Iako se očekivalo kako bi s početkom veljače i popuštanjem mjera moglo doći do otvaranja ugostiteljskih objekata na to će još morati sačekati. Mjere će se revidirati sredinom veljače, a kako, presudit će covid statistika. Iako je stav ugostitelja kako im treba omogućiti rad već sutra, što je i shvatljivo za one na kontinentu, provjerili smo što misle dubrovački ugostitelji. Realno, i u najboljim godinama bez covida, zimi je veći dio njih spavao zimski san. Radilo bi niti 20 posto objekata.
- Nekima je apsolutno neophodno otvoriti čim prije, a s druge strane dio ugostitelja kaže 'ako nas sad otvore i ukinu nam mjere, mrtvi smo' – kaže Ante Vlašić, predsjednik Udruge ugostitelja Dubrovnik.
Da je kojim slučajem mjera zabrane rada ukinuta, koliko bi se dubrovačkih restorana uistinu otvorilo? Vlašić smatra pet do šest 'uključimo li objekte s jednostavnijom prehranom, možda desetak'. I to ne samo što je zima, smatra, tu su i restrikcije koje značajno smanjuju kapacitete objekata zbog čega je neisplativo otvarati.
Spominje kako je u RH trajno zatvoreno više od tisuću kafića, s ugostiteljskim objektima broj se penje i do tisuću i pol. A koliko ih je u Dubrovniku trajno zatvoreno?
- Imamo 12 zatvorenih objekata, gdje su vlasnici prodali posao ili trajno izašli iz posla. I što me najviše veseli, jedan dobar dio tih ljudi seli van, a to su ljudi koji su godinama radili dobro, bili produktivni, pozitivi ali više nisu mogli izdržat' – veli Vlašić.
Dosad su, kaže, ugostitelji bili bez valjane potpore države 's obzirom na visinu poreza koju su godinama plaćali'. Ipak, tražili su da se i u slučaju otvaranja zadrže postojeće Vladine mjere – očuvanje radnih mjera, pokriće fiksnih troškova i najam. Očito, mnogima su dobro došle. Država je preuzela obvezu plaćanja radnika pa ćemo vjerovati kako su barem značajnim dijelom sačuvana radna mjesta u ugostiteljstvu.
Pritisni prekidač
Ugostitelj Luko Musladin smatra da je sreća što se primjenjuje mjera za očuvanje radnih mjesta, inače bi nastao kaos.
- Od otvaranja, i da se dogodi, nama na obali nema neke koristi. Da bih se pokrenuo ponovno nakon dva mjeseca od zatvaranja, treba mi najmanje 100 tisuća kuna. Objekt treba dovesti u stanje da ga možeš otvoriti, a gdje su namirnice koje su propale! Ljudi koji to odlučuju kao da pale i gase svjetlo, kao da je to pritisnut' prekidač i vi sutra radite. Nije to baš tako – kaže Musladin i misli da se kod odlučivanja treba konzultirati sa strukom.
- Zašto nitko ne pita koliko nas je uopće voljno otvorit'? Tek početkom proljeća mi u Dubrovniku možemo očekivat' nekakav posao. Dok je onima u unutrašnjosti zima vrijeme kad treba raditi. Zbog troškova nam se više isplati stati zatvoren i dobivati četiri tisuće kuna za radnike – smatra Musladin. Kad bi bilo idealno otvoriti, kaže, kad zatopli i bude se moglo sjedat na taraci.
I da je mogao otvoriti 1. veljače, ugostitelj Ratko Vuletić ne bi prije početka travnja.
- Jedno je popuštanje mjera ali gdje je klijentela, što je s tržištem? Možemo prodavat' kave do daljnjega, Uskrs je datum koji je primaran i kad bi eventualno krenuli, sve na kapaljku. Uskrs je u normalnim vremenima bio 'puna šaka brade' ali zaboravimo to vrijeme – kaže Vuletić koji je bio optimističan, ali više nije 'optimizam je malo splasnuo'.
- Prije Uskrsa se neće događat ništa, a poslije, nitko ne može bit pametan što će bit. Preživila se 2020., a ako se aplicira ovo i na 2021. neće bit dobro, doć će do pada mnogih i mnogo čega. Dvije godine zaredat rezultate na lanjskom nivou, iluzorno je razgovarat o bilo čemu normalnom. Bit će apsolutni krah – smatra ovaj dugogodišnji ugostitelj pa dodaje:
- Šćućurit' se gdje jesmo, čekat i osluškivat, nadat se. Izbora nemamo. Proljeće je nešto što cvjeta i otvara se, a kako će se otvori vrlo je upitno.
Objekt će otvoriti radi mentalnog mira i harmonije u glavama, radi djelatnika da izađu iz klišea kuće.
- Zima je preduga, neki su zatvorili početkom rujna, neki krajem listopada. Predug je period da bi tapkali u mjestu. Moramo se pokrenut ma što god to bilo. Pa dvije kave, dvije kave. Peć ćemo kruh, radit vratolomije, izmišljat nešto, samo da primarno budemo otvoreni, da budemo u igri. Ali ništa prije Uskrsa definitivno – jasan je Vuletić.
Pero Šare dubrovački je ugostitelj koji radi cijelu godinu, sad nudi i dostavu. Daleko je to od zadovoljavajućih ostvarenja. Brojke su, reći će, smiješne niti 10 posto prijašnjih, ali optimizma ne fali. Kao ni vijernih domaćih gostiju. Da je došlo do relaksacije mjera otvorio bi 'radi glave' ali:
- Ni meni ne odgovara konkretno sada da ljudima dajem plaće. Ako gledamo iz pozicije Dubrovnika, Dubrovniku bi najviše odgovaralo da se otvori 1. svibnja. Ako gledamo iz pozicije Zagreba ti ljudi nisu odradili ništa godinu dana, oni su na rubu. Treba imati senzibilitet prema svima – kaže Šare koji smatra kako su Vladine mjere pomogle da ne otpuste radnike ali 'poduzetnicima se nije pomoglo, niti jedan parafiskalni namet nije skinut'. Ipak, optimističan je oko sezone.
- Ako nas puste radit, očekujem dobru sezonu. Treba biti pozitivan.
U interesu je ne otvarat
Ugostitelj Tomislav Ivušić iskreno kaže kako je u veljači i prije radio isključivo zbog ljudi i Grada, a što se zarade tiče 'dnevni promet tarace, ako bi radila, bio bi 500 kuna'.
- Osobno veći trošak mi je otvorit, nego ovako. Smatram da je gotovo svima u povijesnoj jezgri u interesu da veljaču ne otvori. Razumijem da ugostitelji koji ovise o zimskom poslu žele što prije otvaranje da mogu preživjeti ali nama u povijesnoj jezgri sigurno ništa ne znači ta veljača. I inače je 80 posto ugostitelja svakako zatvoreno - kaže Ivušić.
Zbog kolega bi da se lokalima dopusti otvaranje a on svakako ne planira objekt otvarati prije 1. ožuka, zbog radova u lokalu. Za Vladine mjere pomoći gospodarstvu reći će kako su dobrodošle.
- Da nemamo mjera tko zna koliko bi ljudi ostalo bez posla i dogodili se neredi, sva sreća da država dava poticaje, pokrit će nam za prosinac i siječanj fiksne troškove u određenom iznosu što spašava. Jer opet ne znamo što nas čeka, hoćemo li ponovno završit kao i lani.
Dubrovačkim ugostiteljima, barem dobrom dijelu, još nije u interesu otvarati objekte, pa im produljenje mjere o zatvaranju lokala očito ne pada preteško. Logičnije je pričekati toplije dane kada će i tarace biti u funkciji.
No, izvan povijesne jezgre ima mnogo vlasnika lokala koji nam kažu da bi još večeras otvorili da im to nadležni odobre. Duž Vojnovića, za pretpostaviti je, podosta vlasnika kafića osluškuju što će reći Vlada i Stožer o mjerama jer njima veljača ni po čemu nije mrtav mjesec. Uostalom, računaju na domaću čeljad. Što dalje zagaze u zimu bez posla, minusi rastu, a lokacija im nije toliko atraktivna kao ona u povijesnoj jezgri koja u sezoni, kakva god bila, privlači više stranaca nego domaćega svijeta.