Boccacciov ‘Decameron’ kao da je pisan i za doba korone: govori o ljudskim reakcijama na epidemiju, jedni se utječu samoizolaciji, drugi piću i seksu

Pripovijedanje je jamačno staro kao i ljudski rod, preteča je teatra i svih scenskih umjetnosti. Jedna od najznamenitijih zbirki priča na svijetu, “Decameron” Giovannija Boccaccia, u ovim tjednima straha, izolacije i epidemije, kada nema ni kazališta, ni kina, pa ni Pričigina kod nas, ponovno zadobiva popularnost.

U Italiji ovu knjigu iz sredine 14. stoljeća preporučuju za čitanje u doba karantene, priče iz “Decamerona” slušaju se na YouTubeu, stručnjaci raznih profila vele da je korisna. Zabavna je, poučna, duhovita, često i lascivna, a mnoge novele slave život, ljubav i putenost, jedre su i izravne te izruguju ljudske slabosti i praznovjerja, ali i slave plemenita svojstva.

Crkvi ovo djelo nikada nije bilo drago – odviše je u “Decameronu” razbludnih fratara i redov...