Neretva kao najznačajnija tekućica Jadranskog slijeva u Hrvatskoj i BiH izvire u podnožju planine Zelengore, a od ukupne dužine toka Neretve od oko 240 kilometara, Hrvatske vode skrbe o zadnja 22,3 kilometra koja se nalaze u Republici Hrvatskoj.
Plovni dio rijeke od ušća rijeke do Metkovića je 21 kilometar. Današnji tok rijeke Neretve od granice s Bosnom i Hercegovinom do ušća je dijelom prirodni vodotok, a dijelom umjetno korito izgrađeno tijekom velikih regulacijskih radova koje je provela tadašnja Austro-Ugarska država u periodu od 1880. do 1888. godine. Regulacijskim radovima za potrebe plovnosti do luke Metković, pored dionice od Kule Norinske do Metkovića, iskopano je i novo korito od Komina do ušća u more te su izgrađeni kameni i pješčani nasipi na obalama i regulacijske kamene obaloutvrde.
Obale rijeke ugrožene su stalnom erozijom rijeke, naročito u vrijeme velikih voda. Uslijed toga dolazi do nestabilnosti i urušavanja obala i ugrožavanja zaštitnih vodnih građevina kao što su nasipi, kamene obaloutvrde, kamena pera.
Hrvatske vode kroz godišnje i višegodišnje planove održavanja ulažu značajna financijska sredstva kako bi umanjile moguće štete. Tako je i ove godine u okviru redovnog održavanja u tijeku sanacija kritične dionice na desnoj obali nizvodno od mosta Rogotin u koju se trenutačno ulaže oko 2,5 milijuna kuna. Radove koji uključuju ojačane nožice i pokosa korita rijeke, obavlja tvrtka Neretvanski sliv d.o.o. Opuzen. Kameni materijal se doprema pomoću plovnih objekata-maona. U sklopu planiranih radova, u realizaciju projekta uključeni su i klesari koji dopunjuju oštećene dijelove klesane kamene obaloutvrde izgrađene prije 140 godina.
Bageri će, također, očistiti naplavine i riječni nanos u dijelu korita stare rijeke Neretve na spoju s Neretvom. Tim je dijelom stare rijeke, za mnoge poljoprivrednike jedinom komunikacijom do svojih zemalja, sada onemogućen promet zbog ogromnih količina smeća i riječnih nanosa. Osim čišćenja i omogućavanja plovnosti, realizacijom ovoga projekta omogućit će se dotok svježe slatke vode iz Neretve u zaštićeni rezervat Parila.
„Posljednjih desetak i više godina, Hrvatske vode za sanaciju obala rijeke Neretve svake godine planiraju i realiziraju znatna financijska sredstva. Kroz dugogodišnje razdoblje, od vremena izgradnje regulacijskih vodnih građevina uz obale Neretve dogodile su se promjene u vodnom režimu rijeke Neretve, a naročito nakon izgradnje hidroenergetskih objekata na rijeci i njenim pritokama u susjednoj Bosni i Hercegovini. Izgradnjom akumulacija, regulacijom pritoka Neretve, smanjio se prirodni donos suspendiranog riječnog nanosa kao i vučenog riječnog nanosa koji se u prirodnom stanju taložio u koritu rijeke i ušću u more. Erozija korita, odnosno produbljenje korita izravno utječe na stabilnost obala Neretve te dolazi do urušavanja obala i oštećenja vodnih građevina. Hrvatske vode putem programa sanacije oštećenja obala prouzročenih erozijom, a naročito nakon prolaska velikih vodnih valova u 2010. godini, kroz godišnje planove održavanja obavljaju popravak postojećih obaloutvrda. Erozija, međutim, nije prisutna samo na dijelu koji se zadnjih godina obnavlja, nego na brojnim lokacijama uz rijeku. Prema do sada odrađenim aktivnostima i prikupljenim geodetskim snimkama postoji veći broj kritičnih dionica koje će se morati sanirati u godinama koje dolaze. Područje Donje Neretve je mali ali izuzetno vrijedan prostor s brojnim naseljima, uređenim poljoprivrednim površinama koje je potrebno štititi od poplava“, rekao je Joško Erceg, dipl.ing.građ., zaposlen u Hrvatskim vodama kao voditelj Vodnogospodarske ispostave Neretva-Korčula i istaknuo kako su, također, na obalama rijeke značajne državne i lokalne prometnice, međunarodni željeznički koridor, a svi se ti objekti direktno naslanjaju ili su dio ugroženih vodnih građevina pa su, tim više, značajne spomenute aktivnosti koje provode Hrvatske vode.