Vela Luka je ovih dana centar svita. Nije potrebno objašnjavati zašto.
Ostavio je, uistinu, naš Oli trag u beskraju, što potvrđuje i informacija koju smo načuli od Velolučana uoči i nakon održavanja koncerta u znak sjećanja na Olivera Dragojevića, a koja glasi da nigdje nema slobodnog kreveta. Tim tragom produžili smo ravno u Turističku zajednicu općine gdje direktor Dorijan Dragojević potvrdno kima glavom na ovu informaciju, a usput izreferirao sve turističke brojke.
- Brojke nam se ovih dana povećavaju rapidno, nigdje više nema sobe! Već je dva tjedna totalna gužva. U mistu je trenutno oko dvije tisuće prijavljenih gostiju, a kapaciteti su u potpunosti zauzeti što se tiče i hotelskog i privatnoga smještaja.
Ukupno ima oko tri tisuće kreveta u mjestu – dodaje čelnik luškog turizma.
Tri tisuće kreveta
Iako nema slobodnih postelja, Dragojević kaže da im prizori gostiju koji spavaju po klupama, parkovima, plažama, portunima nisu uobičajeni za razliku od, primjerice, Splita koji se tim prizorima može svakodnevno “pohvaliti”:
- Što se tiče brojki, odnosno podatka da postoji tri tisuće kreveta, valja naglasiti da dio smještaja pripada Specijalnoj bolnici “Kalos” gdje mnogo ljudi dolazi kao pratnja pacijentima koji su na rehabilitaciji, pa je dio tog smještaja komercijalan, a drugi nije. Komercijalni dio prijavljuje goste, dok se ljudi koji su došli preko HZZO-a ne broje kao gosti, ali postoje u sustavu kreveta.
Da se turizam nakon pandemijskog razdoblja itekako vratio na zapadni dio Korčule svjedoči i podatak o prometu koji je dosegnuo oko 90 posto onog iz rekordne 2019. godine.
- No, ovih dana očekujemo da ćemo dostići tu toliko spominjanu predpandemijsku godinu – naglašava naš sugovornik i dodaje da imaju poprilično razvijen obiteljski turizam što se dalo i primijetiti po strukturi gostiju koje smo zatekli.
Za razliku od razularenog Splita ovdje su pristojni, tihi, tijekom dana je svatko zavučen u svoju valu pa ih se gotovo ni ne primijeti. Sinergija furešta i domaćih u ovom je otočnom mjestu, malo je reći, idilična.
- Dolaze nam mirniji tipovi turista, obiteljski ljudi. Jedan od razloga je taj što imamo više privatnoga smještaja u kojem imamo oko 1600 kreveta od čega su veći dio vikendice po uvalama na malo osamljenijim lokacijama, dok hotelskih kreveta ima nešto manje od tisuću. Postoji i kamp koji može primiti oko 120 gostiju - navodi Dragojević.
Ono što svaka razvijena turistička destinacija treba imati je dovoljan broj visoko rangiranog hotelskog smještaja, odnosno onog s četiri ili pet zvjezdica, a upravo to nedostaje ovome mjestu.
- Vela Luka nikada nije bila klasično turističko mjesto. Bila je razvijena industrija, imali smo brodogradilište, tvornicu ribe i elektronike, a turizam je bio samo bonus. Sada su sve te tvornice i tvrtke propale i mjesto se zadnjih deset godina sve više oslanja na turizam.
A za dobar turizam treba imati dovoljno hotela. Ovdje ima tek nekoliko hotela od kojih samo jedan ima četiri zvjezdice, a taj može primiti stotinjak ljudi – ističe prvi čovjek TZ-a.
Kako doznajemo od mještana, hotel “Posejdon” s tri zvjezdice u vlasništvu je Slavka Gotovca, poznatog kaštelanskog poduzetnika ili bolje reći “kralja nekretnina”. Taj objekt, vele nam, nikako da doživi renesansu, jer ga Gotovac iznajmljuje na rok od godinu dana tvrtki “Baltik” iz Samobora, pa se zakupcu zbog kratkog trajanja ugovora ne isplati ulagati u preuređenje prostora.
Tijekom zadnje dvije godine turistički su napredovali zbog izgradnje privatne marine oko koje se vuklo dosta “repova”, a dogodine očekuju i da će novi pomorski putnički terminal biti pušten u promet što će dodatno povećati kapacitet pristajanja trajekata i brodova.
‘Vidimo se... za par godina’
- To nam je bitno jer svi znamo da su nautičari dobri gosti – e bome znamo, a potvrđuje to i mlada Nina Žuvela, inače studentica na splitskom Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje, koja u TZ-u radi kao sezonska radnica.
- S obzirom na studij koji sam izabrala ne vidim se u budućnosti u turizmu, a ni u Veloj Luci jer u Splitu imam mnogo više mogućnosti. Zapravo, dođite opet za nekoliko godina, pa ćemo vidjeti gdje sam – smije se vrijedna studentica, a priznaju nam potom iz TZ-a da radnike ne mogu pronaći ni za lijeka!
- Svima nam fali radnika. Čak su i vlasnici kafića otišli u konobarenje.
Uvijek nasmijani konobar, pravog južnohrvatskog imena - Baldo, tvrdi da su Poljaci, Nijemci i Austrijanci u Veloj Luci daleko najbrojniji gosti, a ne krije da su cijene i ovog ljeta odletjele u nebo. Primjera radi, kavu na rivi platili smo 15 kuna, a iz đira po samoposlužnim prodavaonicama, gdje su cijene naznačene i u eurima, uočili smo da u stopu prate one u velikim gradovima.
- Cijene su vam trendovske, prate inflaciju – ističe naš sugovornik.
O luškom stanju uma progovara i Sveto.
- Dobar dan gospođice, vi niste odavde? – prilazi potpisnici ovih redaka dok je ispija kavu na rivi.
Iz Slavonskoga je Broda, ljubav ga je najprije odvela na Lastovo gdje je živio 15 godina, ta je veza zatim pukla, a onda se više nije htio vratiti u Slavoniju pa je eto, završio u Veloj Luci gdje živi već dvije godine kao podstanar.
- Turizam je miran skroz, a ja imam dobru mirovinu pa mi cijene nisu visoke. Mali stan od 38 kvadrata plaćam 1300 kuna plus režije. Uspijem se pokriti – kaže inženjer strojarstva, a u slobodno vrijeme karikaturist.
Od turista se tijekom dana, vele mještani, svatko zabije u svoju uvalu u kojima su nalaze vikendice gdje su lokalni ljudi nekada davno išli “bacat mriže”, pa su “kućice” fino unovčili i “bacili” ih u turizam. Čuli smo, doduše, stol do nas da netko parla engleski.
Stephanie i suprug joj. Iz Sjedinjenih Američkih Država.
- Oduševljena sam otočićem Badijom i jelenima, prekrasno iskustvo. Najviše nam se sviđa što je ovdje opušteno, nema žurbe, a čuli smo da je sad nastao šušur zbog nekog pjevača koji je preminuo – veli Stephanie kojoj riječima nismo mogli iskazati veličinu našeg Olija.
A pred objektiv neće! Nije se, veli nam, “namazala” pa ne može takva pred hrvatsku javnost.
Nakon što smo malo protegnuli noge po dubokom zaljevu u potrazi za još kojim zanimljivim sugovornikom, naišli smo na ponovno na jednog došljaka. Goran se sa suprugom iz Zagreba preselio na škoj prije 12 godina i otvorio štand na kojem prodaje autohtone dalmatinske suvenire.
Nikakve poveznice s Velom Lukom nema, ni obiteljskim korijenima ni poznanstvima. Slučajno je, tvrdi, kupio pola kamene kuće, pokazuje nam prstom gdje, i iz bijelog Zagreba grada “put pod noge” prema jugu.
- Vlasnik sam, ali i radnik. Otvaram štand krajem lipnja, a sve suvenire prodam već krajem kolovoza. Prodaja ide odlično jer nemam baš konkurencije. Zaradimo dovoljno da skromno živimo tijekom zime.
Nismo nikome dužni, a ni gladni – govori Goran o suvenirnici koja je plod ručnog rada njega i njegove supruge, a gdje se cijene kreću od 40 do otprilike stotinjak kuna.
Najviše mu kupuju Slovenci, Česi i Slovaci, a kad smo ga priupitali rade li im turisti kakav nered po mjestu začuđeno je odgovorio: A zašto bi turisti radili nered?!
- Svi misle da Vela Luka nije turističko mjesto, ali zapravo jest. Stvar je u tome da je dosta razvučeno, odnosno ima dubok zaljev, pa su turisti smješteni po vikendicama u uvalama, stoga ih se baš ne primijeti. No, nikakvog nereda od njih nema – kazuje Goran koji kao prednosti Vele Luke izdvaja nepostojanje buke ni stresa, režije su daleko niže od zagrebačkih, a ribu može loviti kad god hoće. A ni ljudi, kaže, nisu za bacit. •
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....