Umor, zaduha, tromboze, kardiološki, čak i neurološki, ali najčešće pulmološki problemi, javljaju se kod osoba koje su preboljele COVID-19. S obzirom na porast broja osoba koje traže liječničku pomoć zbog tegoba nakon preboljene bolesti, veći centri krenuli su s otvaranjem post-COVID ambulanti. Prim.mr.sc. Žarko Vrbica, voditelj Odjela za pulmologiju i imunologiju Opće bolnice Dubrovnik, u svojoj se praksi susreće s pacijentima koji imaju plućne komplikacije nakon preboljene zaraze novim koronavirusom.
Što je, zapravo, post-COVID sindrom?
COVID-19, bolest izazvana SARS-Co-2 virusom, za medicinu je nova pojava pa se spoznaje o njoj postupno prikupljaju. Medicinska znanost zahtijeva dulje vrijeme za proučavanje pojedinih bolesti i strukturiranu analizu na većem broju slučajeva kroz dulje vrijeme. Sadašnje zaključke izvodimo iz promatranja tijeka bolesti i liječenja oboljelih, a u tijeku su istraživanja koja će nam dati odgovore na sada otvorena pitanja. COVID-19 je prilično zbunjujuća bolest s brojnim izrazito različitim pojavnim oblicima i težinom bolesti kojoj još uvijek pokušavamo ustanoviti obrasce pojavnosti i uzorke po kojima bi se mogao predvidjeti tijek bolesti kod pojedinog bolesnika. Većina bolesnika bi se trebala u potpunosti oporaviti do 12 tjedana od inicijalne infekcije, ali duljinom trajanja epidemije uočava se kako kod pojedinih oboljelih sama bolest nastavlja “tinjati” u organizmu i po prestanku same akutne faze bolesti i smirivanju akutnih simptoma. Sada znamo da se te ostatne manifestacije bolesti mogu pratiti i preko šest mjeseci od prestanka same akutne faze bolesti.
Radi li se o osobama koje su imale teži oblik bolesti?
Izgleda da intenzitet tih promjena nije u korelaciji s težinom inicijalne bolesti pa imamo bolesnika koji su preboljeli teški oblik bolesti COVID-19 i nakon oporavka nemaju skoro nikakvih ostatnih tegoba, do onih koji su preboljeli blagi ili čak inaparentni oblik bolesti kod kojih se naknadno pojave dugotrajne tegobe. Neki autori čak razlikuju dva oblika tog sindroma. U prvom obliku se radi o naknadnoj aktivaciji imunološkog sustava koja može dovesti do značajnih oštećenja pa čak i smrtnog ishoda, dok se u drugom obliku radi o postupnom smirivanju prije prisutnog upalnog procesa kojemu je potrebno dulje vrijeme da se u potpunosti smiri. Najčešći simptomi ovog sindroma su opća slabost i umor, zaduha i pritisak u prsima, uz slabije podnošenje napora, bolovi u mišićima i zglobovima, slabija koncentracija i pamćenje te gubitak mirisa i okusa.
Koliki je postotak osoba s post-COVID sindromom?
Prema različitim istraživanjima, ovaj sindrom se nalazi kod 10 do 70 posto bolesnika koji su preboljeli COVID-19. Ove velike razlike u postotcima postoje zbog različitih definicija sindroma i različitih metoda procjene intenziteta tegoba. Činjenica je da se značajne smetnje nalaze kod 10 do 15 posto bolesnika, ali se pojedine tegobe slabijeg intenziteta mogu naći kod do 70 posto ispitanika.
Koliko ste se često susretali s takvim pacijentima u dubrovačkoj bolnici?
U pulmološkoj ambulanti se u glavnom srećemo s bolesnicima kod kojih je nakon preboljele akutne infekcije zaostao veći ili manji stupanj zaduhe. Mehanizam oštećenja pluća u COVID-19 je dvojak. Pluća možemo zamisliti kao skupinu mjehurića, alveola, u koje ulazi zrak, a svaki mjehurić je omotan mrežom krvnih žila, kapilara, kroz koju cirkulira krv. Kisik iz zraka mora proći kroz stjenku tih mjehurića kako bi došao u krv i raspodijelio se po organizmu. Ukoliko COVID-19 zahvati pluća, dolazi do upale uslijed koje zadebljaju stjenke mjehurića što otežava prolazak kisika iz zraka u krv. Po prestanku upalnog procesa, to zadebljanje zaostaje i dalje ometa ulazak kisika u krv što se očituje u pojavi zaduhe koja se pogoršava kada su potrebe organizma povećane, kao što je fizički napor. Uslijed toga, bolesnik zamjećuje skraćenje duljine koju može prijeći bez zaustavljanja, potrebe da uspori hod ili da staje nakon određenog broja stuba, ovisno o stupnju oštećenja membrane mjehurića. Prema dosadašnjim iskustvima, veći dio tih oštećenja se postupno oporavi, osobito ukoliko se radilo o blažim slučajevima kraćeg trajanja. Kod bolesnika kod kojih je bolest dulje trajala ili su morali biti spojeni na strojnu ventilaciju, ta oštećenja su više izražena, sporije se oporavljaju i zasad ne znamo koliki postotak bolesnika će imati trajno oštećenje plućne funkcije. Drugi način oštećenja pluća u COVID-19 je nastanak ugrušaka u krvnim žilama pluća koji smanjuju količinu krvi koja prolazi plućima i smanjuje količinu kisika koja je dostupna organizmu. Simptomi su slični, ali je uzrok i način liječenja različit i potrebno je razlikovati ta dva oblika oštećenja plućne funkcije. Često se oba oblika oštećenja nalaze kod istog bolesnika, ali u različitim omjerima.
Kada se osobe s post-COVID sindromom trebaju zabrinuti toliko da se jave svom liječniku radi liječenja?
Sve bolesnike koji su preboljeli COVID-19 i nakon toga imaju otežano disanje i slabije podnošenje napora potrebno je pratiti. Ukoliko se radi o postupnom oporavku i prati se poboljšanje podnošenja napora, uz urednu zasićenost krvi kisikom u mirovanju i naporu praćenje se može provoditi po liječniku obiteljske medicine. Kod bolesnika kod kojih postoje tegobe i nakon mjesec dana od preboljele COVID-19, preporuča se učiniti spirometriju i difuzijski kapacitet pluća, jednostavnu pretragu kojom se slično standardnoj spirometriji provjeri sposobnost membrane da propušta kisik u organizam. Na osnovu tog nalaza se planira dalje praćenje ili obrada bolesnika. Svako pogoršanje prije stabilnog stanja zahtijeva žurnu obradu po nadležnom liječniku i odgovarajućem specijalistu.
Koji je bio najteži slučaj post-COVID sindroma s kojim ste se susreli?
U mojoj praksi, najteži slučaj post-COVID sindroma je bio kod mlađeg bolesnika, 40-tak godina, koji je prebolio srednje teški COVID-19, bez potrebe za strojnom ventilacijom. Dva tjedna po otpustu s akutnog liječenja došlo je do pogoršanja s vrućicom i zaduhom uz razvoj obostrane upale pluća i pogoršanjem plućne funkcije što je ponovno zahtijevalo bolničko liječenje i primjenu kisika. Srećom je odgovor na liječenje bio dobar i sada se prati oporavak plućne funkcije uz stabilno stanje bolesnika.
Koliko vremena nakon preboljene bolesti COVID-19 se može dogoditi post-COVID sindrom?
Opet navodim dva oblika. Prvi je zapravo dugotrajni oporavak i on započinje samim akutnim stanjem koje se postupno oporavlja. Drugi oblik je opasniji jer se može javiti i nakon blaže infekcije praćene minimalnim simptomima. Prema literaturi, može se javiti 10 do 15 dana po smirivanju inicijalne upale, a nisam našao ozbiljnih slučajeva koji su se javili nakon više od dva mjeseca po inicijalnom infektu. Osim pluća, ovaj oblik može zahvatiti i druge organske sustave od čega je najopasnije zahvaćanje krvožilnog sustava, kao što su stvaranje ugrušaka u krvnim žilama ili upala srčanog mišića.
Postoji li obrazac, kome se češće događa post-COVID s obzirom na dob, spol, starost, anamnezu, je li bio hospitaliziran za vrijeme zaraze, itd.?
Nažalost, kao ni za sam COVID-19, niti za post-COVID sindrom nemamo pouzdanih pokazatelja kod kojih bolesnika se on može razviti i u kojem intenzitetu i obliku. Čini se kako su rizični čimbenici slični pa se ovaj sindrom učestalije javlja kod bolesnika preko 50 godina starosti, onih koji su imali teži oblik bolesti ili imaju pridružene kronične bolesti krvožilnog sustava, dišnog sustava, bolesnika sa šećernom bolesti, povišenim tlakom i pretilih osoba.
Zna li se koliko dugo takva stanja mogu potrajati?
Za sada znamo da može trajati i preko šest mjeseci, ali nisu opisana značajnija pogoršanja nakon preko dva mjeseca trajanja simptoma. Otkako je prepoznato postojanje produljenog COVID-19/post-COVID sindroma, sve je jasnije kako se na te bolesnike mora obratiti posebna pozornost. Osim plućnih poremećaja, kod njih se javljaju ozbiljni poremećaji i u drugim organskim sustavima u prvom redu krvožilnom i živčanom sustavu. Zbog toga se sve više preporuča multidisciplinarna skrb o takvim bolesnicima u vidu post-COVID ambulanti gdje bi bila dostupna obrada svih navedenih sustava kako bi se na vrijeme otkrile kritične komplikacije, miokarditis, moždani udar, plućna fibroza ili zatajenje bubrega, i provelo se primjereno liječenje.