NIKOLA BAČIĆ, DVOSTRUKI DRŽAVNI PRVAK IZ MATEMATIKE Ja sam običan srednjoškolac. Zadatke s brojevima rješavam kao što moji prijatelji igraju nogomet

Kad spomenemo matematičke genijalce, zamislimo smetene osobe koje šetaju gradom i oko sebe u svemu vide jednadžbe, grafove i brojke. Toga ima samo u filmovima, kaže nam Nikola Bačić, 17-godišnji dvostruki državni prvak iz matematike. Nikola živi u Blatu na otoku Korčuli, i osim što je matematički lumen, za sebe kaže da je sasvim običan tinejdžer, a svoje uspjehe predstavlja skromno i bez velikog ushita.

Pohađa treći razred Opće gimnazije u Srednjoj školi Blato, Državno prvenstvo u matematici osvojio je u prvom razredu srednje škole, a tek nedavno i za drugi razred srednje škole, budući da je natjecanje bilo odgođeno zbog Covid-19 pandemije. Da je posebno nadaren za inače najomraženiji školski predmet otkrio je još kao dječak.

Nikola s obitelji

Dora Lozica

„Ljubav prema matematici počela je u osnovnoj školi, moja tadašnja učiteljica Marija Jerebić dala mi je ispit s matematičkog natjecanja za četvrtaše. Iako sam bio trećaš, ispit sam riješio s lakoćom, bolje od nekih četvrtaša. Bio sam mali, nisam točno shvaćao što to znači, nisam znao da je to nešto vrijedno, no zadaci su me privlačili, zanimali su me, osjetio sam veliki interes za matematiku. Budući da sam da sam bez većeg truda i vježbe u školi imao sve petice iz matematike, zaključio sam da mogu više. Počeo sam rješavati dodatne zadatke i s vremenom su došla natjecanja“, prisjetio se Nikola.

Kao osmaš, Nikola je prvi put izborio državno natjecanje na kojem je zauzeo vrlo dobro 11 mjesto od ukupno 20 natjecatelja. Odlučio je, kaže, posvetiti se matematici u čemu mu je pomogao njegov trenutni mentor, profesor Davor Kondenar. Učitelji, profesori, mentori odigrali su veliku ulogu u Nikolinom matematičkom svijetu. Pomno je nabrojio sve koji su ga podučavali, od učiteljice Jerebić, Jasmine Baničević, Zorana Sardelića, no najviše je naučio od profesora Konderana, ne samo o rješavanju zadataka, već i o motivaciji.

„Njegova je uloga velika, osim što me priprema za rješavanje zadataka, zainteresirao me za matematiku, motivirao me. S njim je sve išlo glatko, matematiku sam shvatio kao omiljeni hobi, a ne obavezu“, otkriva Nikola.

Nikola matematiku ne vježba svaki dan, ali svaki slobodan trenutak radije će posvetiti rješavanju zadataka i matematičkih problema nego, recimo, surfanju internetom. Živi kao i svaki drugi srednjoškolac, zaključuje Nikola, ima jako puno školskih obaveza, druži se s prijateljima, no kad uhvati koju slobodnu minutu izgubi se u svijetu brojki. Dogodi mu se i u školi, priznaje Nikola, da ga nastavnici opominju jer rješava matematiku tijekom nastave drugih predmeta, a često daje instrukcije prijateljima.

Dora Lozica

„Ja sam po svemu normalan srednjoškolac kao i svi moji vršnjaci. Zadatke rješavam usput, isto kao što neki moji prijatelji treniraju nogomet i to je nešto sasvim normalno što se posebno ne ističe, tako i ja treniram matematiku, samo umjesto dva sata trčanja, ja dva sata rješavam zadatke. Uživam u tome, to mi je zadovoljstvo. Umjesto da jedan sat provedem na društvenim mrežama, ja vježbam matematiku, možda je to nekome teško razumjeti, ali mene to opušta“, zaključio je.

Matematika nisu samo brojke, to su i brojna prijateljstva i osobni izazovi. Nedavno natjecanje za druge razrede srednjih škola organizirano je u učionicama zbog pandemije, no Nikoli je u sjećanju ostalo Državno natjecanje iz matematike za prve razrede u Poreču. Bilo je to fantastično iskustvo, priča Nikola, u tri dana je upoznao brojne prijatelje, mali su matematičari bili smješteni u hotelu, uživali su u razregledavanju grada s vodičima i druženju. Ipak, natjecanje je bilo zahtjevno, a o pobjedniku odlučuju nijanse.

„Natjecanje se odvija u velikoj dvorani, svi učenici od petog osnovne do četvrtog srednje u isto vrijeme i na istom mjestu rješavaju ispite. Imamo četiri sata za pet zadataka, najveći je problem kad zapneš na nekom zadatku na kojem izgubiš dosta vremena, počneš se nervirati i sve ide nizbrdo. Ono što mi stvara problem ostavim, rješavam druge zadatke i vratim se na taj zadatak zadnjih pola sata. Upale mi se klikeri i riješim ga za deset minuta. Na tim je natjecanjima mala razlika između prvog, drugog i trećeg natjecatelja, najviše u dva boda. Odlučuju nijanse i koncentracija“, otkriva nam Nikola.

Pobjedu u Poreču Nikola nije očekivao, ostvario je 46 bodova, a drugoplasirani tek dva boda manje. Međutim, na ovogodišnjem natjecanju osvojio je maksimalan broj bodova ostavivši kolege matematičare daleko iza sebe.

Osim jedinstvenog talenta, Nikola ima i divnu obitelj. Majka Fani radi kao zaposlenica Općine Blato, tata Perica je profesor u Srednjoj školi Blato, a brat Petar je student građevine u Zagrebu. O uspjehu svog sina Nikolini roditelji govore emotivno, ali i skromno. Srednja škola je mala, ali poznata škola, ističe tata Perica, a Nikola nije jedini koji je ostvario zapažene uspjehe na školskim natjecanjima. Njegov je uspjeh, kaže Perica, uspjeh cijele zajednice, škole, Općine Blato, ali i otoka Korčule. Nikola je šaljivac, zabavan je i komunikativan, otkriva nam majka Fani, a njegov uspjeh je produkt rada i obiteljskog zajedništva.

Matematika Nikoli nije bauk

Cropix

„Njegov smo talent prihvatili kao nešto najnormalnije, radujemo se svakom njegovom uspjehu i nama je zaista čast imati takvo dijete. Otkad su se rodili, djecu smo odgajali u zajedništvu, sve smo radili dogovorno, kad im je bilo lijepo i kad im je bilo teško, stali smo uz njih, pokrivali smo ih u svemu, bili smo im na usluzi 24 sata dnevno bez obzira radi li se o uspjehu ili neuspjehu. To je ključ svega, zajedništvo u obitelji je put uspjeha“, kroz suze je objasnila majka Fani.

Od roditelja smo doznali da je Nikola, osim što je dvostruki državni prvak iz matematike, i dvostruki državni prvak iz fizike, igra nogomet, stolni tenis i svira klavir. Dva puta mjesečno pohađa i Centar izvrsnosti Splitsko-dalmatinske županije gdje sluša predavanja sveučilišnih profesora o različitim matematičkim temama i problemima kojih nema u redovnoj nastavi. Najdraži dio matematike Nikoli je kombinatorika o kojoj nema priliku učiti tijekom redovnog školovanja.

Svoj životni put Nikola vidi u matematici, ali ne kao student Pridoslovno-matematičkog fakulteta, već kao student Elektrotehnike i računarstva gdje će naučiti kako matematiku primijeniti i upotrijeibiti u praksi svakodnevnog života. Jako ga privlači Zagrebi i gradski život, priznaje nam Nikola, otok mu je trenutno tijesan, a otočni život premalo uzbudljiv. Trenutno se priprema za matematičko natjecanje trećih razreda koje započinje u svibnju, a pitali smo ga što bi poručio nadolazećim matematičkim talentima, ali i onima kojima je matematika najomraženiji predmet.

„Profesori igrali veliku ulogu, moraju primijetiti nadarenu djecu, poticati ih da rade. Bez svog mentora izgubio bih motivaciju, ne bih pronalazio smisao u matematici. Njihova je zadaća približiti učenicima koliko je matematika važna u znanosti i na tehničkim fakultetima. Naravno, neke učenike matematika ne zanima kao što mene ne zanima povijest ili geografija. Treba razumijeti i tu dimenziju, ne treba forsirati, svakoga zanima nešto drugo“, odlaslao je državni prvak snažnu poruku hrvatskom školskom sistemu.