StoryEditor
Film & TVCINEMARK U KUĆNOM KINU

TEŽINA UVJERENJA ‘White trash‘ član KKKlana

30. rujna 2020. - 22:34

Naše "online" videoteke ne bi trebale platiti "zakasninu" zbog zakašnjela dolaska dobrog američkog nezavisnog filma "Težina uvjerenja" ("Burden") na videotržište. Naprotiv, krivnja leži na američkim distributerima. "Težina uvjerenja" je imala premijeru na Sundance festivalu još u siječnju 2018., gdje je film i ovjenčan nagradom publike kao najbolja drama, a navodno bio i relativno blizu da osvoji tzv. Grand Jury Prize u dramskoj kategoriji.

Međutim, netko je nakon toga (krivo) procijenio da "Burden" nema komercijalnog potencijala računajući da priča (istinitu) priču o preobraćenju modernog Ku Klux Klanovca, unatoč Sundance "labelu" i, ponovimo, nagradi publike, dakle gledatelja, ne kritike. "Težina" iz naslova je presudila filmu sugerirajući da je ovo sve samo ne lagana drama (rijetke su takve).

FILM: Burden; drama; SAD, 2018. REŽIJA: Andrew Heckler ULOGE: Garrett Hedlund, Andrea Riseborough OCJENA: *** ½

Laureat Sundancea je, tako, proveo pune dvije godine na ledu, da bi tek 2020. doživio limitiranu kinodistribuciju u Americi koncem veljače (netom prije širenja epidemije koronavirusa) i ovoga ljeta napokon počeo stizati na "video-on-demand" usluge u ostatku svijeta.

Sreća u nesreći jest da je, sudeći po recentnim zbivanjima u Americi (George Floyd), prolongiranje kino/video distribucije na kraju išlo filmu u prilog u smislu tajminga i dramu o nasilju, mržnji i netrpeljivosti načinilo aktualnijom i "potrebnijom" nego što je bila 2018., pa i iskupnički intoniranijom.

"Burden", dugometražni prvijenac scenarista i režisera Andrewa Hecklera, pokazuje da se ljudi s mržnjom ne rađaju; ona se uči. Znakovito je prijateljstvo dvojice klinaca u filmu, bijelca i crnca. I titularni "white trash" protagonist "Težine uvjerenja", Mike Burden (Garrett Hedlund), imao je tamnoputog prijatelja kao dijete (starijeg ga solidno glumi glazbenik Usher Raymond IV).

Kako je odrastao, sve je više potpadao pod loš utjecaj ogranka KKK-a iz ruralne Južne Karoline i njegovog vođe Toma Griffina (Tom Wilkinson) jer "klanovci se ne igraju s crncima". Griffin se bori za "božju volju" i "rasnu čistoću" da očuva muzej klana. Otvaranjem bjelačkog KKK muzeja u gradiću Laurens film se upravo i otvara.

Dojma smo da se, poradi zapuštenosti grada i zatucanosti većine njegovih bijelih građana, radnja odvija šezdesetih, a ne devedesetih, točnije 1996. godine. Ipak, vremenska odrednica je interesantna budući da pozicionira "Burden" kao jednu od onih starih dobrih drama devedesetih, što uglavnom i jest, a i približava ga godini (1999.) izlaska "American History X", izvanrednog filma o rasistu koji se odrekao vlastitih vjerovanja, mržnje i rasizma, baš kao Burden u stvarnosti.

"Generacija X" je (karakterno i narativno) fokusiranija od "Težine uvjerenja" koja ima dovoljno teške drame u liku Burdena da je ne treba tražiti "sa strane", širiti priču do granica "poverty porna" i potencirati "važnost" filma, posebice što se sa njom u koštac uhvatio jedan početnik.

Međutim, za jednog debitanta, Hackler uglavnom zna što radi, ima osjećaj za dramatično, simbolično i poetično u režiji s naglaskom na nekoliko impresivnih "slow motiona" i direktnog pogleda lika u kameru u pamtljivom završnom kadru. Hackler se iskazao i u vođenju glavnih glumaca, od Hedlunda i Wilkinsona do oskarovca Foresta Whitakera i Andree Riseborough.

Whitaker je savjest filma u ulozi velečasnog Kennedyja, prekaljenog idealiste i pacifiste uvijek spremnog da zatraži "aleluja" od ljudi kojima propovijeda i odlučnog da noć ispuni drukčijom vatrom od KKK-ove, "vatrom ljubavi". Savjest je i Riseborough kao samohrana majka Judy, najzaslužnija da se Burden počeo učiti ljubavi koja će prevladati nad mržnjom kad on konačno izabere stranu i napusti klan radi nje i njenog sinčića.

Hedlund je vjerojatno nikad bolji i dojmljivo je, uz pomoć redatelja, prenio Burdenova unutarnja i vanjska trvenja i konflikte s kulminacijom u finalnoj promjeni srca i uma, tj. kompletnoj transformaciji. Burdenov odnos s Judy i Kennedyjem srce je i duša filma koji bi i najvećeg rasista mogao nagnati da razmotri svoja uvjerenja. Mogu li dobiti aleluja? Aleluja!

Sindrom ‘bijelog spasitelja‘

Neki kritičari prigovarali su filmu "white savior" sindrom, kao da su smetnuli s uma da je snimljen prema istinitoj priči s bijelcom u prvom planu, a ne "fabriciran".

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

16. listopad 2020 23:14