Godinama napušten i devastiran, turistički kompleks Kupari u Župi dubrovačkoj ovih je dana ponovno u središtu pozornosti, što zbog filma o američkoj fotografkinji Lee Miller (glumi je slavna Kate Winslet) koji je tu sniman i upravo se počeo prikazivati u kinima, što zbog projekta njegove planirane rekonstrukcije koju potpisuje poznati studio 3 LHD. Rekonstrukcija predviđa rušenje većine objekata, a među kojima se, smatra struka, najviše ističu oni koje je projektirao arhitekt David Finci, posebno hotel Pelegrin kao svojevrsni iskorak u turističkoj arhitekturi na ovim prostorima gdje je danas njegov projektant gotovo pa posve zaboravljen, iako je tu ostvario svoj rani, mali, ali značajan opus. Jedan od razloga je i Fincijev rani odlazak u SAD sredinom šezdesetih godina, kada mu je bilo 35 godina, na praksu u veliku njujoršku arhitektonsku firmu i gdje će na koncu ostati cijeli život.
Sredina lipnja 1963. godine označila je kraj radova na hotelu Pelegrin u Kuparima – jedinstvenom djelu sarajevskog arhitekta Davida Fincija, u to vrijeme volumenom i kapacitetom najvećim hotelom na Jadranu. Ova monumentalna modernistička građevina i danas plijeni poglede svakoga tko dođe u župsku valu, mada je zadnjih desetljeća do temelja opljačkana i dijelom porušena. Malo je domaćih ljudi koji su svjesni arhitektonske vrijednosti i značaja hotela Pelegrin, a još se manje njih prisjeća ove izvanredne gradnje i tada mladog arhitekta Fincija koji je napravio više građevina u kompleksu nekadašnjeg vojnog odmarališta u Kuparima. U kompleksu je inače radilo svega nekoliko domaćih ljudi, uglavnom su radili ljudi iz unutrašnjosti.
Nedugo nakon što je diplomirao 1955. godine, Finci je kao projektant Sarajevske vojne oblasti počeo raditi na projektu obnove i modernizacije odmarališta u Kuparima kojim su sve do 1948. upravljali Česi. Godine 1958. Finci je konačno i predstavio Investicioni program za izgradnju Vojnog odmarališta "Plavi Jadran" u Kuparima, s popratnim urbanističko-arhitektonskim rješenjem i idejnim projektima za čak sedam građevina.
Premda je taj plan naknadno izmijenjen i uvelike reduciran, pri čemu su proširene granice obuhvata, na njegovim je postavkama 1962. izgrađen prvi Fincijev hotel s kavanom i lounge barom, Goričina, a godinu dana kasnije i hotel Pelegrin. Ta dva hotela, s dvjema rezidencijalnim vilama u susjednoj uvali, jedine su Fincijeve realizacije na našim prostorima, budući da je on već 1966. otputovao na stručno usavršavanje u New York. U SAD-u je u konačnici i ostao i ostvario blistavu karijeru.
Te 1963. godine kada je izgrađen kritika ga je odmah opisala kao "rijetko arhitektonsko djelo koje od projekta do izvrsne izvedbe stoji daleko iznad jugoslavenskog prosjeka kao jedinstven suvremeni objekt po koncepciji, funkciji, materijalu i izrazu". Sve to nimalo ne iznenađuje jer je 1962. i 1963. najveći dio sredstava koja su bila namijenjena vojnim odmaralištima utrošen upravo na taj hotel.
Planovi za budućnost i zaštita sadašnjeg stanja
Saša Šimpraga smatra da bi se vile u sklopu kompleksa, koje su danas pod MORH-om, trebale zaštititi: "U dobrom su stanju, nisu devastirane u ratu, iako su ispražnjene od modernističkih interijera i sada je unutra neukusni, kičasti namještaj. One su vrhunac Fincijeva opusa, ali i naše ladanjske arhitekture na obali." Kaže i kako je posve nevjerojatno da je zaštićen hotel Grand, arhitektonski beznačajan, a ne Pelegrin, da se nije prepoznala njegova vrijednost u rekonstrukciji.
Hotel Pelegrin prestao je raditi 1991. godine, a tijekom ratne agresije na dubrovačko područje čitav kompleks stradao je u granatiranju, da bi ga nakon rata vojska djelomično adaptirala i osposobila, uz Grand i Goričinu, za svoje potrebe. Međutim, nakon što se početkom dvijetisućitih vojska povukla, napušteni objekti potpuno su devastirani pa tako i Pelegrin, najposebniji, prema mišljenju struke, kanonsko djelo hrvatske turističke arhitekture iz razdoblja modernizma.