Zasađeno je tridesetak tisuća sadnica, na parceli u izbageriranoj u močvari na predjelu Kuti koja je prilagođena za sadnju te na parcelama nedaleko od Ušća Neretve. Na njima se može ubrati i do trideset tona kvalitetnih plodova, dakle ako je dobra godina jedna sadnica jagoda može dati i kilogram plodova. Petar uglavnom bere jagode za poznate kupce i nada se da će tako i ostati, ali u vremenu krize koja nas je snašla svaki dan nosi nove neizvjesnosti.
Epidemiološki odgovorni
Na plantaži nedaleko od Ušća Neretve smo zatekli pet berača, Petar, otac, majka, supruga i tetka. Svi su bili na propisanoj udaljenosti, imali su maske i rukavice, što sve odgovara sanitarnim uvjetima koje propisuje Nacionalni stožer civilne zaštite. Radi se obiteljski jer vanjskih berača nema. Ali tu dolazimo do velikog problema sa kojim se suočava Petar ali i ostali neretvanski poljoprivrednici. I ne samo Neretvani već i Vrgorčani, koji su uputili više apela nadležnim institucijama da „olabave“ izdavanje propusnica, kako bi sezonci mogli raditi na plantažama jagoda.
- Ako se jagoda ne obere u jedan dan, ona će propasti -govori nam Petar puneći zdjelice sočnim jagodama, koje će direktno za Zagreb, doslovce „od polja do stola“.
Prošle je godine imao deset radnika na dnevnici u berbi jagoda. Svi su oni bili sa područja Hercegovine ali toga više nema.
Hercegovci su zarađivali a ovdašnji voćari su bili zadovoljni odrađenim poslom. U Neretvi je inače kroničan nedostatak radnika na plantažama a nakon zatvaranja granica i korona pandemije veliko je pitanje tko će uopće brati voće i povrće.
Dosad se proizvodnja jagoda vezala za vrgorački kraj. Istina tamo je i počela, ali posljednjih godina Neretva preuzima primat.
Klima je u Neretvi pogodnija pa jagode iz neretvanske močvare dozriju dva tjedna prije vrgoračkih. U sretnim godinama bile su prve na tržnicama hrvatskih gradova i policama trgovačkih centara.
- Nisu nam vjerovali da je ovo domaća jagoda, svi su mislili da je uvozna, ali kada su je probali uvjerili su se da je domaći neretvanski proizvod, kazao nam Petar Bjeliš.
Svake godine nove sadnice
Jagode slatke i ukusne, prostrle su se po crnoj foliji kroz koju je proveden sustav navodnjavanja kap po kap. Sve to poskupljuje proizvodnju i ako ne bude prodaje ili ako se bude prodavalo po niskim cijenama poljoprivrednici nikako neće dobro proći. Ipak, naš sugovornik se nada da će se Hrvati unatoč svemu sladiti jagodama iz neretvanske močvare.
- I ova naša zemlja daje dobre prinose, pojašnjava nam dok obilazimo nasad jagoda. Evo vidite, ovdje mraza uopće nije bilo. Jednostavno okolo je voda koja zadržava toplinu od nekoliko stupnjeva, što je presudno da proljetni mraz ne našteti nasadima, kazati će. Očekuje izniman urod i dobra kvaliteta, u što smo se i sami uvjerili obilazeći nasade ali samo da nema ove nesretne pandemije korona virusa.
- Svake godine sade se nove sadnice jagoda jer drugu i treću godinu prinos bude jako slab i plod sitan pa se ne isplati raditi-pojašnjava nam Petar, koji je proizvodnjom jagoda bavi već šest godina. Planira krčiti mandarine i saditi jagode.
A jagode sa Petrove plantaže su krupne, crvene, zadovoljavaju sve europske standarde ali neki trgovci to ne prepoznaju. Nažalost u Hrvatsku se puno jagoda i uvozi ali kupci itekako znaju razlikovati domaću od uvozne, koja je nesumnjivo kvalitetnija.
Novi trend u poljoprivredi
I sada usred pandemije, nude se talijanske i španjolske jagode i to po dampinškoj cijeni, koja doslovno ubija domaće proizvođače.
- Kada kupite jagode u dućanu one na prvi pogled izgledaju ok, ali čim je uzmete u ruku vidite da je napola trula, jer tko zna koliko se dana transportirala iz Španjolske, govori nam Bjeliš, koji je svoj nasad podigao vlastitim sredstvima. Trideset tisuća sadnica jagoda impozantna brojka. Svaka sadnica je koštala 1,70 kuna. Zasađena je sorta clary koja se pokazala iznimno dobra u dolini Neretve, slatka je i posebno ukusna pa je i kupci prepoznaju među drugim sortama jagoda. Svakako ulaganje u proizvodnju jagoda je veliko i neretvanski proizvođači ne mogu opstati ukoliko hrvatski građani ne budu kupovali njihove jagode.
- Bilo bi dobro kada bi se razvila svijest naših ljudi da kupuju domaće. To bi onda bila prava stvar, jer pogledajte Amerikance, dok god imaju svoje proizvode oni neće kupiti uvozno. To bi bio poticaj za našu poljoprivredu, reći će Petar.
Inače, proizvodnja jagoda u dolini Neretve novi je trend u poljoprivrednoj proizvodnji, gdje su do sada uglavnom dominirali agrumi i plastenička proizvodnja sezonskog povrća. Neretvani pak pomalo zaziru od proizvodnje ovoga voća zbog visokih početnih ulaganja.
Proizvođači jagoda bili bi zadovoljni sa prosječnom cijenom od oko 14 kuna za kilogram s tim da se po toj cijeni proda od prve do zadnje jagode.
- Takva cijena na ove naše prinose koji su visoki je zadovoljavajuća, kaže nam Bjeliš, naglašavajući kako se proizvodnja ne isplati ukoliko je prodajna cijena deset kuna, to je zapravo prag rentabilnosti ispod kojega poljoprivrednik ima samo gubitke.
Petar se nada da će uskoro jagode prodavati na digitalnoj tržnici o kojoj se ovih dana puno priča. Već ima nekoliko upita iz Čakovca i Osijeka, pa bi neretvanska jagoda krenula put Međimurja i Slavonije.