‘Zvijer‘: Ljepotica i umjetna inteligencija

Nesumnjivo, najzvučniji naslov iz ovogodišnje revije "Dani frankofonije" je "Zvijer" ("La bête"/"The Beast"). Potvrđuje to pedigre "Zvijeri", od festivalske premijere u Veneciji, do redateljsko-glumačke ekipe. Iza kamere je kultni francuski filmaš Bertrand Bonello, poznat po "Noći u Parizu" ("Nocturama") i "Saint Laurentu".

Glavnu žensku ulogu igra međunarodna filmska zvijezda Lea Seydoux koja već godinama uspješno balansira između europskih i američkih produkcija – "Adelin život", "Samo je kraj svijeta", "France", "Priča o mojoj ženi", "Jednog lijepog jutra", "Zoe", "Francuska depeša", "Za smrt nema vremena", "Zločini budućnosti"...

Lein partner je glumac u usponu George MacKay ("Kapetan Fantastični", "Ukleta kuća", "Istinita priča o Nedu Kellyju", "1917", "München: Na rubu rata") koji je u zadnji čas uskočio kao zamjena za Gasparda Ulliela, nesretno stradalog na početku snimanja.

Neprežaljenom Ullielu "The Beast" je i posvećen. "Za Gasparda", stoji na odjavnoj špici filma. Kakva bi "Zvijer" bila s Ullielom, nikad nećemo doznati, ali MacKay je obavio dobar posao, iako mu sgurno nije bilo lako prebacivati se s engleskog na francuski jezik i obratno, kao i odigrati iste likove različitih života, izgubljene u vremenu i prostoru. Da, dobro ste pročitali.

Inspiriran djelom Henryja Jamesa "The Beast in the Jungle", "La bête" je iznimno ambiciozan dvo-i-pol-satni film i odvija se u Parizu i Los Angelesu tijekom tri vremenska perioda, od dalje i bliže prošlosti 1910. i 2014. do relativno bliske budućnosti 2044. godine.

Seydoux glumi Gabrielle koja, usprkos tome da je "opasno vratiti nekoga tamo gdje je bio prije nekoliko godina", proživljava "prošle živote", isprepletene s Louisom (MacKay), u distopijskom futuru 2044., kad je AI preuzela vladavinu i osjećaji se smatraju nepoželjnima kao u "Equilibriumu".

No, "Zvijer" nije futuristički akcijski triler poput "Equlibriuma", štoviše prije je usporediv s nadrealnim "mind fuck" (SF) filmovima "Atlas oblaka", "Mulholland Drive" i "Sveti motori". Uvod je dojmljivo metafilmski u stilu "Holy Motors". Gabrielle se nalazi ispred zelenog ekrana na filmskom setu i dobiva upute redatelja za scenu ("Tu će se pojaviti sjena zvijeri").

Ona se, kao, nalazi u kući, na nju vreba neki uljez i ima samo nož da se obrani. Nešto a la "Vrisak"? Tko zna, ali Gabrielle će svakako vrisnuti na kraju uvodne scene nakon što zamisli "sjenu zvijeri" i sve ono što će biti dodano u postprodukciji jer glumi "u prazno".

Kasnije ćemo doznati da je to manekenka Gabrielle koja je odlučila postati glumica u L.A.-u, a upoznajemo i njezinu aristokratsku inačicu iz Pariza koja ima tvornicu lutaka netom prije velike poplave Seine 1910. godine. Pariški segment je režiran poput romantične kostimirane (melo)drame s elementima napetog filma katastrofe kad do poplave dođe, a Gabrielle i Louis ostanu zarobljeni u tvornici lutaka i moraju preroniti kroz potopljeni dio da bi se spasili.

Scena je snažna i impresivna, vrhunac filma koji se s vremenom počinje gubiti u začaranom krugu žanrova (melodramska romansa, psihološki i futuristički triler), tj. vremena i prostora, kao i brojnim načetim SF-ovskim temama (predodređenost ljubavi, iluzija osjećaja, strah od "zvjerske" tehnologije i/li umjetne inteligencije...), a pritom gubi i centralnu emotivnost zahvaljujući Bonellovoj mjestimično veoma hladnoj, distanciranoj režiji unatoč izjavama tipa "sentimentalnost je početak emocije".

Ipak, "The Beast" umije fascinirati nekim scenama i kao Bonellov autorski uradak u kojem redatelj zanimljivo provlači motiv lutki kroz sva razdoblja. Bonello se referira na "Noć u Parizu" gdje su likovi imali maske nalik beživotnim lutkama kao refleksiji manekenskih lutki u trgovačkom centru, ali i na film "Zoe" sa Seydoux u ulozi robotice.

Lutke su 1910. klasične, da bi postale nešto poput Annabelle, a zatim i čovjekoliki roboti (jednu takvu glumi Guslagie Malanda iz filma "Saint Omer"). "Ne želim postati robot", u jednoj sceni "Zvijeri" zavapi Gabrielle, ljepotica u svijetu umjetne inteligencije i robotizacije ljudskih osjećaja.