutom, sirom, fritulama, kobasicama, nastavilo se pečenim odojkom, vinskim gulašem, roštiljem, (ćevapi su "ginuli" još dok ih je Antina supruga Maja na pladnju pronosila među gostima do stola...), pršut se rezao sa stalka, gulaš je mirisao iz velike teće, korica od odojka bila je hrskava, pita sa sirom je nestala skoro odmah, nalijevalo se iz tanka syraha i kujundžuše, a gosti su odlazili i dolazili, vio se hrvatski barjak kao što je i red kad je velika fešta...

Svirao je arheolog Ljubo Gudelj i njegov bend, a družili su se vinari i vinoljupci, enolozi, sommeliri, restorateri, hotelijeri, novinari...

Ante Grabovac posebno se razveselio prijatelju, poznatom omiškom vinaru Nikši Mimici.

Veli mi: "Na ovo Vinkovo, u ovo veselje stigla nam je i odlična vijest. Odobren je projekt za klonsku selekciju kujundžuše i trnjka od Agronomskog fakulteta, a isfinancirat će ga popola Agronomski fakultet i lokalna zajednica. Vodit će to naša imotska udruga vinara "Cvit razgovora". To je vrlo važno za naš kraj da znamo što sadimo".

Na kraju u podrumu domaćina ekskluzivna degustacija vina majstora Grabovca. Probalo se svega lijepoga, ali na prvu su mi favoriti baš fina, elegantna, svježa kujundžuša 2017. i stvarno izvanredan pošip 2017., odležao u bariqqueu. Jedan od najljepših koje sam ikad kušala. Pobjegla sam prije kušanja crnih. Čekala me noć, gusta magla i hladna kiša u Studencima. A gosti su još stizali. Uspješno je Ante Grabovac donio Vinkovo u Dalmaciju.