StoryEditor
Film & TVCINEMARK RETRO(PER)SPEKTIVA

MOJA NOĆ S MAUD Mali noćni razgovori

5. svibnja 2020. - 19:55

Odabir filma “Ma nuit chez Maud” (1969.) za obilježavanje stote godišnjice rođenja velikog francuskog “novovalnog” režisera Erica Rohmera na HTV-u u utorak 5. svibnja ne može biti bolji nego što jest. Nakon “Znaka lava” i “Skupljačice”, “Moja noć s Maud” bio je treći i probojni dugometražni igrani film u karijeri dotad pretežnog dokumentarista.

Donio je Rohmeru međunarodnu aklamaciju i prvu nominaciju za Oscara, zapravo dvije – za najbolji film izvan engleskoga govornog područja i scenarij. “Maud” je postavio temelje za sve ono što krasi jedan Rohmerov film, a oskarovska nominacija za scenarij to je potvrdila. Riječi i dijalozi bili su pokretač Rohmerovih intelektualnih, narativno čistih filmova o ljudima, životu i ljudskim, muško-ženskim odnosima.

FILM: Ma nuit chez Maud; drama; Francuska, 1969. REŽIJA: Eric Rohmer ULOGE: Jean-Louis Trintignant, Francoise Fabian OCJENA: *****

Rohmerovi filmovi i likovi možda su i najrazgovorljiviji u povijesti kinematografije. “Ne mogu stati pričati”, u jednom trenu kaže praktični katolik Jean-Louis (Jean-Louis Trintignant), zaljubljen u Francoise (Marie-Christine Barrault), koji će dugo u zimsku bijelu noć imati konverzaciju o ljubavi, vezama i braku s privlačnom razvedenicom Maud (Francoise Fabian), zaručnicom njegova starog prijatelja Vidala (Antoine Vitez). Razgovori o sitnicama što život znače i životu samom dominiraju u “Maud” i drugim Rohmerovim životnim filmovima. Snimajući dokumentarce, Rohmer se ispraksirao za realizam koji je prenio na filmove, počevši od spontane režije i prirodnih glumačkih partija s nimalo izvještačenosti.

U razdoblju kasnih šezdesetih, vožnje automobila u mnogim filmovima, pa i onim američkim, bile su snimljene u studiju, ali ne i u “Maud”. Jean-Louis zapravo vozi auto pri početku filma, a kamera ga snima sa stražnjeg sjedala. Da je Rohmer snimao život kakav jest, a ne kakav bi (redatelji) željeli da bude, potvrđuje i izostanak filmske glazbe u njegovim filmovima.

Dijalozi su za njega bili glazba, a njegovi filmovi praznik za uši, ako ne za oči. Fotografija u Rohmerovim filmovima bila je profinjena, osobito kad bi je, kao u “Maud”, potpisivao Nestor Almendros, ali od svih francuskih “novovalovaca”, od Godarda nadalje, ovaj je filmaš najmanje ljubio američku žanrovsku kinematografiju i njegovao sklonost ovim ili onim stilizacijama (vizualni i montažni vatromet), filmofilskim referencijama itd.

Dok je Godard obožavao glumce/likove oblikovati na sliku i priliku hollywoodskih zvijezda (Jean-Paul Belmondo – Humphrey Bogart, “Do posljednjeg daha”), Rohmer ih je volio takve kakvi jesu, a obično su bili načitani, svjetski ljudi, intelektualci kakav je bio i on sam. Dosta je pogledati relativno slično postavljene scene razgovora u stanu između likova Belmonda i Jean Seberg u “Breathless” i Jean-Louis i Maud u “My Night With Maud” (neprekinuti kadrovi, povremena improvizacija glumaca).

Prva je kulerskija neovisno o fatalizmu, nihilizmu i citiranju Faulknera, druga zbiljskija, intimnija (unatoč tome što su se Jean-Louis i Maud tek upoznali), pa i zrelija u redateljskoj koreografiji muško-ženske dinamike, tj. opservaciji razgovora i govora tijela sa sigurne distance. Upravo zbog toga, realizma i distancije, dugih kadrova i još dužih razgovora, Rohmer nije “svačija šalica čaja” kao redatelj koji je servirao “kriške života”, ne “kriške kolača” poput majstora napetosti Hitchcocka.

“Pogledao sam Rohmerov film jednom... bilo je to kao da gledam boju kako se suši”, rekao je lik Genea Hackmana u trileru “Noćna kretanja” i odvratio mnoge od upoznavanja s francuskim redateljem. Ipak, kad je Rohmer u pitanju, bolje je poslušati Quentina Tarantina.

“Morate pogledati jedan Rohmerov film da vidite leži li vam. Ako vam legne, mogli biste prijeći i na ostale, ali svakako morate vidjeti barem taj jedan”, predložio je Tarantino. Nije precizirao koji, ali “Maud” je idealan da bude “taj film” pod uvjetom da ste raspoloženi za male noćne razgovore o ljubavi, izborima i njihovim posljedicama s dosta filozofiranja, ali ne i filozofskog naklapanja.

U jednoj sceni Jean-Louis uzima u ruku knjigu “Of True and False Conversation”, međutim, nema spora da je Rohmerova konverzacija istinska i istinita. To je još jasnije danas u odnosu na 2010., kad je potpisnik ovih redaka napisao portretni “in memoriam” Rohmeru.

Deset godina kasnije, Rohmer i “Maud” rezoniraju (još) bolje nego prije, od trenutka kad se (ovom) gledatelju činilo da francuski filmaš daje dobar prikaz kako se odrasli ponašaju i osjećaju do momenta kad je taj gledatelj i sam postao “odrasli” i uvidio istinitost te tvrdnje.

Čovjek treba nakupiti godina, života i iskustva u muško-ženskim odnosima da pojmi Rohmerove filmove poput “Maud”, koji je nezaobilazni dio njegova ciklusa “Moralnih priča”. Treba s nekim doživjeti dugometražni noćni razgovor kao preludij za nešto potencijalno više kakav je Jean-Louis doživio s Maud, jedan od onih urezanih u sjećanju za vijeke vjekova.

“Prošlo je dosta vremena otkako sam vodila ovakav razgovor”, prizna Maud nakon što je pokazala zainteresiranost za Jean-Louisa, muškarca kojemu je “princip bitniji od ljubavi”. “Inače bih rekla laku noć”, zavodljivo će Maud, utjelovljenje pupajuće seksualne revolucije s kraja šezdesetih naspram moralno striktnog Jean-Louisa i njegovih vjerskih uvjerenja, razapetog između nje i Francoise.

Koga je Jean-Louis odabrao, Rohmer otkriva u zadnjoj trećini filma. No, nije sto posto siguran u njegov odabir. Toplo ljetno sunce otopilo je zadnji komadičak snijega u završnici, ali ne i sjećanje na zimu. Jutro poslije “Noći s Maud” još uvijek daje materijala za razmišljanje.

Esencijalni Eric Rohmer

- "U znaku lava" (1959.)
- "Sakupljačica" (1966.)
- "MOJA NOĆ S MAUD" (1969.)
- "Claireino koljeno" (1970.)
- "Ljubav poslijepodne" (1972.)
- "Pauline na plaži" (1983.)
- "Noći punog Mjeseca" (1984.)
- "Zelena zraka" (1986.)
- "Priče o četiri godišnja doba" (1990., 1992., 1996., 1998.)

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

22. studeni 2020 22:20