Potporni zid nove ceste koja od Mosta dr. Franja Tuđmana vodi prema Pobrežju ‘nagrđen je i oštećen‘ ocrtanim grafitom s porukom ‘Gosha‘. Djelo je to maloljetnika koji je 12. siječnja priveden u policijsku postaju u Dubrovniku pod ozbiljnom prijetnjom kaznenog progona zbog ‘oštećenja tuđe stvari‘. Čitava bi stvar prošla nezamijećeno da vijest o privođenju na svojim službenim stranicama nije objavio i Grad Dubrovnik. Uz fotografije zamagljenog lica maloljetnika i njegovog ‘vandalskog‘ čina, odaslan je poziv građanima da prijavljuju ovakva nedjela.
Policija kaže kako su primili dojavu građanina o iscrtavanju grafita, odmah izišli na mjesto događaja i tamo zatekli maloljetnika na djelu.
- Maloljetnik je pozvan u prostorije policije na obavijesni razgovor koji je obavljen u nazočnosti njegovog oca. Policija je o navedenom obavijestila i odgovornu osobu ispred Grada Dubrovnika, koja je dolaskom u prostorije policije s ocem maloljetne osobe dogovorila podmirenje nastalih troškova, odnosno da će zid vratiti u prvobitno stanje, nakon čega je policijsko postupanje u ovom slučaju dovršeno – navode iz Policijske uprave dubrovačko-neretvanske.
Budući se otac počinitelja obvezao sanirati zid, Grad nije podnio prijedlog za progon maloljetnika pa nema ni kaznene prijave, kažu iz policije.
Danak neiskustvu
Grafiti su izlog subkulture mladih kojem je u temelju anonimnost izražavanja stava po zidovima, upravo bez dozvole.
- Ako se grafit ispisuje bez dozvole, radi se o prekršaju, prekoračenju zabrane, a upravo po tome on je i jest subverzivan. U vrijeme kad sam prije 30 godina istraživao splitske grafite, bila je to bogatija i slojevitija scena. Danas prevladavaju navijačke i poruke vezane za desni politički spektar koje nemaju veze sa subverzivnošću. Torcida je prva započela s navijačkim grafitima označavati svoj teritorij. Posljednjih godina, jedna od najjačih podružnica je Torcida Mokošica – kaže sociolog Dražen Lalić, autor knjige "Torcida. Pogled iznutra" i koautor "Najsmo luđi: Grafiti i subkultura".
Festival ‘Zen Opuzen‘ dobar je primjer koliku vrijednost ulična umjetnost može donijeti zajednici. U Dubrovniku nema primjera grafita vrijednih spomena s iole nekakvom umjetničkom vrijednošću, rijetki su oni s pametnom i odvažnom društvenom porukom. Najčešće se radi o navijačkoj subkulturi i/ili ksenofobnim natpisima. Posljednji slučaj zida pokraj Mosta dr. Franja Tuđmana nema neku umjetničku vrijednost, ali ukazuje na dvostruka mjerila.
Umjetnost? Gluho bilo
Policija, kako su sami potvrdili, nije postupala kad je Torcida oslikavala zid na Ilijinoj glavici. Nema traga javnog priopćenja da je ikada uhićen ksenofob koji je u studenom 2013. ispisao opasne, mržnjom zadojene riječi po zidu pravoslavne crkve u spomeničkoj jezgri. Je li netko od grafitera do ovog ‘Gosha‘ slučaja priveden?
- Nažalost, nismo u mogućnosti pružiti vam podatak o broju osoba koje su kazneno prijavljene zbog iscrtavanja grafita, murala i sličnog oštećenja prometne infrastrukture, s obzirom da evidencije ne vodimo na takav način – odgovor je Policijske uprave dubrovačko-neretvanske.
Nema javno dostupnih priopćenja o privođenja, poznato je tek da je komunalno redarstvo za grafit ‘Novinari crvi‘ kaznu naplatilo donedavnom ministru Ivanu Paladini kao odgovornoj osobi jer se radilo o zgradi u vlasništvu države.
- Lišen kamena, čempresa, maslina, ruzmarina i ostalog zelenila ili javne umjetnosti, gluho bilo, sivi betonski zid puta za Pobrežje odavno upada u oko svojom golom ružnoćom u prostoru. Njegova ružnoća je još jedna rana u krajoliku, novi ožiljak u pejzažu. Doduše, rugoba je mogla bit i ružnija i gora da je npr. oslikana pseudo-domoljubnim i nacionalističkim kičem koji u turističkom ‘biseru Jadrana‘, u zemlji promoviranoj sloganom ‘Croatia - Full of Life‘, slavi našu samoviktimizaciju iz ‘91. i kulturu militarizacije i smrti, pod krinkom borbe za slobodu i državu, poput onih koji nam rese zidove stadiona na Lapadu i ulaza u Mokošicu.
Čuda su vidjela ova tri desetljeća naše - kako ono bješe - pravne države, rečene Republike Hrvatske: pilale se renesanse kamene kolone s taraca, uništavali povijesni ljetnikovci, uništavali posljednji urbani secesijski đardini, prekrajali prostorni planovi po mjeri ljudi od steroida, silikona i hijalurona, betonirali muli u javnom pomorskom dobru, pokrivali se dokovi marina plastičnim kondomima i led trakicama pretvarali u cirkus, plaže bodljikavom žicom domaćima dobrodošlicu nazivale, itd. - komentira Pero Mrnarević, akademski slikar i grafički dizajner.
Oslikavanje murala s amblemima vojnih postrojbi na ulazu u Novu Mokšicu, krenulo je bez dozvole Grada Dubrovnika.
- U odnosu na dio upita o oslikavanju murala na ulazu u naselje Nova Mokošica 2016., obavještavamo vas kako su policijski službenici postupali u više navrata obavljajući razgovore s više osoba. O tom događaju je obavješteno i Državno odvjetništvo u Dubrovniku, kao i Grad Dubrovnik te odgovorne osobe iz Grada Dubrovnika, koje nisu podnijele prijedlog za kazneni progon počinitelja zbog počinjenog kaznenog djela "Oštećenje tuđe stvari" iz čl. 235. Kaznenog zakona – odgovaraju iz policije.
Institucije rade svoj posao
No, valja podsjetiti da su 2016. pripadnici Torcide Mokošica, uz potporu Udruge branitelja Dubrovnika, priču s muralima počeli nakon najave gradske uprave da će ulaz u Novo naselje oslikati poznati grafiter umjetničkog naziva Lunar, na temu Ratova zvijezda. Gradske vlasti su pozivale policiju da zaštiti radnike koji su trebali prepiturati započete murale, a koje su čuvali pripadnici Torcide. "Policijska uprava odbila je zahtjev Grada Dubrovnika za pružanje pomoći, budući da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti iz članka 7. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima", odgovorio je tadašnji načelnik Policijske uprave. S promjenom vlasti, autori su dobili blagoslov vlasti.
- Ovo je jedna selektivna država. Zakoni i pravila se nejednako primjenjuju na različite ljude, vrijednosti i pitanja. Koga to još čudi? Da parafraziram Orwella: svi su grafiteri jednaki, ali su neki jednakiji od drugih - kaže prof. dr. sc. Lalić.
Torcida je, kako kaže Lalić, uz Katoličku crkvu najjača organizacija civilnog društva u Dalmaciji. Ima ih mnogo i dobro su organizirani, s drugim navijačkim skupinama među prvima reagiraju u kriznim situacijama u humanitarne svrhe, ali to ne znači da se zakon ne treba primjenjivati na sve, kaže profesor Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. Dubrovnik bi trebao biti kozmopolitski grad. Primao je i primat će ljude različitih rasnih, etničkih, političkih i drugih pripadnosti, kaže sociolog i ističe kako iza grafita koji izražavaju mržnju prema drugim etničkim skupinama stoje mlade osobe, rođene nakon Domovinskog rata.
- Pretvorismo se u međuvremenu u Neum sa zidinama, cijeli grad jedna velika favela postao - ‘Favela de São Brás‘ s ove strane velike bare, a Policija eto pronašla vandala - ni manje ni više nego u - uličnom umjetniku i njegovom grafitu lišenom klempavih U slova, ‘Ubi Srbina‘ i ‘Za dom spremni‘ parola. U radu lišenom svega onoga što bi uniformirani poklonici estetike i poezije uvažili kao ‘umjetničko‘ u izričaju i nagradili slobodom - neumjetničkom dakako, sasvim doslovnom - za umjetnika, da nastavi svoj rad, da nastavi prakticirat ‘Licenciu Poeticu‘. Bravo, Policijo! Tko kaže da institucije narečene pravne države, gorde Republike nisu učinkovite? Da nije vas, vandali bi nas potpuno uništili. Mladi, sposobni i inteligentni bi iselili pa bi prelijepa ‘Croatia‘ umjesto ‘Full of Life‘ bila ‘Full of Shit‘ – komentira dubrovački umjetnik Pero Mrnarević.