Pisanje primijenjene poezije smrtonosan je posao. Ne vjerujete?
Razmislite onda tko su (bili) naši najveći autori uglazbljenih stihova: Dedić, Britvić, Zuppa, Popadić, Fiamengo... Svi redom časni pokojnici. U tome je cehu mortalitet toliko visok da bi djecu trebalo odvraćati ako slučajno požele postati tekstopiscima. Srećom, mališani se baš i ne jagme za to zanimanje.
Samo jedan iz prvoga ešalona pjesnika koji su u suradnji s najvećim skladateljima svoga doba ozvučili naše mladosti i zrele godine, još uvijek je među nama, premda je njegove prisutnosti malo tko svjestan. Tako je, uostalom, oduvijek bilo. Izmaknut od svjetala pozornice i na uljudnoj distanci od medija, cijelu se svoju karijeru trudio ostati nevidljivim.
A ni naša takozvana javnost, počevši od one cehov...