’Žgru’ je zakon, a Gružani komentiraju: ‘Jes, jes, super nam je. Od ove ljepote ne možeš ostat! Velika prednost je placa, luka, autobusni kolodvor, ali društvenog života za 21. stoljeće nema

‘Gružani dođu oko šest, prvo kava pa placa i butiga, sad su već doma‘ kaže nam konobar lokala do ‘trbuha grada‘ pa dodaje: ‘To vam je Žgru, tu vrijede druga pravila!‘ Bilo je oko 9 ura, mislimo, kud ćeš ranije. Od kafića do kafića ista priča: Zakasnili ste! Penjemo se među nebodere, u gornji dio Gruža, misleći da je tamo žiža. U Ulici generala Janka Bobetka ugledamo tek jednu stariju Grušku.

- Kako je živjeti u jednom od 16 ‘najcool‘ kvartova Europe? - pitamo je, a ona će s nokta:

- Jes, jes, super nam je. Od ove ljepote ne možeš ostat! Đe je to pisalo, ma ko je to reko?

Britanski list The Telegraph svrstao je Gruž među najbolje kvartove u Europi, u društvu kvartova Londona, Berlina, kažemo joj.

- Nismo ni naj ni cool. Tu sam 50 godina, dosad su mi samo sto puta mijenjali ime ulice. Kažu mi da sad moja ulica i ne postoji. Kad sam se udala, bila je Dušana Todorovića, pa Padre Perice, Od place, Od Gaja, sad Mehmedalije Dizdara. Kad sam išla produžit putovnicu kaže mi žena ‘gospođa, niste prijavljeni‘. Ma što nisam, meni se kuća nigdje nije makla, nisam ja kriva što oni svako malo mijenjaju ime ulice – kaže nam sugovornica. Dok rukom pokazuje prema vrhu padine Srđa napominje kako im je zemlja uzeta za put do Nuncijate ‘a puta niđe, to samo spomenu oko izbora‘.

Dole život, gore tišina

- Napišite kako nemamo rasvjete u ulici Dizdara pa ostavljamo svjetlo ispred kućnih vrata da se ne polomimo do doma. Sve ulice imaju rukohvate, u ovoj ga je jedan čovjek privatno napravio – dobacuje nam u prolazu stanovnik spomenute ulice pa ukazuje i na problem parkinga: ‘Imam kuću, nemam parking‘.

Uspijevamo ga još pitati osjeća li se kao da živi u jednom od najcool europskih kvartova:

- Možda najgorem!

Još smo u Ulici Janka Bobetka, je li dvo ili jednosmjerna teško je razlučiti. Automobili parkirani ‘u cenat‘ jedan iza drugog. Sretnu li se dva vozila u suprotnom pravcu, rikverc ne gine.

- U luci dole nešto i ima života, ovdje poviše uglavnom mir i tišina, ljudi spavaju - kaže nam Ivan Sobota koji je prije šest godina doselio u Gruž iz Lapada, susjednog kvarta a ‘tamo je puno bolje‘. U gornjem dijelu Gruža nema ni jednog kafića, tek dvije butige.

I njega muči parking, pitamo gdje parkira?

- Do podne nema problema a poslijepodne veliki problem. Kad se uvečer vraćam, često stanem dole kod crkve sv. Križa i onda uza skale. Gružu bi trebala jedna podzemna garaža tu u blizini.

Pitamo za prednosti života u Gružu:

- Velika prednost je placa, luka, autobusni kolodvor, ali društvenog života za 21. stoljeće nema. Nekad se kupalo na Kantafigu sad to više nije ‘in‘, ni plažu nemamo pa treba ići dalje. Imamo i bivši Radeljević s kojim ne znaju što će. Neboderi i kuće su se gradile dok je prijevoz bio na tovarima, pa sad za aute nema mjesta a svaka ih kuća ima – zaključuje Sobota.

- Ovuda ne može proć ni Hitna ni vatrogasci! Kad taksistima rečeš ‘do gruških nebodera‘, zlo im je! - kaže nam pred trgovinom jedna Gruška. Brinu je i silni skalini. Uskratili su im autobusne veze, bus ide svaku uru vremena. Ide Libertasovom tricom ili osmicom, do kuće se spušta ili penje skalinima.

- Vikendom nam ne daju autobusne linije da se pođemo okupat. A starost je osuđena na autobuse – tuži nam se a za super europski kvart kaže:

- Ne znam zašto je najbolji, baš sam sinoć pokušavala pobrojit koliko lokala ima dole na obali, 30 sigurno, biće im zato cool.

Neboderi - placa pa ukrug

Još smo u điru Bobetkovom, kod masline srećemo Bara Stražičića i Kreša Glavinića.

- Treba napravit razliku, to je najcool kvart za posjetiti a drugo je za živjeti. Kao Gružanin, a dio sam i priče oko TUP-a, drago mi je da smo ‘najcool‘. Počelo se događati više kulturnih i društvenih sadržaja u Gružu, Grad je to prepoznao, što je pohvalno. Ali treba iskreno reć da nije lako živjet u Gružu, prvenstveno zbog komunalnih problema: parkinga, oborinske odvodnje, rukohvata, rupa na cestama, javne rasvjete, svega što muči jedan kvart. Puno se toga treba poboljšati da Gruž bude najcool kvart i za živjeti – kaže Glavinić, a Stražičić dodaje:

– Ovdje je status quo, ništa nisu napravili, samo raste broj objekata, auta, rupa na cesti. U prosjeku se parking čeka pola ure. Najveći je problem što svi iznajmljuju pa se stranci parkiraju. Ovdje bi trebalo uvesti naplatu parkinga i povlaštene karte za domaće jer bude i 50 auta stranih registracija.

Krešo predlaže da se uvede linija javnog prijevoza, manji kombi do 16 mjesta, na relaciji neboderi – placa.

- I da vrti u krug, starijim ljudima bi to bilo idealno a i mi bi se mlađi ukrcali pa ćemo manje koristit auto.

Baro spominje probleme prilikom dostave trgovine ispod nebodera.

- Od 6 i po počnu dostavljat veliki kamioni, uđe ih tri, četiri pa se ne mogu okrenut, ljudi tada kreću na posao pa se stvori čep baš svako jutro. Katastrofa. Trebalo bi se regulirat ko i u Gradu, samo u nas obratno, da je dostava poslije 9 i po.

Dobro bi došla koja klupa uz cestu ‘stariji bi možda izašli i sjeli, družili se‘, a gornjem Gružu nedostaje i igralište.

- Bila je ideja da se na prostoru preko puta Janka Bobetka 18. izgradi parking i na vrhu igralište. Na kraju se napravila zgrada ali barem ima svoj parking pa ajde.

Koja je ljepota života u Gružu?

- Ma ‘Žgru‘ je u srcu – kažu nam kroz osmijeh sugovornici i dodaju:

- Dobrobit je što su cijene u butigama i ugostiteljskim objektima ipak prilagođene lokalnom stanovništvu, nije ko u Gradu. Samim time je lakši život, kvalitetniji i bolji.

Krešimir Šljuka u Gruž je došao s roditeljima 1940., bježali su pred Drugi svjetski rat iz Boke kotorske gdje mu je otac, inače Šibenčanin, bio na službi. Iako već neko vrijeme živi u Lapadu, srce ga svaki dan vuče Gružu. Ima dnevni ritual - na kavu u Gruž. Dok je ispija pitamo ga za ovaj kvart nekad i danas.

- Bilo je lijepo tu živjeti, družili smo se, poput braće bili. Iza rata je bilo grubo, otac nije radio par godina, hranili smo se ribom. Uvečer je trebalo ić na Batalu štogod uhvatit i tako preživjeti godinu i po dana, a šestero nas je bilo – prisjeća se teških vremena i nastavlja:

- U Gružu nikome majka nije radila, sve su bile domaćice. Radnički klub je tu bio. Ko djeca smo se igrali nogometa evo ođe, baš tu đe je robna kuća, tu je bio veliki placet.

Gruž je bio radničko naselje, a Luka pokretač svega. Od nekoliko kuća, čudo se toga nagradilo i pregradilo.

- Prije je u Gružu bila betula do betule, a i velika prostitucija. Javna kuća ‘Lira‘ je bila u Lapadu, po Gružu je bilo dosta onih koji su se time bavili, a krcato Talijana.

Bio je dio Jugove galerije (navijača op.a.), pa Gruž je utvrda vaterpolista. Nisu se oni nikad tukli, samo jedne godine kako nije bilo prvaka ‘činili su galamu pa Gruž nije spavo cijelu noć‘. U tramvaju nepodopština nije nedostajalo, ali uvijek se mjesto prepuštalo starijemu. Igrao je u GOŠK-a, 1965. bio prvak Jugoslavije u podvodnom ribolovu. Proglašen je najboljim roniocem u Jugoslaviji, pamti akciju spašavanja profesionalnog ronioca koji se zaglavio na zatvaraču na pet metara dubine kad se gradila Hidroelektrana. On i Marko Đurasović su ga spasili, kaže, a voda je tog kolovoza bila 4 stupnja.

Vraćamo priču na ‘najcool‘ kvart pa će gospar Krešo o boljki Gružana kako su ‘oni što su gradili zgrade trebali mislit na parking‘.

Ko bazen

Njemu su i nedostaci Gruža prednost jer ‘odgusta je živit u Gružu, obiđeš placu, malo ovamo-onamo‘. Smeta ga što se ljudi više ne druže. Smatra li da Gružu nešto nedostaje?

- Zainteresirane mladosti! Prije bi se zabavljalo, zapjevalo, ali to je prošlost. Ova mladost ne zna ni pjevat.

- Ljepota Gruža je što je sve bilo blizu, od škole, igrališta do place. I brod i željeznica su bili. Luka Dubrovnik je izgradila pola Gruža, TUP. Onda je nestala željeznica, brodske linije su utanko, priča se i o preseljenju place. Gosti s kruzera prije bi išli pješice u Grad, sad ih pokupe ko ovce u autobuse i ne vidiš ih u Gružu. Kavu dole pije samo mjesno stanovništvo, a brodom dođe pet hiljada turista u Gruž– kaže nam 70-godišnji rođeni Gružanin koji ne želi pred fotoobjektiv. Za gradnje nebodera bilo je ‘što će radničkoj klasi auta‘, pa sad ljudi imaju ogroman problem. Spominje Kunsku ulicu i oborinsku odvodnju. ‘Ovo je ko bazen, za kiše su vodopadi kroz tu ulicu‘.

Mokoški s radnom adresom u Gružu, ovaj kvart je najljepši.

- Radim u hotelu i gosti mi kažu da smo na najboljoj lokaciji. Trebate li na placu, autobus za aerodrom, brod za Italiju, za Elafite, sve je tu.

Barem je turistima Gruž ‘cool‘, ai oni su samo u prolazu. Gružani osjete probleme ovog kvarta na svojim leđima. Pa im ovo ‘cool‘ ipak zvuči utopijski.