Oliver Dragojević bio je jedinstven čovjek i pjevač, koji je zaista za sobom ostavio ‘Trag u beskraju‘, kako je naslovljena jedna od njegovih pjesama, ali i događaj koji je već postao tradicionalan - kulturni program i koncert u čast Olivera, koji je preminuo 29. srpnja 2018. u Splitu. Tako je u subotu Vela Luka, odakle je bio podrijetlom i gdje je često provodio vrijeme, ponovo bila mjesto gdje se slavila uspomena na ovog neponovljivog umjetnika.
GALEB I KOMARCI
Lokrumaš i produkt dizajner Ivan Ivičević Bakulić prisjetio ga se na drugačiji način, koji vam ovdje prenosimo. Njihov se susret, naslovljen s ‘Galeb i komarci‘, dogodio prije pune 33 godine, kad je Ivan bio vrlo mlad i jedva punoljetan, a Oliver sredovječan i već vrlo popularan izvođač nezaboravnih hitova.
- Priča ide ovako, ljeto prije 33 godine pet prijatelja (dva mladića i tri sinjorine) odlučili su provesti tjedan dana kampirajući. Jedna članica ekspedicije je imala familiju u Veloj Luci, čiji smo smještaj ljubazno odbili i nekako ih nagovorili da nas svojim drvenim gucem odbace na Ošjak. Jedva su pristali i na kraju nas zajedno s prtljagom (dvije vreće za spavanje, gitara, poprilično alkohola, šteka cigara i par krekera) iskrcali na Pržnjak. Rekli su da je to bolja opcija jer ima neka nadstrešnica gdje se možemo skloniti u slučaju nevremena i da će nas obići za tri dana.
- Ideja da jedemo samo ono što uhvatimo je brzo propala jer smo osim maske i disalice zaboravili svu opremu za ribanje. Nismo mislili na sitnice kao što su wc papir, otvarač, neka lampa koja radi ili recimo sprej za komarce. Prvu noć pojeli me živog. Ne pomaže ni Andreina vreća za spavanje sa saketom na glavi, ni mazanje uljem koje smo pronašli u nekoj otvorenoj kanti. Živi užas! Kroz suze u očima gledaš rojeve zvijezda kroz rojeve komaraca. Noćno kupanje nakratko prekine agoniju, ali ne možeš ni u moru ostat‘ cijelu noć, a treba se poslije na brzinu obući.
Gledam Sandru, Danijela, Marijanu i Andreu kako blaženo spavaju zahvaljujući mojoj žrtvi i krvi i da ih sve ne pobijem pođem šetat‘ po otoku s vrećom za spavanje na glavi. Otprilike kao da hodate po sekama na Lokrumu po noći, bez baterije jer nismo mislili na uloške. Srećom, mjesec radi ko navijen. Vidim s druge bande neku barku i ljude, možda imaju sprej za komarce. Kažu njih ne grizu radi gradela i da sjednem kraj vatre.
KONTAM, SVE JE TO OD LOŠEG VINA
- Kroz poluzatvorene oči od uboda pogledam i vidim dva Olivera Dragojevića. Podjednako neobrijana, ali nema fala. Dva su. Kontam sve je to zbog lošeg vina, dok u jednom momentu ne zapjevaju. I opet su dva Dragojevića. Nema greške. U momentu nestane komaraca i ostane samo ta osama blizu mora nad kojom kličeš. Ništa drugo ni ne možeš od ljepote. Pozdravim se prije svitanja, obećam da ću se čuvat‘, vratim se u "Logor" i srušim. Ekipa se ujutro uz kafu (kafom i cukarom smo se dobro opremili) zabavlja brojeći ubode komaraca na mom licu i dijeleći nas petero par kutija cigara koje smo pronašli ispod neke seke. Imam i ja prava na svoj dio mada ne pušim. Do te noći. Dobro je, preživjeli smo prvu noć. Gitara je malo pokisla, ali osušit će se do večeras. Mislim, bolje da šutim i ne spominjem dva Dragojevića, ionako bi me zajebavali. Moram odspavat prije zalaska dok se gamad odmara.
- Kasnije saznam da zaista postoje dva Dragojevića, dva brata Oliver i stariji brat Aljoša, da često dođu na Pržnjak svojom barkom i da su skupa pjevali na splitskom radiju. Da Aljoša ima nevjerovatan glas, da su fizički jako slični i da bi trebali pjevati u duetu. Kasnije sam ga par puta sreo na Lokrumu. Kontam, glupo da mu priđem i kažem da sam ja onaj mulac namazan lož uljem sa saketom na glavi i da sam preživio.
- Priča ima sretan kraj. Od pet prijatelja postali smo dva bračna para i jedna cjeloživotna prijateljica. A sad zašto cijeli ovaj uvod? Mislim da bi se Olivera moglo i sjetiti da samo sjednemo negdje na osamu pokraj mora, slušamo galebove kako klikču i polako u sebi ponavljamo ‘Lipo mi je, lipo mi je...‘ I obavezno ponesite sprej za komarce:) - zaključio je Ivan u svojoj priči o susretu s Oliverom.
