Okupacija i agresija, kad pitate danas ljude koji su živjeli na okupiranim područjima, ni samima im nije jasno kako su pregrmili sve što se događalo. Jednako tako bilo je i u Rijeci dubrovačkoj. Oslobođenje, na današnji dan, pamte i stanovnici ali i brojni branitelji koji su iz svih smjerova gledali na Rijeku, pogotovo Mokošicu, jedva čekajući dan kad će se naći na drugoj strani. Posebno ekipa iz Sustjepana, njima se dolazak s druge strane rijeke itekako urezao u pamćenje.
-Zadnjih desetak dana smo pratili situaciju iz Sustjepana, vidjeli smo da se nešto čudno događa, ali kako su onda informacije bile šture, a mi smo ih sve pratili, imali smo osjećaj da su se okupatori nešto užurbali, jer krenule su naše operacije sa zapada. Onda smo se i mi malo osokolili, znali smo i zapucat' na njih i tako, ali nije bilo još jasno što se događa. Taj dan smo mi odradili svoju smjenu i bili smo slobodni. Bila je i ekipa Žutih loptica i drugih branitelja u Sustjepanu. I taj momenat, na što je naš zapovjednik Jakša Hodak Jaki pošizio na nas, Baldo Bilić, Goran Mazić i ja uzeli smo neku barku koja je bila skoroz izbužana, pokrpali rupe nekakvim krpama, sjeli u nju i veslaj prema Mokošici. Kad smo stigli barka je već do pola bila potopljena, ali stigli smo. U međuvremenu smo veslajući čuli i rafale s Mirinova, pojma nismo imali tko puca, što se događa. Iskrcali smo se i stali tamo gdje je sad butiga od Grkeša i neki stariji čovjek, gospar Azinović nas je pitao koji smo mi, kad smo mu rekli da smo 'naši', čovjek se počeo kriviti, plakati od sreće, uveo nas u kuću, odnekle iskopao pršut i malo vina, rekao je da ga je čuvao za ovaj dan " - priča Elezović dodajući kako su oni rafali koje su u pola rijeke čuli bili rafali naših specijalaca koji su prvi došli na Mirinovo.
Gospar koji ih je dočekao im je ispričao kako im je jugovojska zabranila izlazak iz kuća, kako bi to činili kad su imali planove za napade, međutim neočekivano, budući su već bili istjerani na drugim okupiranim područjima, na brzinu su se povukli. Kako su specijalci došli prvi na Mirinovo iz pravca Zatona, krenuli su rafalima obilježavati oslobođenje od okupacije, što je umalo zaustavilo ekipu iz Sustjepana u veslanju prema Mokošici.
-Kasnije smo to saznali, specijalci su se prvi iskrcali na Mirinovo. Čekali smo onda ekipu za Komolac, tamo smo prespavali u kući Antuna Pavlovića, a onda su nas poslali do Brgata, pa doma. Sreća, veselje, sloboda, eto tako je bilo. Specijalci su prvi došli na Mirinovo, mi iz Sustjepana u Mokošicu, a Mišo Mihočević prvi je ušao u Novu Mokošicu, čak je tamo i prespavao! Već je prije kao pregovarač u nekim situacijama bio mrtvo hladno bezobrazan prema agresorskim vojnicima, a tamo gdje je on išao, ja bih bogme dobro promislio bih li ja, i išao, i gledao ih i pregovarao, pričao s njima. Mišo je, za sve koji to nisu znali, imao najveća *uda, to gdje je on išao i kako se nosio s njima ne znam tko bi" - priča Elezović o Mihočeviću koji je trenutno u Veneciji pa će izostati i njegov duhovit pogled unatrag na dan osloođenja Mokošice.
-Bilo je nekoliko čupavih situacija u Mokošici i prije toga, kako se on odnosio prema njima bilo je riskantno, tad su oni mogli što hoće, a Mišo ih je bezobrazno stavljao na mjesto i sreća sve se dobro odigralo."