StoryEditor
SlikarstvoGalerija Brešan na pučini međumrežja

Tajne mora od ulja na platnu do ulja na pjatu

Piše Jakov Kosanović
1. svibnja 2020. - 11:35
Milan Tolić, 'Ribe'

"Dragi prijatelji, kao i obično, veselje nam je da s nama svjedočite našim likovnim koktelima, pozivnim, tematskim i problemskim izložbama. Ovoga puta makar u čudnim okolnostima i u nešto drugačijem mediju, čak i bez socijalne distance!

Zaboravite na trenutak ružne vijesti, loše raspoloženje i upustite se u snatrenje zavedeni slikom, pričom i glazbom. Zavirite u tajne mora ili im svjedočite za trpezom."

Ovako nas pozdravlja naš umirovljeni kolega i poznati splitski galerist Igor Brešan, a povodom 650. izložbe koju postavlja njegova Galerija, pod naslovom "Tajne mora, podmorje kao povod likovnom djelu". Novost je i za Brešana i za njegovu galeriju to što ovoga puta izložbu radi isključivo virtualno, neće je postavljati u fizičkom galerijskom prostoru jednom kad to bude moguće.

S tim u vezi, a i budući da cjelokupna kultura već mjesec dana opstaje isključivo "online", Brešan kaže: "Autori i vlasnici su mi poslali eksponate u elektronskom formatu, a sve sam začinio pomalo nadrealnom pričom o heliotransferima, te mojim festivalskim pjesmama u instrumentalnim verzijama.

Napravio ih je Remi Kazinoti, moj nikad prežaljeni prijatelj i suradnik. Izložba je prozvala moje suvremenike, ljude koje koje sam poznavao i poznajem, te se tako osvjedočio da su im bliske morske teme. Bilo one iz modrila ili one sa trpeze."

Peškarija, kulturna obveza

Ti heliotransferi iz Brešanova teksta njegova su tvorenica za prijenosnike svjetla, u ovom slučaju za ljubavnike u moru, za poetsku i poluerotsku sliku na instrumentalnoj podlozi iz glazbene radionice Brešan&Kazinoti.

U uvodnom slovu koji prethodi slikama, Brešan priznaje kako je "virusom prestrašen ostao u udobnoj fotelji, čvrsto na zemlji, zapravo za trpezom. Glumeći velikog ihtiologa, a zapravo tipičnog Dalmatinca kojemu je kulturna obveza prošetati peškarijom i prokomentirati ponudu. Ostao sam neprosvijećen i frustriran snagom slika iz djetinjstva; Plančićevih 'Srdela' i Ivančićevih 'Trilja'.

Slike su to, bez obzira na povode i viđenja, s okusom soli, ili svojevrsni razgovor s morem, kako bi sve krstio čarobnjak Arsen Dedić."

Osim srdela i trlja, ima tu još i plave i bijele ribe, pa i rakova, od "Gruja" Božidara Matasa i "Iglice" Petra Jakelića, do "Škarpine" Iris Bondora Dvornik i "Jastoga" Ane Marije Botteri. Ako je šanpjer van dosega prosječnih takujina, barem ga na Brešanovoj peškariji ima u obilanci; od onih na platnima Hrvoja Marka Peruzovića i Maria Mikulića, do "Kovača" u skulpturi Srećka Mimice.

Uz pjesmu i ihtiološke motive, posjetitelji će na poveznici https://igor-bresan.wixsite.com/tajne-mora naći svoj komad (od)mora, a možda i sami dobiju koju dobru ideju. U krajnjoj liniji - što ručati ovoga petka. Ili za Svetoga Duju, ako im za oko zapne baš oboriti dio izložbe.

#GALERIJA BREŠAN#RIBE

Izdvojeno

09. svibanj 2020 14:43