U Nakladi Đuretić, Fiamengove pjesme oslobođene su okvira rime i metrike, ali su, kao i dosad, uhvaćene u mrežu motiva iz kojih se ovaj simpatični Komižanin već više od četrdeset godina ne uspijeva iskobeljati (Vjerujem u sve tvoje riječi, more koje udaraš u moje temelje, koje mi izbijaš na prag i još si u suglasju s čempresima na brijegu More, podvučeno pod sve moje riječi, koje si glas ljeta u dvorištu i stoljetni cvrčak, onaj najbliži...).
Fiamengo, pjesnik koji je zajedno s Momčilom Popadićem počeo stihovati sad već davne 1966. godine na “Stepeništu”, s “Trećim zvonom” zvoni na prepoznavanje među ovdje...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....