StoryEditor
Film & TVCINEMARK U KUĆNOM KINU

TRAŽEĆI PRAVDU Život piše ‘grishamovske’ romane

4. svibnja 2020. - 21:15

Smrtna kazna bila je česta tema unutar kinematografije devedesetih godina prošlog stoljeća, u prestižnim oskarovskim filmovima (“Odlazak u smrt”, “Zelena milja”), dramama (“Posljednji ples”), trilerima (“Opravdana sumnja”, “Istiniti zločin”) itd. Bilo je to i razdoblje najveće popularnosti sudskih/odvjetničkih filmova o pravu i (ne)pravdi iz pera bestselerskog pisca Johna Grishama (“Slučaj pelikan”, “Tvrtka”, “Klijent”, “Vrijeme ubijanja”, “Čudotvorac”).

“Tražeći pravdu” ili “Just Mercy”, premijerni naslov u “MAXtv videoteci”, prema sinopsisu i plakatu čini se kao ekranizacija nekog Grishamova romana, poput “Komore”, u kojem junak odvjetnik zastupa nevinog osuđenika na smrt i pokušava ga spasiti od pogubljenja.

FILM: Just Mercy; drama; SAD, 2019. REŽIJA: Destin Daniel Cretton ULOGE: Michael B. Jordan, Jamie Foxx OCJENA: *** ½

Međutim, film nije napisao Grisham, već život, ukoričen u istoimenim memoarima njegova tamnoputog protagonista Bryana Stevensona (glumi ga sve bolji mladi glumac Michael B. Jordan, zvijezda “Creeda”) koji je, dakle, stvaran lik, ne “grishamovski” fikcionalan.

Stevenson je bio velika inspiracija za Grishama, odvjetnik i aktivist za ljudska prava i jednaku pravdu koji već više od 30 godina zastupa siromašne, zatvorenike i potencijalne pogubljenike, križar u borbi protiv rasizma i rasne diskriminacije u kaznenopravnom sustavu.

Odvjetnički heroj iz Alabame u tom je razdoblju spasio čak 125 kažnjenika od sigurnog smaknuća, a pažnju na sebe skrenuo je kad je (od)branio Waltera “Johnny D” McMilliana (oskarovac Jamie Foxx u ponajboljoj ulozi karijere), afroameričkog osuđenika na smrt, optuženog za ubojstvo mlade bjelkinje.

Umorstvo se dogodilo 1987., Stevenson je upoznao Waltera 1989. i vojevao pravničke bitke za njega do oslobađajuće presude 1992., nakon čega su ostali prijatelji. Unatoč poznatom ishodu priče, redatelj Destin Daniel Cretton (“Privremeni dom”, “Dvorac od stakla”) uspijeva načiniti da se “Tražeći pravdu” gleda sa zanimanjem, napetošću pa i neizvjesnošću.

To je prilično postignuće budući da, znači, znamo kraj filma i “Just Mercy” se, općenito, doima kao nešto “već viđeno” u “grishamovskim” trilerskim dramama ambijentiranim u odvjetničke urede, sudnice i zatvore. Većina radnje filma odvija se na početku devedesetih, netom prije nego što će adaptacije Grishamovih romana uzeti maha u kinima.

Osjećaj poznatosti je prisutan, od “grishamovskih” trilera do “Uragana” s Denzelom Washingtonom, također istinite priče o krivo optuženom boksaču Rubinu “Hurricaneu” Carteru. U nekoliko navrata Foxx, čak, fizički i glumački podsjeća na Washingtona, osobito pri početku filma. Dojam je kao da smo vraćeni u filmske devedesete, kao i prilikom gledanja nedavne, Oscarom nagrađene “Zelene knjige”. No, to je kompliment, jer se posljednjih godina ovakvi “klasični” filmovi rijetko snimaju.

“Tražeći pravdu” zaslužuje pažnju gledatelja kao raritetan, pošten i zanatski kompetentan komad odvjetničke/sudske drame s elementima trilera, a kovanica “based on real events” daje mu ekstra težinu, uz još neke zanimljivosti i različitosti koje ga izdvajaju iz mora sličnih ostvarenja i pripajaju novom “crnačkom” valu politiziranih filmova (“Crni član KKKlana”, “U mrtvom kutu”, “Oprostite na smetnji”...).

Interesantno je da se radnja odvija u “mirnom (južnjačkom) gradu” Monroevilleu (Alabama), gdje se rodila “bijela” spisateljica Harper Lee i 1960. objavila legendarni, Pultzerom ovjenčani roman “Ubiti pticu rugalicu”, ekraniziran u filmski klasik s Gregoryjem Peckom u glavnoj ulozi odvjetnika Atticusa Fincha, utjelovljenja “najtrajnije fiktivne slike rasnog junaštva”.

Eto ironije: zatucaniji žitelji Monroevillea smatraju Fincha živim bićem i Stevensona upućuju u muzej Harper Lee, kao da su smetnuli s uma da je “To Kill a Mocking Bird” bio roman o borbi protiv rasne nepravde i preteča “Just Mercy” s pričom o junaku koji je dobio slučaj da obrani crnca od zločina nad bjelkinjom, nakon čega i na sebe navlači osudu okoline spremne na javni linč.

Svaka sličnost između “Tražeći pravdu” i “Ubiti pticu rugalicu” je slučajna i životna. Život i (ovaj) film pišu “grishamovske” romane, ali i modernu inačicu “To Kill A Mocking Bird” s “korumpiranim rasistima koji mrze crnce”. Nije bilo neke velike razlike u smislu rasnih predrasuda i zapaljenih strasti između Leeičine Amerike tridesetih i Stevensove na prijelazu osamdesetih u devedesete, pa i ove danas.

Ipak, određene razlike postoje između “Just Mercy” i prijašnjih odvjetničkih filmova ili onih s temom smrtne kazne. U većini ostvarenja ovakve vrste bijeli odvjetnici brane crnce, kao što je npr. Matthew McConaughey branio Samuela L. Jacksona u “A Time To Kill”, a Sean Connery i Clint Eastwood pokušavaju spasiti crnopute osuđenike na smrt u “Just Cause” i “True Crime”.

S druge strane, u “Tražeći pravdu” crni odvjetnik nalazi se u prvom planu i filmu nitko ne može prigovoriti često osporavani sindrom “bijelog spasitelja”. K tome, Stevenson potječe iz istog društvenog miljea kao čovjek kojeg brani, na stranu što mu je diploma s Harvarda, kao, dala “white boy status”.

U tumačenju Jordana, on je svojevrsni crnoputi Finch i odvjetnički Creed u jednom čovjeku, pravični idealist koji smatra da se “uvijek nešto može učiniti” i da “nikad nije kasno za pravdu”, makar bio okružen nepravdom. Iz spomenutih razloga Stevenson je još odlučniji da spasi Waltera, posebice kad već nije mogao spasiti vijetnamskim PTSP-om načetog Herberta Richardsona (odlični Rob Morgan).

Scena egzekucije nesretnog Herberta upečatljiva je gotovo kao ona u “Dead Man Walking”, ali i dirljiva kad ostali zatvorenici bukom bodre kolegu. Smaknuće doživljavamo Stevensovim očima, još se više stavljamo u njegovu kožu i osjećamo breme na njegovim leđima.

Film potiče raspravu o okrutnosti sustava i smrtnoj kazni, osobito računajući činjenicu da su neki od osuđenika (moguće) nevini kao Walter, a neki mahom osuđeni samo zato što su, “zahvaljujući” krivoj boji kože, “izgledali kao ubojica” (jednog takvog solidno igra O’Shea Jackson, sin repera Icea Cubea).

Međutim, prije svega propituje koncept pravde i protivi se (rasnim) nepravdama, nesnošljivostima i predrasudama, jednim od gorućih problema današnje Amerike i ostatka svijeta dok koronavirus nije stupio na scenu. Za koronu će se (valjda) pronaći cjepivo, ali za rasizam i nepravdu teško. Odatle potreba da se, ako ništa drugo, snimaju ovakvi filmovi, neovisno o tome što smo ih već vidjeli. Pravda je slijepa.

Sedam godina zatvora za oca Jamieja Foxxa


Jamie Foxx pristao je na ulogu iz osobnih razloga: njegov otac proveo je u zatvoru punih sedam godina zato što je uhićen s "ilegalnim supstancijama" u vrijednosti od samo 25 dolara. Foxx nije odavno bio ovako dobar u nekom filmu, a od ostalih glumaca vrijedi izdvojiti nedovoljno iskorištenu oskarovku Brie Larson i sjajnog Tima Blakea Nelsona u ulozi osuđenog ubojice Ralpha Myersa, koji je pod prisilom autoriteta lažno svjedočio protiv Waltera.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

29. listopad 2020 15:09