Lara Drušković, 21-godišnja talentirana umjetnica iz Korčule, studentica je druge godine Akademije dramskih umjetnosti u Zagrebu gdje studira filmsko i fotografsko snimanje, ljubiteljica Allena, Burtona, Andersona i Fellinija. Njeno odrastanje na otoku bilo je izazovno, upis na faks još neizvjesniji, no Lara je bila hrabra, slijedila je svoje snove i danas je nadolazeća redateljska, snimateljska i produkcijska zvijezda hrvatske kinematografije.
Tek 12 godina imala je Lara kad je u rodnom Račišću, naselju pomoraca na otoku Korčuli, dobila svoj jako željeni, prvi fotoaparat. Uvijek se osjećala drugačijom, dok je njene vršnjake zanimala moderna odjeća, popularne serije i izlasci, Lara je lutala i istraživala fotoaparatom, gledala filmove, slušala muziku i osjećala da odskače od drugih. Upis u korčulansku opću gimnaziju pojačao je osjećaj izoliranosti, kaže da nije bila zadovoljna, mentalitet "malog mista" ne prihvaća različitosti, a obrazovni sistem ne prihvaća talente koji iskaču izvan okvira. Borbe svoje štićenice prepoznala je redateljica i dramaturginja, inače rođena Korčulanka, Nora Krstulović.
Izvan okvira
-Nora je moja tetka, iako mi zapravo nije tetka, natjerala me u školu stvaralaštva darovitih učenica Novigradsko proljeće gdje možete odabrati cijeli niz smjerova, od scenografije i glume, do slikarstva i fotografije. Za mene je to bila prekretnica, shvatila sam da nisam čudna, da postoje i drugi srednjoškolci poput mene, oblače se drugačije, slušaju muziku, bave se nekom vrstom umjetnosti, a škola je bila šarena i najljepša na svijetu. Vječno ću biti zahvalna fotografu Borislavu Božiću na njegovom mentoriranju, kad sam upisala Akademiju, njemu sam prvome poslala poruku", prisjetila se Lara.
Lara je, kaže, ronila suze dok nije završila gimnaziju, a onda je krenuo još veći stres, upis na fakultet. Poznato je da se umjetnički smjerovi teško upisuju, veliki broj prijava i malo upisnih mjesta zahtjevaju od kandidata ozbiljno predznanje, ali i talent i autentičnost, njen prvi pokušaj stao je na slanju mape s fotografijama. Lara nije očajavala, odlučila je ipak preseliti se u Zagreb, upisati MPA Akademiju glazbene produkcije i cijelu se godinu pripremati za prijemni.
"Čitala sam brojne literature o hrvatskom filmu, puno sam radila i na mapi budući da za moj smjer treba priložiti 30 fotografija te video od nekoliko minuta. Borila sam se oko koncepta što će biti mapa, a što film, a poznata sam po ‘zadnjim časevima‘ pa sam sve napravila u svibnju i lipnju. Kad sam prošla u drugi krug, pisala sam test općeg filmskog znanja i kulture, a fotografski zadatak bio nam je ‘odlučujući trenutak‘. Imali smo jedan sat da diljem Zagreba snimimo ono za što smatramo odlučujućim trenutkom", priča nam Lara.
Važno je samo sad i ovdje
Lara je zadatku pristupila manje poetski i filozofski, a više životno i realno što je na kraju oduševilo komisiju. Fotografirala je ljude na Dolcu, odnosno njihove trenutke kad odlučuju koje će voće i povrće kupiti. Profesori nisu krili koliko im se svidio takav pristup, od 20 kandidata u užem krugu upisalo se njih osam, Lara je bila treća na listi.
"Osjećaj je bio nezamisliv, rezultati su bili već u petak poslijepodne, zvala sam mamu i vikala na telefon, mama, mama upala sam, treća sam! Mama je bila skeptična, pitala me jesam li sigurna. I meni je trebao koji dan da mi dođe do mozga, ne možeš to odmah procesuirati", smijući se objašnjava Lara.
Trnovit upis donio je mladoj Korčulanki sve ono o čemu je sanjala. Akademija u Zagrebu ispunila je njena očekivanja, profesori su kredibilni, govore prave stvari, uvjerena je Lara, ekipa je odlična, svi su poput obitelji, a faks je i dog friendly. Osim toga, Akademija nije poput drugih fakulteta, nema štrebanja, princip rada je drugačiji. Za dva glavna umjetnička predmeta, Umijeće fotografiranja i Umijeće snimanja, ima komisijske ispite dok druge teorijske predmete polaže regularno. Svakome je dodijeljen mentor, a svaki tjedan ili dva donose radove o kojima onda raspravljaju. Imaju mali kafić u kojem se druže, a u sklopu Akademije imaju i udrugu koja promovira studentske radove, radio na kojem pričaju o aktualnim temama poput dodjele filmske nagrade Oscar, profesori potiču raspravu o različitim temama te da u svaki razgovor ulaze što dublje. Jedini je problem što su se snimanja poklapala s radom menze, priznaje Lara uz smijeh, ali i to se ove godine promijenilo. Svaki studentski dan je drugačiji, ističe, snimanja, gledanje filmova, rade i glazbene emisije, idu na tuđa snimanja, imaju vježbe, idu na predstave i u kino... Dinamika o kojoj je sanjala danas je njena svakodnevica.
Festivali umjesto izlazaka
Puno teže bi Lari bilo ostvariti svoje snove da nije bilo njenih roditelja, Frankice i Ivice, koji su joj oduvijek bili podrška. U razgovoru, Lara ih često spominje, a koliko su joj važni vidi se na njenim umjetničkim fotografijama na kojima ćemo često pronaći mamu i tatu.
"Od početka su me razumjeli, uvijek im je bilo jasno da sam drugačija, nikad ih nisam molila za izlaske, ali sam ih stalno molila za odlaske u Zagreb, Gunju, Karlovac, Sisak na filmske festivale. Danas je kroz našu kuću u Račišću prošlo jako puno filmaša, svih su upoznali i svih rado prime. Kad nisam uspjela upisati faks, nisu me osuđivali već su mi vjerovali i pustili me jednu godinu u Zagrebu da se bolje pripremim", otkrila nam je.
U malim sredinama poput Korčule, nije lako odgojiti umjetnički nadareno dijete koje odskače od sredine. Treba ga usmjeriti, treba ga osnažiti unutar društvenih normi bez skraćivanja krila što je vrlo izazovan posao. Lara je još kao dijete bila aktivna u literarnim i dramskim grupama, kasnije i u KUD-u Moreška, priča nam mama Frankica, a prekretnica i za nju, ali i za roditelje, bila je škola u Novigradu.
"Imala je svojih borbi, nesuglasica s društvom, no uvijek sam je bodrila da bude svoja. Volim ljude koji prolaze drugačiji put, takvo te iskustvo osnaži, postaneš ono što stvarno jesi. Bilo joj je ponekad teško, bilo je i nama, nije mi bilo jednostavno puštati je samu van otoka, pogotovo kad je bila manja. Ja sam uvijek bila više kritički nastrojena, davala sam joj savjete, kudila sam je više od oca, ali uvijek smo je podržavali u svemu što je željela. Nema recepta, važna je podrška, komunikacija, povjerenje i kad mi je javila da je upisala Akademiju bio mi je to jedan od najemotivnijih trenutaka u životu. Odmah sam zatvorila butigu i krenula slaviti s najbližim prijateljima", priča nam kroz smijeh Frankica očima punim suza od ponosa.
Što bi bila nego glumica!
Larini sumještani u Račišću ni danas nisu sigurni što ona točno studira, zaključili su da je glumica, veselo nam priča. Nisam glumica, ja vam samo držim kameru, simpatično im odgovara izazivajući kod njih val razočarenja. Koliko god se u Zagrebu okružila ljudima nacionalne filmske scene, koliko god studirala ono što zaista voli i koliko god uživala u svakom danu, Laru i dalje privlači taj banalni šarm dalmatinskog mjesta koji ti se uvuče pod kožu i ta vječna otočna izoliranost i ljepota koja je dio našeg identiteta i jednom kad je pokušaš zaboraviti, udaljiti se, otok te doziva i vuče da mu se vratiš. Sve te godine provedeš sanjajući o odlasku, svu životnu energiju usmjeriš na profesionalni uspjeh koji će taj odlazak garantirati, a onda kad se ostvariš jedina je želja zatvoriti krug i vratiti se na – otok.
"Strašno me privlači dom, otok je vječna inspiracija. Mapa za prijemni sastojala se od četiri serije, Gore, Dolje, Daleko i Blizu. Gore je posvećena mom didi koji je na nebu, u babinoj kući on je živio gore, na katu, a Dolje, u prizemlju, nalazim mater pod morem. Daleko su mama i tata, analogne, duple ekspozicije na mostu dok je Blizu akt mog dečka u stanu u Zagrebu. Nedavno sam radila seriju slika za Akademiju na otoku budući da sam ovog ljeta proživjela tri sprovoda, ali i neke lijepe trenutke. Definitno se želim vratiti na otok, sad sam na HAVC-u na Razvoj scenarija prijavila dokumentarni film o Prvenstvu grada u vaterpolu kojeg se nadam snimati dogodine. Dosta mi je šugavog Zagreba, sve je sivo, puno ljudi i auta, nema mora", zaključuje Lara.
Korčulani će Larin povratak ipak malo pričekati, nakon tri godine mora se odlučiti između fotografije, snimanja i oblikovanja svjetla, a dvije diplomske godine planira završiti van Hrvatske uz pomoć Erasmus programa. U međuvremenu bavi se i produkcijom, organizatorica je Ljetne škole filma Gunja, a predstaviti vlastiti film na Pula Film Festivalu bila bi kruna njene karijere. Zamolili smo je za poruku mladim umjetnicima na otoku koji danas imaju borbe koje je ona nekad vodila.
"Ne treba vas biti briga što drugi govore, kad dođete u veći grad shvatit ćete da stvari u životu nisu dobre ili loše, crne ili bijele, ne odustajte od svojih želja. Ja ne bih ništa mijenjala, sve se posložilo kako je trebalo, tamo sam gdje želim biti i nastavljam dalje, upornost, trud i vizija su najvažniji", poručila je Lara.