Anesteziolozi, infektolozi, epidemiolozi, medicinske sestre i tehničari te ostali zdravstveni radnici, toliko ih je da im ne možemo prenijeti imena i prezimena, a svatko od njih ponaosob obilježio je proteklu godinu dana koja je protkela u pandemiji COVIDA-19. Naime , prva potvrđena smrt u svijetu uzrokovana novim koronavirusom zabilježena je 9. siječnja 2020. godine u Kini, od kada nam se život u potpusnosti primijenio. Za svoj posao nisu tražili nagradu, ali su očekivali uredno isplaćene plaće, plaćen prekovremeni rad i svu potrebnu zaštitnu opremu. U jeku pandemije, neki od njih prisiljeni su svoja prava tražiti sudskim putem.
Jedinica intenzivnog liječenja
Strah je prirodna ljudska reakcija na nepoznato, pa ga je bilo i među medicinskim osobljem u početku širenja korone. Gledajući strašne prizore u Italiji, dubrovačka bolnica pripremala se za slične scenarije. Grad Dubrovnik pomogao je u kupnji novih respiratora. U nijednom trenutku, u dubrovačkoj bolnici nije nedostajalo respiratora.
- Promatrali smo razvoj situacije u Italiji i odmah počeli s pripremama, dodatnom opskrbom lijekovima i opremom, planovima za širenje kapaciteta kako bismo primili veći broj pacijenata. Kod nas, pandemija je jedan od najvećih medicinskih izazova od Domovinskog rata, jer se radi o izuzetno velikom broju teških bolesnika. Radi se o izuzetno jakom virusu koji dovodi do oštećenja velikog broja organa, s mnogo komplikacija i po ničemu se ne može usporediti s virusom gripe. Liječnici Jedinice intenzivnog liječenja naučili su na težak rad s pacijentima u različitim medicinskim situacijama, ali nam teško pada što se, unatoč naporima i velikom trudu, moramo pomiriti s lošim ishodom kod velikog broja pacijenata – prepričava dr. Marija Doršner, voditeljica Odjela anesteziologije, reanimatologije i intenzivne medicine u Općoj bolnici Dubrovnik.
Izoliranost dubrovačkog kraja, u pandemiji se pokazala pozitivnom pa u toj statistici, usporedo s ostatkom Hrvatske, imamo nešto povoljnije podatke. No, proteklih dana u ovoj županiji primali smo vijesti o smrti pacijenata u pedesetim godinama života. Najmlađa pacijentica koja je u dubrovačkoj bolnici preminula od COVID-a imala je 48 godina.
- U drugim hrvatskim bolnicama i zemljama Europske unije, nažalost, zabilježene su smrti i dosta mlađih osoba. Dobna granica teško oboljelih sa smrtnim ishodom se spušta. Sad vidimo da je to bolest koja pogađa i mlade ljude, pa i one koji nemaju ozbiljne komorbiditete. Srećom, kod nas su to pojedinačni slučajevi, ali svakako treba govoriti o ozbiljnosti i nepredvidljivosti vrlo agresivnog virusa te naglašavati važnost opreza i poštivanja mjera – poručuje dr. Doršner i dodaje: „Želim zahvaliti svim anesteziolozima, tehničarima i medicinskim sestrama Jedinice za intenzivno liječenje na ogromnom trudu i naporima koje su pokazali“.
Teleoperateri ne mogu izbrojiti pozive epidemiolozima
Epidemiologija u novijem dobu nije bila pretjerano eksponirana medicinska struka. Istupali su s pojavom ospica, brinuli o zdravstvenoj zaštiti pučanstva, od zaraznih do prevencije nezaraznih bolesti, nadzoru osoba u proizvodnji i prometu hrane i vode, itd. Preko noći, izgubili su pojam o radnom vremenu.
- Tražili smo od HT-a da nam ispiše sve telefonske razgovore koje smo obavili, ali nisu mogli. To je nebrojivo! Primili smo tisuće poziva. U proljeće, za vrijeme 'lockdowna', pozivi su stizali doslovno danonoćno. Ljudi su u strahu zvali i po noći, a s vremenom se to smanjilo. Sad zovu i svoje liječnike obiteljske medicine – kaže dr. Miljenko Ljubić, voditelj Službe za epidemiologiju Zavoda za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije, i dodaje: „Iako su nas naše starije kolege upozoravale na moguće izbijanje neke nove pandemije, a epidemiolozi su uvijek spremni za takvo što, i 2009. smo bili spremni za svinjsku gripu, ali malo tko je vjerovao da će nas pogoditi toliki opseg posla“.
Dr. Ljubić, prvi je mobilizirani liječnik u neretvanskoj brigadi u Domovinskom ratu, ali 2020. godina neusporediva je s ičim u njegovoj karijeri. Prije dvadesetak dana, s lakšim simptomima, i sam je prebolio COVID-19.
- Nažalost, još uvijek postoje ljudi koji ne vjeruju u koronu. Dio njih je toliko rezolutan da ih je teško uvjeriti, drugi podozrivo gledaju na stvari, misleći kako je riječ o nekoj lakšoj bolesti koja će tek tako proći. Kad se suoče s težim oblicima bolesti kod poznate osobe, kad netko koga su poznavali umre od korone, pogotovo ako je riječ o mlađim ljudima, iz temelja promijene mišljenje, osobito u manjim sredinama u kojima se svi poznajemo – ispričao je dr. Ljubić.
Iako je prebolio koronu, nakon određenog vremena se i sam planira cijepiti s obzirom da još uvijek nije poznato ostaje li titar antitijela prisutan i koliko dugo.
Medicinske sestre traže pravdu na sudu
S hospitaliziranim pacijentima oboljelima od koronavirusa najviše su vremena provele medicinske sestre i medicinski tehničari.
- Mislim da smo se relativno dobro snašli u ovoj pandemiji. Pokazali smo da smo složni i spremni staviti prava pacijenata ispred svojih, jer znate da nas nedostaje i u normalnim okolnostima, a sad kad se posao morao reorganizirati osobito se osjećao nedostatak medicinskih sestara. Međutim, nismo se bunili, nego se prihvatili posla. Htio bih se zahvaliti svojim kolegicama i kolegama koji su sudjelovali u ovoj borbi protiv koronavirusa – poručio je Ivan Večerin, predsjednik dubrovačke podružnice Hrvatskog strukovnog sindikata medicinskih sestara – medicinskih tehničara.
Mnogi su od njih bili zaraženi virusom COVID-19, još ih je više prošlo samoizolaciju pa i odvojeni život od obitelji kako ne bi ugrozili ugrožene skupine među najbližima. Pritom nisu tražili nagradu, ali su očekivali da se poštuju ranije stečena radnička prava. Večerin kaže kako s aktualnom bolničkom upravom jako dobro surađuju, to često naglašava u svojim istupima. Riješili su neka ranije otvorena pitanja, ali izostaje jednako uspješna suradnja s Ministarstvom zdravstva.
- Ostao nam je, nažalost, neriješen pogrešno obračunat prekovremeni rad, problem kojega bolnica sama ne može riješiti. Ministarstvo nije bilo spremno sklopiti dogovor, pa smo prije petnaestak dana pokrenuli oko 150 tužbi u ime medicinskih sestara. Iznosi su ogromni, preko milijardu kuna zaostataka na državnoj razini. Pojedinačno gledajući, radi se o nekoliko tisuća do nekoliko desetaka tisuća kuna neisplaćenih prekovremenih sati. Također, prije nekoliko smo dana dobili presudu Vrhovnog suda za povećanje osnovice koje se trebalo dogoditi 2016. godine, nakon dva pozitivna kvartala, a to obećanje nije bilo ispunjeno. Očekujemo pokušaj nagodbe ili nove tužbe. Prije dva mjeseca htjeli su nam oduzeti stečena prava, ali nisu to izgurali do kraja vjerojatno zbog toga što smo trenutačno u žarištu pandemije, ali, kad se sve smiri, vjerojatno nas čeka sve po starom – komentira Večerin.
Tko može ismijavati patnju umirućih?
Dubrovačko-neretvanska županija, osnivač Opće bolnice, Zavoda za javno zdravstvo i domova zdravlja, odlučila je ovog prosinca nagraditi radnike dvaju bolničkih odjela i epidemiologe s 1.200 kuna, a ostale koji rade s COVID bolesnicima s 800 kuna. Riječ je o ukupno 600 djelatnika zdravstvenih ustanova. Nije to neki značajan iznos, više mali znak pažnje, ali s obzirom na gospodarsku situaciju, kaže sindikalni povjerenik, motivirajuće je.
- Mislili smo u početku, zadržat će se to tamo daleko, u Kini. Nismo se ni okrenuli, a već smo bili duboko u problemu. Šokirali su me naši sugrađani prosvjedima protiv nošenja maske, i raznim drugim nebulozama. Nije bilo jednostavno čitati komentare kojima netko pljuje tvoj rad i trud, pišu da smo plaćenici i izmišljamo koronavirus. To mi je bio najveći šok. Kad vidim emotikon smješka na vijest da je preminulo nekoliko osoba u našoj županiji, ne mogu drugačije nego stvari nazvati pravim imenom: To su kreteni! – odgovara Večerin na pitanje, što poručuje onima koji ni danas ne vjeruju u koronu.