Katastrofa, sladoled nam je preskup. Kante su izvan zora pune smeća. Gužve na cestama su nepodnošljive. Strašno otrovne ribe moguće su i u dubrovačkom akvatoriju, samo jedan zalogaj srebrenopruge napuhače vodi vas ravno na Boninovo. I nema nazad. Ako niste znali, Jadranom kruže i velike bijele morske psine. Jučer sam jednoga čuo kako laje i reži na morsku mačku.
Čekaj da vidim što sam zaboravio... A, e, već ujutro u 6 Stradun se pretvara u magistralu dostavnih vozila. Ima ih preko stotinu. Dobro, malo sam pretjerao, ali bolje zvuči. Dostavljači lupaju kašetama, ugostitelji praznim bocama. Evo još samo dva tri teksta o cvjetanju mora i možemo reći da je sezona krenula. I da ne zaboravimo, ona priča o onom crtanom filmu i kaznama za povlačenje kofera još nije zamrla.
Onda idemo s temama o tome kako se ovo ništa ne isplati. Ugostitelji jedva preživljavaju. S jedne strane ih deru sezonski radnici, a s druge turisti koji satima žvaču salatu i piju samo vodu. Taksisti isto u problemu, ako ovako potraje, neće imati para ni za ulje promijenit. Zimi neće voziti ako im ne damo subvencije za kupovinu guma. Uglavnom, nikad gore nije bilo. Nikad gore.
E sad, tko je kriv za sve ovo grintanje? Novinari, naravno.
Ako ne objavimo, onda smo kukavice, plaćenici, dnovinari i još par utuživih stvari.
A ako objavimo, e onda smo štetočine, plaćenici, dnovinari i još par gadnih stvari.
Pa kad već svi kukaju, evo da se i mi malo priključimo. To što mi prenosimo i pišemo, te prevrnute kante od smeća, potonule kamene ploče, kamione na Stradunu, cisterne na rivi u Slanome, svu tu kuknjavu nenaspavanih sugrađana i umornih ugostitelja, taksista i inih turističkih neimara nismo izmislili. Sve nam je to netko poslao ili je već objavio na svojim profilima društvenih mreža.
E, ali sve je stvar mjere je l‘ tako. Ima valjda i neka dobra vijest, a kod nas samo crnilo. I zato ovdje svečano obećavam da će cijelu naslovnicu Dubrovačkog vjesnika dobiti prvi vlasnik apartmana u Gradu, prvi ugostitelj ili taksist koji se pohvali da mu je ovo ljeto bilo super i da nikad bolje nije zaradio. Ne mora nam reći tajnu svog uspjeha, ali neka se pohvali time da bi ove zime mogao otputovati na Tajland, odvesti ženu u shopping u London. Ako mu se ukaže neki stančić u Zagrebu, prvi ćemo objaviti kako ga je uredio. Prvi poslodavac koji posjeti rodbinu svojih radnika na Filipinima dobit će 4 stranice putopisa u Moskaru.
I naravno, dobit će besplatnu inspekciju porezne uprave. Jer nama je svaki uspješan poduzetnik kriminalac.
Dakle, ostavimo se mi priča o uspjehu jer ne treba vraga izazivat.
Stvari vam, dragi čitatelji, funkcioniraju ovako. Vi grintate, mi pišemo. Kad mi napišemo, to završi u najprije u nacionalnim medijima, a onda u stranima. U utorak sam čitao Frankfurter Rundschau, lijep detaljan tekst o tome kako u Sevidu nema dovoljno vode i da je dovoze u cisternama. Eto, a znate li vi gdje je Sevid? Ne, nije u Španjolskoj. Kod Trogira je. Ima i slika pa pogledajte. Ukratko, Nijemci će shvatiti poruku koju su im poslali iz Sevida. Dakako, shvatit će i ovu vašu poruku o preskupom sladoledu, katastrofalnoj buci iz kafića, lombranju kuferima i kašetama u vrijeme kad bi mladi turisti trebali slaviti zornjak, ako se tko još sjeća što je to.
Jest, gužva je, vruće je, na Stradunu su ujutro gužve da ne bi bile kad turisti izađu iz apartmana. Čistoća lombra kantama izvan zora, da bi Stradun ujutro bio čist i da ne bi, zajedno s turistima, cijeli dan padali preko tog smeća. Hamburger je skup jer to jedu turisti. Je li njima preskup, sami će odlučiti. Ajmo mi što radit, jer iza ljeta ide jesen pa zima...