StoryEditor
Film & TVCINEMARK OBLJETNICA

PLAVA LAGUNA Kontroverza u azurnim bojama

Piše Marko Njegić
6. srpnja 2020. - 22:17

Kontroverze su preplavile izlazak filma "Blue Lagoon" (1980.) u kinima prije točno 40 godina. Istoimeni roman Henryja De Vere Stacpoolea iz 1903. bio je dotad dvaput ekraniziran – 1923. kao nijemi film u režiji Williama Bowdena i Dicka Cruikshanksa, te 1948. pod redateljskom palicom Franka Laundera.

Međutim, glavne glumice tih ekranizacija nisu bile mlade kao Brooke Shields, zvijezda moderne "Plave lagune". Molly Adair je u vrijeme izlaska prvog "Blue Lagoon" filma imala 18 godina, a Jean Simmons 19 kad je izišao drugi. Shields je, pak, napunila 15 ni mjesec dana prije kinopremijere "Plave lagune".

FILM: Blue Lagoon; romantična avanturistička drama; SAD, 1980. REŽIJA: Randal Kleiser ULOGE: Brooke Shields, Christopher Atkins OCJENA: ** ½

To, međutim, nije bio prvi put da je mlada glumica podigla medijsku prašinu zbog uloge – dvije godine ranije glumila je u "Slatkoj maloj" Louisa Mallea, također kontroverznoj (i znatno boljoj) drami o seksualnom odrastanju 12-godišnjakinje u javnoj kući.

Producenti filma "Blue Lagoon" i redatelj Randal Kleiser ("Briljantin") angažirali su punoljetnu dublericu za razgolićene scene.

Tim visažistica trudio se namjestiti kosu Brooke Shields da strateški prekriva njezine grudi u stilu Tahićanki iz "Pobune na brodu Bounty", koristeći po potrebi i ljepilo, a scenografi su namještali palme i otočnu floru da sakriju erogene zone. Ali, uzalud – medijska prašina bila je uskovitlana zbog nedoličnosti.

Svi su 1980. čuli za film, posebice nakon reportaže sa snimanja na Fidžiju u časopisu "People", pod naslovom "Too Much, Too Young?". Na valu kontroverzi, "Plava laguna" je postala kinohit u lipnju 1980., pa i popkulturni fenomen, te 1991. iznjedrila nastavak s tek nešto starijom Millom Jovovich (16) u glavnoj ulozi. 

Kako bi film prošao danas? Izazvao bi, s punim pravom, još veće kontroverze ako bi uopće i mogao biti snimljen u okviru "mainstreama" i hollywoodskog "major" studija (Columbia Pictures), eventualno u neovisnoj/festivalskoj produkciji, u kojoj "slobodnijim" filmašima ne bi bio "bed" prikazati (prvu) menstruaciju ženskog lika i nagu bebu kako pliva u moru kao da je sišla s omota Nirvanina albuma "Nevermind".

Dakle, kontroverzi je bilo, jest i bit će kad je u pitanju "Blue Lagoon", film koji pokazuje preživljavanje na "pustom" otoku nakon brodoloma na krajnje drukčiji i perverzniji način u odnosu na ekranizacije "Robinsona Crusoea" i "Cast Away" s Tomom Hanksom.

Na kvazipustom otoku će se naći klinci Emmeline i Richard (Elva Josephson, Glenn Kohan), inače – prvi rođaci. Brod kojim su njih dvoje s njegovim ocem i njezinim ujakom (William Daniels) putovali u San Francisco doživio je vatrenu kalvariju. Djecu je spasio moreplovac Paddy (Leo McKern) ukrcavši ih u čamac za spašavanje.

Poslije nekoliko dana plutanja, pronašli su tropski otok, savršeno oslikan svim bojama vječnog ljeta u oku kamere Nestora Almendrosa, direktora fotografije na filmovima Françoisa Truffauta, Erica Rohmera i Terrencea Malicka, te ozvučen ekstravagantnom glazbom Basila Poledourisa, uzgred daleko najboljim stavkama "Plave lagune".

Prije nego što je Paddy umro i ostavio klince da odrastaju sami, naučio ih je kako loviti, izgraditi kolibu itd. Savjetovao ih je kako "nije prikladno trčati gol cijelo vrijeme", ali mladi ljubavnici-rođaci prkosit će njegovim riječima provodeći veći dio filma s malo i nimalo odjeće na sebi, od malih nogu nadalje.

Paddy ih je upozorio i da ne idu na drugu stranu otoka, gdje vreba "Babaroga", odnosno lokalno (kanibalističko?) pleme sklono prinošenju ljudskih žrtava za štovanje boga. Avanturistički horor samo je natuknut i ostaje nerealiziran da pretvori film u "survival movie" ili "Indianu Jonesa".

Nakon što Emmeline i Richard izrastu u tinejdžere (korektna, ne tako loša Shields i drveni 18-godišnji Christopher Atkins) film izričito prati njihovu pupajuću seksualnost dok im se polunaga tijela mijenjaju i pubertetski hormoni luduju, kao "Sex Education" na idiličnom tropskom otoku.

Njih dvoje postaju više od mladog Tarzana i Jane – moderni Adam i Eva na tropskom otoku nalik "izgubljenom raju", prvi i posljednji ljudi daleko od civilizacije, ako ne na cijelome svijetu. Posezanjem za mitskim, biblijskim motivima i "prirodnim" seksualnim otkrićem/primordijalnom seksualnošću film se uspijeva koliko-toliko "izvući". 

U priču su uvedene čak i "go-to-sleep-and-never-wake up" bobice kao grešno, "zabranjeno voće". Iako se danas "Blue Lagoon" gleda s popriličnom nelagodom i susramljem kao nikad prije, nikako s nekakvom "nostalgijom", sekvencije (otkrivanja čari) seksa su uglavnom senzualne, erotski "softcore".

Scene su više implicitne nego eksplicitne, kao i nerijetko dvoznačne rečenice mladih ljudi koji ni ne znaju što je seks daleko od društva, lišeni knjiga ("Imam čudne misli o tebi", "Zašto ove čudne dlake rastu na meni?", "Probost ću te kopljem"), a signalizirane su i vođenjem ljubavi morskih kornjača kao nečim prirodnim. Nage podvodne siluete ispod svjetlucajućih valova u najljepšim kadrovima "Plave lagune" čine da izgleda kao da dva duha plivaju/rone u kristalno čistom, azurnom moru.

Sve to potiče slavu "nevinosti" (i "naivnosti"), čemu "Blue Lagoon" naizgled stremi, premda je usput nenamjerno seksualizirao tu nevinost utjelovljenu u Shields s ove i one strane ekrana – između njezina lika i javne persone. Mlada glumačka zvijezda se tijekom osamdesetih pojavila u "škakljivim" reklamama, poput onih za "Calvin Klein" traperice i u oku Hollywooda ostala vječno zamrznuta na razmeđi djevojke i žene.

Zlatne maline i parodije

Brooke Shields je osvojila prvu Zlatnu malinu u povijesti za najgoru glumicu na račun uloge u "Blue Lagoon". Nakon nastavka "Povratak u plavu lagunu", koji je bio sasječen od kritike čak i žešće od prethodnika, snimljen je 2012. još jedan film – "Blue Lagoon: The Awakening", u kojem je sporednu ulogu imao Christopher Atkins. "Plava laguna" je parodirana u nekoliko navrata, kao primjerice u filmu "Top Secret" i "Going Beserk". U potonjem ostvarenju se pojavljuje i sam Atkins.

Veći hit od ‘Američkog žigola‘

Sa zaradom od 58 milijuna dolara, "Plava laguna" je bila deveti najveći hit 1980. u američkim kinima, iza filmova "Imperij uzvraća udarac", "Šašavih robijaša", "Kramera protiv Kramera"..., ali ispred "Braće Blues", "Isijavanja", "Lude partije golfa", "Petka 13.", "Flasha Gordona", "Američkog žigola"... Ako se uračuna inflacija, današnja zarada filma iznosila bi 162 milijuna dolara.

Zamalo Kim Basinger u glavnoj ulozi

Za ulogu Richarda konkurirali su tada mladi Sean Penn i Lou Diamond Phillips, ali Kleiser je Atkinsa smatrao boljim od njih nakon audicija. Uloga je bila ponuđena Mattu Dillonu, ali on ju je odbio. Za ulogu Emmeline razmatrale su se brojne danas poznate glumice i oskarovke – Kim Basinger, Ellen Barkin, Jamie Lee Curtis, Bridget Fonda, Melanie Griffith, Mariel Hemingway, Sarah Jessica Parker... Kathleen Turner je pala na audiciji, kao i Molly Ringwald. Ponudu za ulogu su, pak, odbile Carrie Fisher (zbog snimanja "Imperij uzvraća udarac"), Isabelle Adjani i prvopredviđena Jennifer Jason Leigh koju je otac Vic Morrow odgvorio da ode na audiciju.

Snimljena nova vrsta iguana

Zanimljivo je da je ekipa filma snimajući na Fidžiju slučajno snimila/otkrila novu vrstu iguane. Guštere je opazio stručnjak John Gibbons gledajući film i osobno otišao na otok kako bi ih proučio. Danas je ta vrsta iguana ugrožena.

#CINEMARK#CINEMARK OBLJETNICA#ROMANTIČNI FILMOVI#KONTROVERZNI FILMOVI

Izdvojeno

09. srpanj 2020 08:07