Nažalost, ni ovaj put, osim pohvala, pokuda i brojki, nikome nije palo na pamet predložiti gradnju bar još jednog dječjeg vrtića na području Dubrovnika, pa je rasprava o izviješću o radu dječjih vrtića nastavljena na kukanje o broju djece koja svake godine ostanu neupisana u vrtiće. O gradnji novih, većih, standardiziranih - ni riječi. Očito, izgleda da je nekoliko grupa, dodatni najmovi prostora i adaptacija jednog u Rijeci dubrovačkoj, a svi skupa opet ne donose olakšanje odnosno upisivanje sve djece, sasvim dovoljno. I iduće godine očekujemo kukanje kako je ostalo još neupisane djece, koja će se s vremenom 'ugurati' u postojeće grupe koje nikako da dostignu onaj toliko potrebni standard.
-Na listi čekanja ostalo je 55 djece, sad smo uspjeli upisati još 37 djece. Na listi nam je ostalo još djece čiji su roditelji zaposleni. Poslijepodnevni rad se provodi. Što se tiče rada subotom i dalje provodimo taj program”, kazala je ravnateljica DV Dubrovnik Franica Lasić.
Osim već standardnih pitanja roditelja upućenih vijećnicima kako ne bi trebali plaćati punu cijenu ako je dijete izostalo gotovo cijeli mjesec, na što se referirala DDS-ova Slavica Grkeš.
-Kao mama ja sam vrtićem oduševljena kao i odgajateljicama, ja razumijem da smo mogli tražit povrat novca ako je dijete bolesno, ali postoji nešto što su fiksnih troškovi što se platiti mora. Plaće su im male, manje od hrvatskog prosjeka, jer privatni sektor ima puno veće plaće, ostat ćemo bez njih".
Ivan Cetinić replicirao je rekavši da će ih spojiti roditeljima koji njega zovu pa im vi to objasnite.
-Izviješća bi morala biti iscrpnija jer svi znamo koliko vrtići dobro rade, posebne pohvale šaljem odgajateljicama, za prehranu, za programe, za učenje, za odgoj. Bilo bi idealno da je cijena manja za roditelje s više djece. Kod prihoda za osobne pomagače za djecu sa smetnjama u razvoju, je li moguće da to budu stalni zaposlenici jer imamo sve veći broj djece kojima pomoćnici trebaju, a doći će do povećanja od oko 35 kuna. Nadstandard bi upravo bio u tome da se zaposle odgajatelje tog tipa." - pitala je SDP-ova Anita Bonačić Obradović.
-Sve je to super, izleti, posjeti, šetnje, programi i predstave, priredbe, ali to nije standard, opet se vraćamo na polazište na odgajateljice. Neke rade puno, neke manje. Ima i druga strana, bilo bi dobro da neke stvari standardiziramo. Ako predškolci idu na izlete, onda je to program vrtića i netko treba provjerit jesu li sva djeca i sve grupe bile. Znamo da najveći dio toga leži na angažmanu odgajateljica, ako je dijete u takvom vrtiću, onda ste imali sreće. To je odgovoran posao ali nemojmo univerzalno hvaliti. Nisu sve iste.
-Imate vrtiće i na Gromači, staroj Mokošici, na Lopudu, Šipanu, nije to isto kao kod vrtića na užem području grada. Za njih je izlet veliko planiranje, a priredbe ustvari nisu u pedagoškom duhu, mada roditelji vole vidjeti svoje dijete kako nešto recitira, ali imam mješovitu skupinu od 3 do 7 godina, deset predškolaca koji se opraštaju od vrtića i malo petogodišnjaka i ostalo mlađe, i treba osmisliti program gdje neće biti nabiflan. U vrtiću se ne ide na usvajanje sadržaja nego angažiranosti djece, sve se mora raditi kroz učenje u igru." - poručila je ravnateljica DV Pčelica.
Beneficirani radni staž svakako je tema koja se neprekidno napominje, no bez previše konkretnih prijedloga, dok se rasprava na koncu svela na to kako rade odgajateljice.
-Moram pohvaliti sve odgajateljice DV Dubrovnik, i da, ne možemo vam prezentirati cjelogodišnji program. Nemojte se koncentrirati na priredbe, morate znati da je to malenima stres, jer tamo se pojave svi a on, onako u stresu, bez socijalnih vještina koje imamo mi odrasli, prezentirati što je sve naučilo. To nije normalno, i nije pedagoški." - naglasila je Lasić.
-Mi nismo ovdje da dijelimo pohvale ni ocjenjujemo pedagoški rad, naša točka je izviješće o poslovanju ustanove. Ovo nadmetanje u pohvalama je prevršilo mjeru" - dodala je HSU-ova Olga Muratti.