Hrvatski zdravstveni sustav možemo slobodno nazvati hrvatskim zdravstvenim slomom i to je činjenica. Nije to subjektivno viđenje pojedinih pacijenata čije priče sve češće možemo čitati u medijima, to je svakodnevno stanje, samo se ne mili svima izlaziti u javnost na takav način. Imaju druga posla, poput liječenja, ozdravljenja. Nije to ni subjektivno viđenje pojedinih liječnika kojima se ‘ne radi‘, zdravstvenog osoblja iz svih zdravstvenih institucija koji ‘fušare‘ kod privatnika, mada se to takvim predstavlja. I to je činjenica. Jedini kojemu to nije činjenica je očigledno ministar, aktualni Vili Beroš, ali i svi oni prije njega, a imali smo ih onoliko koliko je bilo najavljenih reformi. Pa sad zbrojite.
Za sutra je najavljen veliki prosvjed pred zgradom Vlade, organiziraju ga Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatska liječnička komora, Hrvatska udruga bolničkih liječnika, Koordinacija hrvatske obiteljske medicine i Inicijativa mladih liječnika. Ne, ovo nije štrajk liječnika, ovo je dvosatni prosvjed u kojeg su uključeni ali i pozvani i svi građani koji su imali posla s hrvatskim zdravstvom, a nažalost, takva je gotovo cijela populacija. Organizatori su poručili političarima da na prosvjed nisu pozvani.
I dubrovački liječnici bit će na prosvjedu.
- Idem, svakako, s još troje kolega, a koliko će zapravo biti liječnika i drugog zdravstvenog osoblja iz našeg grada i županije teško je reći, neki idu organiziranim prijevozom u organizaciji Hrvatskog liječničkog sindikata, neki u vlastitom aranžmanu, ali bit će nas. Želimo puno toga, jer puno toga ne valja. Prava adekvatna reforma zdravstva je nužnost. To je hitno. Hitno je zapravo bilo napraviti je prije 15 godina, pa nam je sad i smiješno govoriti kako se na brzinu mogu neke stvari promijeniti, jer ne mogu" - govori predsjednik Koordinacije hrvatske obiteljske medicine dr. Orsat John dodajući kako su na prosvjed pozvani ne samo liječnici, nego i svo zdravstveno osoblje i pacijenti, jer svi smo skupa u očajnoj situaciji. Sustav je toliko pun rupa da je teško reći što bi najprije trebalo pokrpati i kako, taj je brod davnih godina otplovio, a kozmetika i vatrogasna rješenja, uz pompozne najave, do ovoga su nas i dovele.
-Hitno je bilo prije petnaest godina, a ministarstvu je jasno što se od njih traži. Izjednačavanje koeficijenata, usklađivanje radnog vremena i prekovremenih sati rada, ukidanje tih robovlasničkih ugovora koje su mladi liječnici prisiljeni potpisivati,... Čak i ako se sad ovog trena neke stvari promijene mi smo u problemu idućih desetak godina. Jer imamo liječnike koji imaju još malo do mirovine, a mladih nema. Ma otkad postoji ministarstvo i otkad postoje ministri otad se svake godine najavljuju reforme. Neke su se čak i započele, ali nikad dovršile ni provele, a većina ih se samo najavljivala. Kozmetika, a to više ne prolazi" - navodi dr. John.
Mlade liječnike više nitko i ništa ne može natjerati da ostanu u hrvatskom zdravstvenom sustavu. Ni stanovi, ni plaće, ni ikakvi drugi poticaji jer su i oni često lažni, a to je posebno vidljivo na primjeru iz naše županije. Samo se sjetite otoka Lastova i sve će vam biti jasno.
Zašto je činjenica da je hrvatsko zdravstvo u slomu govori nekoliko točaka koje su organizatori naveli, a i svima nama je savršeno jasno. Svaki treći liječnik napušta zemlju, mnogi odmah nakon završetka fakulteta, u više od 50 općina na kopnu i na otocima nema liječnika primarne zdravstvene zaštite, u sve više hrvatskih bolnica nedostaje i liječnika specijalista i liječnika obiteljske medicine, u zdravstvenom sustavu trenutno nedostaje 2000 liječnika i 4000 medicinskih sestara, svaki treći liječnik u sustavu stariji je od 50 godina i za nekoliko godina nas neće imati tko liječiti. I sad nas liječe malobrojni liječnici, pacijenti na pojedine pretrage čekaju i po 600 dana.
Zvuči grozno? Ovo je prosjek, u puno gradova, općina i mjesta brojke su još poraznije, kao i one da liječnici u prosjeku dnevno prime između 80 i sto pacijenata, što znači da im mogu posvetiti tek nekoliko minuta. Često je i tih nekoliko minuta rijetkost. Dnevna administracija ubija boga i u njima, a i u pacijentima koji se ‘izgube‘ u sustavu, a za njih se nema tko izboriti. Čekaonice su prepune, a mladi liječnici često su prisiljeni potpisivati robovlasničke ugovore pa su u iznimno teškoj situaciji. Zato bježe, dok mogu, gdje će im biti bolje.
A jasno nam je svima da se promjene, onakve kakve nam trebaju, korjenite, temeljite i provedive, neće dogoditi još godinama, što znači da će se i naša djeca načekati da dožive dobar, kvalitetan, pravedan i dostupan zdravstveni sustav. Porazno, zar ne?