Dragi Tonko,
na dobro ti doša rojeni dan, lipi moj prijateju! Taman okrugli 80., jušto noliki kako biš moga reć da si ti najveće i najstarije dite na svitu… Dite najlipje, najpametnije i najšesnije… So nin tvojin jočiman bistriman kako plićak u vali poda škrapon, kako pišćina u gori ispol stinje; so nin tvojin jočiman oštriman kako šajeta, kako šilo i kako lamp ča gre drito čejadinu u glavu – u joko…
Pasalo je, evoga, jurve obilato godišće dan olkako si počinu; ma, ni prošlo ne miseca, vengo ni dneva ni ure kako mi nis doša upamet… Izve si ti tu nikakovu svoju predstavu strušno, iznutra i naglo, onako, kako si bi "Juditu" uredi za Splitsko ljeto s tvojin bodulon Marinon Carićen, Anno Domini 1979. – a, evoga, nis doška vi veli rojeni dan tega epa ol tvojega Marula! ...