Tako je to sa svakom dobrom idejom. Dvije kućice dovoljno daleko od civilizacije, a opet dovoljno blizu da bi imale sve što današnjem čovjeku treba, sagradio je u prekrasnom pelješkom kraju svojim rukama.
Da, sav taj kamen i drvo djelo su njegovih i vrijednih ruku njegova oca, kaže nam Josip Salacan iz Trpnja.Na njegovom imanju, poznatom kao 'Castaway Cottage houses', tišina je opipljiva, a more udaljeno tek stotinjak metara. Okruženi smo maslinama i pažljivim očima crne mačke. Hodamo po crvenom tlu, zapravo izmljevenim starim kupama koje Josipu više nisu mogle poslužiti za krovove kućica i nadstrešnica.
Boja tla daje savršen konstrast boji kamena i zelenila koje ga okružuje.
Svaki detalj u okolišu i u kućama promišljen je i donesen ovamo s ljubavlju. Njegovi prijatelji to znaju pa ga često zazovu kako bi mu poklonili neki stari komad namještaja, drvo, gredu, vrata, komodu, stolicu... Josip ih sam restaurira, i za to je nadaren.
- Mogu reći da sam sretan – kazuje u jednoj od kućica zagrijanoj uz pomoć peći na drva, dok na stol iznosi specijalitet dana – sušenu penu kuhanu na gulaš.
Jedno je vodilo drugom
Kuće iznajmljuje tijekom cijele godine. Vazda su pune tijekom ljetnih mjeseci, a on se nada da će tako jednom biti i zimi.
Za ovo što danas radi i u čemu se potpuno našao ostavio je posao u turizmu gdje je stekao svojevrsno iskustvo, ali tek ga je njegovo vlastito potpuno ispunilo.
Na zemlji svojih djedova, uz uvalu Luka u Trpnju, njegovi su se preci, pa i on sam, bavili uzgojem maslina i proizvodnjom ulja.
Ideja mu je sinula 2001., ali je do realizacije ove bajke u prirodi trebalo još puno godina. Te su godine počeli čistiti teren, a tek 2006. počeo je materijalizirati ono što voli raditi, uz pomoć drva i kamena, u čemu je samouk, ali zato nikako manje kvalitetan. Svo drvo koje je u kućicama i okolišu upotrebljeno, potječe s poluotoka Pelješca, ponosno ističe.
- Jedno je vodilo drugome, samo sam počeo raditi ono što volim. Ovo je rezultat toga – pokazuje Josip djela svoga truda.
Prvu kućicu gradio je dvije, drugu tri godine. Iznikle su iz temelja. Veća ima duplo više kvadrata i jednako je dojmljiva i udobna kao i ona manja. Iznajmljuje ih od 2014.
- Gosti mi se često vraćaju – odgovara na pitanje o dojmovima ljudi koji odsjedaju u njima. - Meni je to dokaz da im je tu lijepo.
A to dokazuju i recenzije, vidljive na internetu, gdje gosti svoj boravak u kućicama opisuju kao 'paralelni svemir' i 'fantastično mjesto'. Gosti su mu najčešće ljudi s njemačkog govornog područja.
Savršen pogled
Svaki je kamen, ustvari baš svaka i najmanja stvar na ovom imanju prešla preko njegovih ruku i pažljivo je promišljena. Vidi se to po pločicama u zemljanim bojama koje se savršeno uklapaju u interijer, vidi se to po starim loncima koji su postali pitari, na zavjesama u kuhinji i banji, starim kamenim pilima, lusterima, bonegracijama... Vidi se ta strast i trud u svakoj Josipovoj rečenici kojom opisuje godine rada i putovanja u potrazi za ukrasnim i upotrebnim predmetima za svoj privatni raj.
- Detalj je najvažniji – ističe Josip, pa pobliže pojašnjava način zidanja – gledano iznutra je prvo cigla, pa deset centimetara stiropora, onda beton i kamen. To je tradicionalna, pasivna kuća kojoj klima uređaj ljeti nije potreban, dok se zimi lako zagrije s peći na drva.
- Imamo vodu i struju, a 2013. uveo sam i internet jer nam često odlaze poslovni ljudi koji bez interneta ne mogu funkcionirati – naglašava Josip.
Na pitanje može li se živjeti od ovakvog posla, u kojem je, uz puno truda, i puno ulaganja, Josip mudro odgovara: 'Zavisi koliko čovjeku treba'. Sav posao uglavnom stižu posve sami on i otac, dodaje. Puno je zasađenog bilja, od ljekovitog do raznog povrća koje gosti sami beru i pripremaju u kominima uz kućice.
- Svaki dan tu ima nešto za raditi, pa i vikendima i praznicima. Uvijek ima posla – kaže Josip, kojemu ništa nije teško upravo zato što radi ono što voli. Zanimljivo je da mu za izgled kućica nije trebao ni arhitekt, jer ih je sam i osmislio.
- Gledao sam okoliš i nastojao da se kućice posve uklope u okoliš – kazuje. I u tome je doista uspio. S tarace na vrhu veće kuće puca savršen pogled na Luku i more, crkvicu Svetog Roka i uvalu Blace s ljekovitim blatom. Pravi odmor za tijelo i dušu!
