Osjećaj praznine i depresije, tako svojstven tmurnim zimskim i danima ranog proljeća, najbolje se može pobijediti vrhunskom gastro avanturom koja nam s ushitom sva čula ispunjava potpunim zadovoljstvom. Na krajnjem jugu Hrvatske lijek za taj recept najlakše je pronaći na provjerenoj destinaciji Stona i Malog Stona, a vizionari kojima se valja prepustiti da nas prenesu u svijet istinskog oduševljenja i nirvane jest nadaleko poznata obitelj Bota Šare.
Očaravajući prirodni okoliš istočnog dijela Pelješca u srazu s marljivošću i kulinarskim umijećem te obitelji upotpunjuje čarobni osjećaj ravan nirvani i nadnaravnom iskustvu. Najbolje je ako posjet Pelješcu i gastronomski pohod u restoran renomirane obitelji tempiramo kao kulminaciju turističkog obilaska brojnih zdanja kulturno-povijesne baštine Stona: monumentalne tvrđave zidova debelih i do 5 metara Veliki Kaštio, Podzvizd i Koruna te ništa manje atraktivnog bastiona Arcimun ili kule nad vodom te Minčete, Stoviš i Kule Barabanata. Svako izabrano jelo još će bolje prijati ako je objedu prethodio i obilazak monumentalnih stonskih zidina za koje stručnjaci ističu da sa 7 kilometara dužine, nakon Kineskog zida, u svijetu predstavljaju drugi najduži fortifikacijski objekt. U intermezzu obilaska kula i zidina najbolje je poslušati preporuku za posjet nekom od brojnih muzeja što svjedoče o nasljeđu bivše Stonske biskupije, starije i od veće, dubrovačke.
Obilazak Stona i Malog Stona idealan je za kraći odmor svih ljubitelja putovanja voljnih upoznati bogatu kulturnu baštinu, a idealni dodatak istraživanju gastronomije je i enološki obilazak susjednih, sam par kilometara udaljenih Ponikava. Ta je vinska mikroregija prva u suvremenoj hrvatskoj državi zaslužile zaštićenu oznaku izvornosti hrvatskih vina čiji je naziv registriran i u Europskoj uniji. Čak šest malih obiteljskih ponikovskih vinarija mogu se pohvaliti tom prvom zaštićenom oznakom izvornosti u novoj državi i ističu je na etiketama svojih vina. Neizostavno, svi enoljupci trebaju posjetiti vinariju Vukas koja, ovisno o berbi i kvaliteti uroda, godišnje proizvede 15-20 tisuća butelja za ovo podneblje prepoznatljivog plavca malog i kupaže bijelih vina (pošip, rukatac i malvasija), a jedini na Pelješcu proizvode pjenušac koji se izvrsno ljubi s kamenicama.
Obitelj Bota Šare kamenice "bere" u kristalno čistom i nezagađenom moru Malostonskog zaljeva, a sve na farmi kamenica iziskuje samo ručni rad jer nema stroja koji te delikatne školjke može valjano paziti, nadzirati i konačno, otvoriti za degustaciju. Zaljev je posljednja preostala ničim ugrožena lokacija kamenica (ostrea edulis). Mogu se i pohati ili peći na gradelama, ali se ne kaže uzalud da je Bog kamenice i med načinio savršenima i da se ničim ne mogu poboljšati te ih treba jesti u prirodnom obliku!
Ugostiteljska priča obitelji Bota-Šare počinje 1987.godine kad u malom Stonu otkupljuju staro skladište u kojeg se dopremala sol prije ukrcaja na brodove ka Neretvi i Osmanskom carstvu s kojim je uveliko trgovala drevna Dubrovačka Republika. Skladište nje prvotno bilo disco-club u kojem su nastupale brojne pop i rock zvjezde da bi, shvativši potencijal visokog kamenog zdanja koji dominira na ulazu u mjesto otac obitelji odlučio tu otvoriti restoran na dva kata. Iz mjestimice bijelih fuga kamenih zidova i danas kao da izvire sol, a neponovljivi i ugodni ambijent krase kamin, stare slike i svjedočanstva tegobne stonske i nepokolebljive obiteljske prošlosti.
Gastronome je danas teško iznenaditi, ali pred ponudom ovog restorana zastat će, nakloniti se i ostati bez teksta i oni s najzahtjevnijim nepcima. Valja početi s domaćom ribljom paštetom i nastaviti s juhom od raštike za koju će mnogi reći kako ju je trebalo patentirati. Prepoznatljivi domaći kupus žilavih listova othranio je generacije mještana koji bi bez nje doslovce umrli od gladi. Na insistiranje oca obitelji raštika je uvrštena u jelovnik i danas se prometnula u novi brand, povrće za koje kažu da ima dominantniji okus u odnosu na stoljećima u restoranima protežiranu blitvu. Za slijedeće jelo u dojmljivom slijedu obitelj preporuča rižot od mušula i kamenica s njihova uzgajališta, a za glavno jelo valja izabrati ribu koju more u njedrima nesebično čuva. Nećete pogriješiti u izboru, bilo da je riječ o plavorepoj tuni, orhanu, pagru, lucu, zubatcu, ili bilo kojoj ribi, sve su vrhunski spremljene. Naravno, uz prilog raštike kao posebne delicije, dok za desert valja kušati zaštitni znak Stona: originalnu stonsku tortu (od paste od manistre) ili dubrovačku rozatu.
Iako se ugostiteljska priča Bota Šare danas uspješno razvija i nadopunjuje u obiteljskim restoranima u Splitu, Zagrebu i Dubrovniku, potpuni ugođaj nenadmašan je upravo u malom Stonu. Restoran radi cijelu godinu a zaljev je majčinski darežljiv morskim plodovima i ribom da će mnogi, jamačno, iskoristiti prvu slijedeću priliku za ponovni posjet. I lako je moguće da će otkriti kako je snalažljiva i uspješna obitelj Bota Šare u restoran unijela još gastro-novosti izravno vezanih uz stađun, odnosno godišnje doba posjeta.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....