Da možete, što biste pitali stariju i mlađu verziju sebe? Što ako vas upozori da izbjegnete upoznati ljubav svog života?

Jedina projekcija filma “My Old Ass” upriličena u kinu “Prince Charles Cinema” pred početak njegove streaming distribucije na Amazonu nije se smjela propustiti. Potpisnik ovih redaka je u istom kinu 2018. pogledao biser “Osmi razred”, a “My Old Ass” je djelovao kao takav tip sundanceovskog “indie” filma o odrastanju s ravnomjernom raspodjelom komedije i drame.

Doista, “My Old Ass” redateljice/scenaristice Megan Park (“The Fallout”) i producentice Margot Robbie (megahitoidna “Barbie”) imao je svjetsku premijeru na Sundance festivalu i odgovara opisu “coming of age” ostvarenja, ali na osvježavajući visokokonceptualni način, s pridodanim natprirodnim (SF) obratom.

Koncept približava “My Old Ass” komedijama o zamjeni tijela kao što su “Veliki” i “Šašavi petak” te vremeplovnim filmovima, od doslovnih poput “Povratka u budućnost” do fantazijsko-dramskih tipa “Stranci” i “Mala mama”.

U prvom planu je djevojka Elliot (Maisy Stella; otkriće) koja se nalazi na jednom od prvih većih raskrižja života: ubrzo će napustiti ruralnu obiteljsku farmu brusnica i krenuti na fakultet u Torontu. Povodom proslave 18. rođendana Elliot odlazi na kampiranje na otočić s dvije prijateljice, Ro (Kerrice Brooks) i Ruthie (Maddie Ziegler iz Sijinih videospotova; glumila i u “The Fallout”). Ondje će čvaknuti gljive i “prizvati” stariju, umorniju i nesretniju verziju sebe (Aubrey Plaza). Je li Elliot halucinira u “bad trip” stilu ili joj se njezina odrasla, 39-godišnja inačica doista manifestirala pred očima?

Nekim čudom čini se da je ovo drugo na snazi i starija Elliot čak daje broj mobitela mlađoj da se mogu čuti i kad se ona otrijezni, popričati o svemu što se dogodilo i događa u njezinom životu, ako ne i onome što se tek treba dogoditi. “My Old Ass” ne ulazi preduboko u objašnjavanje kako je to moguće i traži od gledatelja da jednostavno prihvati tu mogućnost, ali ima emotivnu i egzistencijalnu međugeneracijsku dubinu.

Glavni savjet starije Elliot mlađoj sebi jest: izbjegni momka po imenu Chad. No, mlada Elliot već idućeg dana upoznaje jednog Chada (Percy Hynes White) i on se čini “nice guy”. Chad u razgovoru s Elliot izgovara ključnu rečenicu filma koja bi vas mogla proganjati.

“Sjećaš li se kad si posljednji put kao dijete izašla s prijateljima i samo se pretvarala cijeli dan? Nije li to tužno? Pomisliti da je bilo vrijeme kad si bio vani i vozio se biciklom sa svojim prijateljima, pretvarao se da te progone zombiji. Bio si sav prljav, znojan i provodio si se najbolje, a onda otišao si kući, parkirao svoj bicikl u garaži i legao u krevet, ne shvaćajući da je to zadnji put da ćeš to moći učiniti...”

Film sa srcem i dušom preslik je tih refleksija o malim-velikim životnim trenucima prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.  “Voljela bih da vrijeme stane da mogu uživati duže”, shvaća mlađa Elliot u filmu koji je u svega sat i pol trajanja puno toga rekao o vremenu i dao gledatelju materijala za razmišljanje na temu “što bi pitao starijeg (i mlađeg) sebe?”, načinio ga da se melankolično prisjeti mladosti, ponovno zaljubi, nasmije, zaplače.

Scena monologa Elliotine mame (Maria Dizzia) ekvivalent je sličnom trenutku s ocem protagonista “Skrivene ljubavi” i dođe kao svojevrsna priprema za iznenadni emotivni trenutak filma. Nećete znati što vas je snašlo od emocija.