Otokar Levaj o životu punca Joke Kneževića: Žena mu je bila glavni oslonac, a posebno tužna je priča o bolesnom sinu

Rijetki u omiškome kraju uz svoje kršteno ime ne nose i nadimak. On ti se zalijepi uz lik (i djelo), kao pedoča za kamen, pa ga nosiš cijeloga života. Volio ga, ne volio.

Tako je i Ivan Knežević, rođen na veličanstvenim obroncima Lokve Rogoznice krajem ljeta 1907. godine, postao Joko i ostao Joko. Pod tim je imenom obogatio hrvatsko slikarstvo, pod tim imenom oživio mozaik na tlu Lijepe naše. Do njegovih se truda ta antička umješnost slaganja kamena gotovo pa zaboravila, što čudo nije, jer traži i umješnost i rad i znoj i puno vremena. Život ponese, pa i odnese glavnog junaka daleko od rodne grude, ali kako god da okreneš - čovjek nekako uvijek nađe načina da mu se vrati. Korijenje kao magnet. Vuče te, traži, kumi da se domu vratiš.

Recimo, Salvador Dali, legenda ...