Glavna tema ovih dana u Stonu je praonica automobila koju bi navodno gradio privatni investitor blizu zidina, tek 12 metara od povijesnog spomenika. 'Kao da netko na Buži ili u Taboru ima sličnu namjeru', dočarava naš sugovornik iz Stona koji je želio ostati anoniman.
Naime, ta čestica zemlje blizu fortifikacijskog sustava Stona i njegovih obrambenih kanala je u privatnom vlasništvu. Riječ je o nekih 500-tak kvadrata poljoprivrednog zemljišta, a po mjestu se priča da je njegov vlasnik počeo ravnati teren za buduću praonicu automobila. Na fotografijama su vidjljivi radovi nasipanja i bager.
No, svatko može pričati i željeti što hoće, ali bajke su jedno, a stvarnost i zakon drugo, pa tako od načelnika Općine Ston Vedrana Antunice saznajemo da na tom mjestu nije zakonski dozvoljeno graditi auto praonicu, što proizlazi ne samo iz činjenice da je riječ o poljoprivrednom zemljištu, nego i iz drugih fakta:
- Nema praonice nikakve niti je ona zakonski moguća. Ne mogu tvrditi što je njegov plan bio, ali ono što znam, jest da praonica tu zakonski nije moguća – bio je decidiran Antunica. – Riječ je o poljopivrednom zemljištu, a zašto radi s bagerom i nasipa, ne znam. Može raditi samo ono što je u okviru zakona, a to nije građevinsko područje niti je praonica u prostornom planu – istaknuo je.
Konzervatori su se, prema svom odgovoru medijima, ogradili da nisu nadležni, iako su Stonjani složni u mišljenju da ih takve namjere itekako trebaju zabrinuti zbog blizine stonskih zidina, neprocjenjive kulturne baštine.
A evo što kaže Vedran Kosović, predsjednik Društva prijatelja dubrovačke starine koje je jako puno uložilo u Ston i stonske zidine:
- Čuli smo špekulacije da će se na tom prostoru graditi praonica za automobile. Znamo da je to privatni investitor na privatnoj parceli, ali službeno nismo vidjeli nikakav akt za gradnju, građevinsku dozvolu ili projekt, tako da ne znamo sa sigurnošću što se tu planira. Čujemo ovo što se priča i pratimo što se događa i faze radova jer smo zabrinuti što će tu niknuti – rekao je Kosović. – Pričali smo i s načelnikom Općine Vedranom Antunicom, niti on ni Općina nisu obaviješteni što bi tu trebalo biti, tako da je to nešto što je upitno – dodao je.
– To je poljoprivredno zemljište i kontaktna je zona stonskih zidina. Radi se o dijelu blizu samoga jarka, a po zdravoj logici, to je dio fortifikacijskog sustava. I ako postoje neke mogućnosti, trebale bi biti jako rigorozne. Za takva područja postoji procedura koja podrazumijeva istražne radove, arheologiju koju treba provesti. Konzervatori su napravili izvid, nisam vidio kakav su zaključak donijeli, već samo ono iz medija. Napisali su da nisu nadležni jer ta čestica nije pod zaštitom konzervatora. Formalno vjerojatno imaju pravo, ali to je suludo jer je zdravorazumski da cijelo to područje bude pod zaštitom konzervatora. Osim toga, i UNESCO je zainteresiran za zaštitu, a ja ne znam koji je smisao čuvanja prostora ako ovo neće biti pod zaštitom – komentirao je Vedran Kosović.
– DPDS tu ima jednu ili dvije čestice koje smo otkupili od ljudi koji su ih bili volji prodati baš zbog prezentacije zidina na lijepi način. Ima tu još privatnih vlasnika, vlasništva države, Crkve i Općine, tako da je vlasništvo mješovito. Ove čestice koje smo mi otkupili su pod spomeničkom zaštitom, tako da je suludo da u istom pojasu blizu zidina susjedna čestica ne bude pod zaštitom – istaknuo je Kosović. – Ja to sam sebi zdravorazumski ne mogu protumačiti – zaključio je.