Više od tisućljeća poznajemo Svetog Vlaha kao dubrovačkog parca, ali što znamo o svecu kao liječniku?
Nažalost malo, iako je to, kako kažu, Sveti Vlaho ili armenski Surb Vlaxi, bio. Uostalom, oko 500. godine spominje ga bizantinski dvorski liječnik Aetius iz Amide, poznat po tome što je sabrao Galenova djela pod zajedničkim naslovom »Tetrabiblos« i bio preteča u plastičnoj kirurgiji. On je prvi preporučio da se kod operacije tumora ide duboko u zdravo tkivo a da se krvarenje sprječava kauterom od vrućeg željeza. Bilo je to ipak puno prije nego što se ustoličila » medicina temeljena na dokazima.« U današnjoj »zapadnoj« medicini bez dokaza se ni jedan medicinski postupak ne bi trebao primijeniti. Ali nekad je snaga dokaza upravo u tome što nedostaju. Postoji samo legenda. No, ako je tako, kako to da se kult sv. Vlaha zaštitnika otorinolaringologa, veterinara, pastira, vunara, divljih životinja, proširio od Italije, Španjolske, Njemačke, Francuske, sve do Brazila i Indije? Ima nešto magično u dodiru vjere i zdravlja. Uostalom, danas se i dokazuje da brojnim bolestima vjera pomaže u liječenju. Neovisno o vjeroispovijesti. I to su pokazale višegodišnje studije.
Ima li spoznaja o liječenju bolesti grla i vrata za vrijeme svečeva života?
U vremenu u kojem je djelovao, teorije o nastanku bolesti ponavljale su se stoljećima. Uglavnom se sve svodilo na poremećaj ravnoteže životnih sokova, krvi, žute žuči, crne žuči i flegme, koji su određivali i naša psihička stanja i naše bolesti. Tako je bilo i za bolesti vrata. Za štitnjaču je Galen smatrao da ona »podmazuje« ždrijelo, drugi su mislili da služi ljepoti ženskog vrata. Tek je 1844. John Simmon utvrdio da je to žlijezda koja luči hormone u krv. Poremećaji štitnjače su se kroz povijest liječili i kraljevskim dodirom, gdje bi suveren (kralj) dotaknuo vrat, najčešće uz neku molitvu, kao i u tuberkulozi. Duga je povijest liječenja vrata i njegovih organa. Robert Graves je tek 1843. godine dao kliničku sliku pojačanog rada štitnjače, a da je jod izuzetno važan za normalni rad štitnjače dokazao je 1895. Eugen Baumann, dosta kasno, složit će te se. Pa zar nas čudi što nam je sv. Vlaho uvijek bio tu, od pomoći?
Kroz povijest kršćanstva mnogi sveci dobili svoje ‘resore‘ pomoći vjernicima?
Da, postoje oni koje se saziva za sve bolesti i medicinu, kao Kuzmu i Damjana, Sv. Luku ili Sv. Mihajla. Sveti Vlaho spada u svece koje se posebno saziva kod nekih specijalističkih bolesti, kao što se za erizipel poziva u pomoć sv. Antun, sv. Lovro za križobolju, sv. Bernardin za bolesti pluća, sv. Apolonija za zubobolju i sv. Sebastijan za kugu. Odnedavno se sve češće sv. Vlaho spominje i kao onaj kojega treba zagovarati kod opstruktivne apneje u snu (OSA). Vjerojatno njegovom diskretnom pomoći konačno se i u našoj ustanovi može dijagnosticirati taj poremećaj na koji morate misliti ako budite svoje ukućane »specifičnom zvučnom manifestacijom kod spavanja«, ako ste po danu neispavani, ako vas supruga ili rjeđe suprug, budi noću od straha da ćete prestati disati. O liječenju drugih bolesti grla sv. Vlaho postao je poznat kada je ozdravio dijete kojemu je u grlu zapela riblja kost. Iz moga iskustva moram reći da to nije nimalo jednostavna stvar, kada vam se dogodi daleko od bolnice, kao u mojoj praksi još mladog obiteljskog liječnika u Kuni Pelješkoj i s oskudnim priborom. Pokušavate izvući iz polumraka riblju kost koja se duboko zabila u ždrijelo, nemate dovoljno svjetla, pacijent je u strahu, u nemiru, refleksno zatvara usta, bori se za zrak. I konačno uspijete, naslijepo izvaditi riblju kost uz veliko olakšanje i pacijenta i vas samih. Ali našem svecu pribor nije trebao. On je to učinio vjerojatno dodirom ili molitvom ili možda ipak nekim starinskim instrumentarijem, nama to nije važno, zar ne?
Dakle, molitva ima značajnu ulogu o ozdravljenju?
Moja none imala je pregršt inkunica. Svaka je imala svoj upotrebni i molitveni značaj. Na jednoj iz 1910. piše:» O slavni sv. Vlaho, koji si kratkom molitvom povratio zdravlje djetetu, koje je poradi riblje drače u grlu, bilo na samrti isprosi nam svim milost, da osjetimo moć tvoje obrane u svim grlenim bolestima, osobito pak, da izvršavajući vjerno sve crkvene zapovijedi, budemo pokoravati grlo, to toliko pogibeljno sjetilo...« Vjerojatno će mnogi ipak prepoznati da za svaku milost ipak moramo mi učiniti neki iskorak, pokoravati se crkvenim zapovijedima, ne ogovarati, ne izmišljati laži i fake news, ne koristiti grla za loše poruke. Naša grla trebaju biti grla istine i pravde. Ali i kontrole. Svaka promjena glasa koja dulje traje treba biti razlogom posjete kod otorinolaringologa. Sv. Vlaho je tijekom moga dugogodišnjeg rada imao zemaljsku pomoć u brojnim mojim kolegama koje skraćeno zovemo otorincima. Pokušat ću se sjetiti svih s kojima sam surađivao i nadam se da će mi biti oprošteno ako koga zaboravim: dr. Altarac, dr. Jurišić, dr. Burić, dr. Antunica, dr. Mlinarić, dr. Jerkunica, dr. Vidović, dr. L. Šoša, dr. Brković, dr. Živić, dr. Petković, dr. Barač, dr. Martinović, dr. Doršner, dr. Antić - Ćurčija, dr. Potrebica. Svi su oni liječili ili liječe po principima zapadne medicine i sigurno nastojali dati najbolje u liječenju svojih pacijenata. Ali vjerujte mi, kao i u brojnim životnim situacijama, nije naodmet da se negdje nađe dodir sv. Vlaha, ili barem molitva. A tako će sigurno biti i ubuduće.
