Kada danas vidite 38-godišnju majku Milenu Barbir kako sa svojom kćerkom i suprugom Rajkom hoda pločanskom rivom i uživa u životu okružena najdražim osobama, malo tko zna kakvu je životnu borbu prošla ova neustrašiva Pločanka.
Sa 27 godina, baš na rođendan, dijagnosticirana joj je multipla skleroza (MS), nakon što ju je na bolničke pretrage zbog problema s vidom na lijevom oku, uputila njena oftalmologinja. Bio je to potpuni šok, koji je iz temelja promijenio njen život. Neurološki pregledi i relapsi, terapija koju je u obliku injekcija svake druge večeri davala sama sebi kod kuće, postale su Milenina svakodnevica. "Odlučila sam se boriti i bolest je, hvala Bogu, došla u fazu remisije. Tri godine kasnije upoznala sam svog supruga. Činilo mi se kao da sam potpuno ozdravila i živjela sam punim plućima. A onda je došla 2019. godina", prisjeća se Milena. Bilo je proljeće, dugi sunčani dani, svi preduvjeti za dobro raspoloženje. "A ja se nisam dobro osjećala.
Želite li koga nazvati?
Otišla sam na gastroskopiju i nalaz je pokazao gastritis. Odradila sam terapiju, ali stanje je bilo još gore. Izgubila sam na težini, ostajala sam bez snage i zraka u plućima. Bila sam na brojnim pretragama, pa tako i na ultrazvuku, koji je pokazao sa sam trudna 12 tjedana. Bila sam presretna! Uvjeravala sam sebe da je to sve zbog trudnoće. No, kada sam došla kuću stanje se samo pogoršavalo i opet sam završila u bolnici, gdje su me poslali na magnetnu rezonancu abdomena. Istu večer dobila sam nalaz. Sjećam se kad su me pozvali u bolničku ambulantu i priopćili mi vijesti: "Milena, magnet je pokazao tumorske tvorbe… potrebno je obaviti hitnu operaciju. Bit će ujutro… želite li koga nazvati?" Nisam mogla vjerovati. Strah i bol potpuno su me obuzeli. Nazvala sam supruga, ali nisam mogla govoriti. Liječnica je razgovarala s njim. Došao je odmah u bolnicu, kao i moj otac. Zagrlio me, tješio i hrabrio. Plakali su. I on i moj otac, prisjeća se Milena, kojoj je tako u kolovozu 2019. godine, u trećemu mjesecu trudnoće, operiran tumor debelog crijeva u četvrtom stadiju s metasazama na jetri, plućima i limfnim čvorovima.
"Operacija je trajala nešto više od dva sata. Probudila sam se sa sto cjevčica oko sebe, braunile, infuzije su opet kapale. A onda sam onakva, još pod narkozom, podigla plahtu. Imala sam što vidjeti. S desne strane na trbuhu sam imala vrećicu, plastičnu, prozirnu, unutra je bilo moje crijevo! Šok i nevjerica, sve bijelo oko mene, tek su se u magli nazirala poznata lica. Bili su to moj suprug i otac. Rekli su mi da je operacija prošla uspješno i da je beba dobro! Sve me je boljelo, bila sam potpuno nemoćna, a u meni je u takvom stanju rastao novi život! I meni je tada više nego ikad trebala moja mama!"
Milena je nakon tri dana intenzivne kirurgije prebačena na intenzivnu ginekologiju, gdje se polako ali sigurno oporavljala. Učila je hodati! A onda novi šok. Sastao se liječnički konzilij. Doveli su je u invalidskim kolicima. I priopćili joj: "Gđo Barbir, vi ste teško bolesni, vaša bolest je u takvom stadiju da odmah moramo krenuti s kemoterapijama." Od tuge, šoka, nevjerica, straha.., nisam mogla ni plakati. Bože, ima li kraja ovome? Počeo je dugotrajan, težak i spor oporavak. Mnogi nisu vjerovali da možemo preživjeti i beba i ja. Pojedini liječnici savjetovali su mi pobačaj. Bez obzira na sve, to niti jedne sekunde nije bila opcija! Prošla sam šest ciklusa kemoterapije u trudnoći, cijelo vrijeme sa stomom. Sa stomom sam i rodila, i to carskim rezom u 37+1 tjednu trudnoće. Moja curica rodila se sa 1940 g i 44 cm, jutro poslije Nove godine. Bila je u inkubatoru tri tjedna, ali je uredno i polako napredovala. Bila je malena, i zdrava!"
Izdržat ću zbog nje
Milena je "odradila" još jednu operaciju u Zagrebu, mjesec i pol dana nakon carskog reza. Operirana joj je jetra i vraćeno crijevo. "Dok sam ja sama ležala u Zagrebu, moja curica je bila sama u Splitu. To me boljelo više od ijedne operacije i reza! Nakon sedam dana puštena sam kući. Napokon sam mogla uzeti moju bebu i dovesti je kući. Napokon! Bila sam presretna!
No, nije bilo mira. Uskoro je kontrolni CT pokazao da se bolest vratila. "Opet strah, opet neizvjesnost. Prva pomisao bila mi je tko će se brinuti za moju bebu, ako se dogodi najgore. Bogu hvala, suprug je tu, ulijeva mi novu snagu. I nadu. Moram izdržati. Zbog ta dva zelena oka koja me gledaju iz dječjih kolica, zbog ručica koje mi pruža moje dijete. Nema predaje! Nema suza. Sve ću izdržati. Zbog nje! Moram!"
Kemoterapije su započele u travnju 2021., svaka dva tjedna. Ciklus je trajao 48 sati. "Ispočetka nije bilo tako grozno, ali vremenom bilo je sve teže. Tijelo je bilo umorno, počele su mučnine i povraćanja. Kad bih došla kući, među svoje najdraže, bilo je lakše. Nakon završetka kemoterapije, kontolni CT pokazao je da bolest miruje. Napokon dobre vijesti!"
Uslijedilo je zračenje sitnih metastaza na Radiokirurgiji u Svetoj Nedelji, devet zračenja jetre i pluća, zatim tri mjeseca bez terapije. "Vene su se oporavile, dobila sam na kilaži, uživala sam sa svojom curicom i suprugom. A onda je novi CT pokazao 13 novih lezija, po šest na jetri i plućima, i jednu na lumbalnom kralješku! To je značilo devet dana zračenja i još šest ciklusa kemoterapije. No, nije bilo uzalud. Po tko zna koji kontrolni CT pokazao je značajnu regresiju bolesti. Nove lezije bile su sve manje, a one tretirane zračenjem izgledale su kao ožiljci".
Ova hrabra žena iz Ploča danas kod kuće pije tablete, a u bolnicu ide svaka tri tjedna primiti pametni lijek. "Kada se samo sjetim kroz što sam sve prošla. Kada se sjetim prognoza liječnika i okoline. Svih osjećaja koje sam proživljavala… Ipak, ovo iskustvo naučilo me cijeniti prave vrijednosti u životu, prave ljude oko sebe, roditelje, braću i sestre, sve što život čini lijepim. Silno sam željela preživjeti i živjeti za moje dijete. Iako sam još u fazi liječenja, vjerujem da će sve biti dobro i da će Bog sve izvesti na pravi put i da ću ozdraviti. Ovim putem želim se ujedno zahvaliti bolničkom osoblju splitske ginekologije i onkologije, koji su uključeni u moje liječenje od samog početka do danas", poručila je Milena.
Suprug Rajko: Predaja nije bila i nikad neće biti opcija
Suprug Rajko cijelo je vrijeme bio uz svoju voljenu i zajedno s njome prolazio životnu borbu. Evo njegovog svjedočanstva: "Kad su me 22. kolovoza 2019., negdje oko 20 sati,nazvali iz Ginekolgije sa Firula i rekli da mi trudna supruga ima uznapredovali karcinom debelog crijeva sa metastazama na jetri i da odmah dođem u bolnicu jer je vode na hitnu operaciju " svijet mi se okrenuo u potpunosti", kroz glavu prostrujala misao kako ću ostati i bez supruge i bez nerođenog djeteta, ali i odmah nakon nje glavom je prošla i misao " Nema predaje " !
Kad su me nakon operacije 23. kolovoza 2019. ujutro mnogi uvjeravali da se tu za suprugu može nešto učiniti samo ako odmah pobaci dijete i krene na operaciju jetre u Zagreba nakon toga i na kemoterapije, jedna misao je i dalje prolazila glavom " Nema predaje "
Zadržali su dijete
U isto vrijeme neki drugi su me uvjeravali da zadržimo dijete jer je nada u njeno izlječenje doslovno nikakva i da ćemo tu bitku vrlo brzo Izgubiti i dalje je kolalo glavom " Nema predaje!"
Kad smo se nakon tretmana zračenja na Radiokirurgiji u Sv. Nedjelji vratili normalnom životu, a nakon tri mjeseca (proljeće 2021.) na CT-u se našlo 13 novih metastaza i kad su doktori pomislili da više nema pomoći i da je to kraj i dalje je prolazilo glavom " Nema predaje " !
Imam suprugu koja se deset godina bori sa multiplom sklerozom i koja se tri godine bori sa karcinomom 4. stupnja zadobijenog u trudnoći. Imam pored sebe osobu koja je najhrabrija osoba koju poznajem i koja je veličanstvena inspiracija ne samo meni nego i svima onima koji znaju kroz što je prošla i što sve i danas prolazi.
Uz divne ljude na Onkologiji u Splitu i Radiokirurgiji u Zagrebu, a posebno uz milost Božju sve ćemo pobijediti i još dugo godina zajedno odgajati naše predivno dijete.
I zato " Nema predaje ljubavi moja " !