Reagirajući na optužbe i objede, neobjektivne i neistinite medijske objave upućene Društvu prijatelja dubrovačke starine, Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske i Institut za povijest umjetnosti naglašavaju kako je "Društvo prijatelja dubrovačke starine institucija civilnog društva u službi zaštite, očuvanja i obnove kulturnih dobara, koju bi osviještena gradska uprava i vlast trebala shvaćati i poštovati kao partnera u realizaciji svojega esencijalnog interesa: čuvanja baštine kao identiteta Grada i nacije. Ma kakvo bilo dugoročno rješenje njihova odnosa, Društvu treba ostaviti skrb za zidine, zato što za to ima najbolju organizaciju i dugogodišnje iskustvo."
U ime dvije kapitalne institucije struke povijesti umjetnosti, reakciju i potporu Društvu prijatelja dubrovačke starine u njegovu radu, uz poziv gradskoj upravi Dubrovnika da DPDS-u omogući nastava misije i djelatnost potpisuju predsjednik Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske dr. sc. Zvonko Maković i ravnateljica Instituta za povijest umjetnosti dr. sc. Katarina Horvat-Levaj.
U reakcij ise navodi kako su članovi dvaju društava s negodovanjem i zgražanjem pratili optužbe i objede, neobjektivne i neistinite medijske objave upućene Društvu prijatelja dubrovačke starine, otkako je 2019. sadašnji kandidat SDP-a Jadran Barač zajedno s bivšim gradonačelnicima Vidom Bogdanovićem i Androm Vlahušićem pokrenuo tužbu s ciljem da se poništi ugovor s Društvom o upravljanju dubrovačkim zidinama. Sud je doduše 19. veljače 2021. odbacio tužbu s obrazloženjem da tužitelji nemaju interesa da je pokrenu, ali Barač najavljuje nastavak borbe za zidine. Ukratko i jasnije: za prihode koje donose zidine od posjeta, paktirajući s Vlahušićem za kojega inače kaže da je „uspostavio štetan klijentelistički odnos s dijelom partnera“ i koji je zbog zloupotreba svojeg položaja bio osuđen i eliminiran iz politike. Predsjednici dvaju društava reagiraju na tekst objavljen na jednom nacionalnom internet- portalu u kojem je Barač nazvao DPD „grupom građana – amatera“ koji su "temeljem zakonski vrlo problematičnog ugovora postali najveći financijski centar moći“ te da se „pod krinkom zaštite i brige o kulturnom dobru svjetske vrijednosti odvija neviđena financijska eksploatacija tog dobra“.
Potpisnici podsjećaju kako je još 1969. upravljanje i održavanje zidina ugovorom povjereno DPDS-u te navode postupno mijenjanje ugovora ustvrdivši kako "Sada kandidat za gradonačelnika Barač s Vlahušićem i Bogdanovićem traži poništenje svih ugovora, što znači i proglašenje potpisa trojice gradonačelnika ništetnima" a sav prihod bi se "morao slijevati u gradski proračun" te podsjećaju kako je Vlahušić "javno govorio da ga treba za „svoje“ projekte i najavljivao da zidine namjerava dati u koncesiju, ne bi li se tako riješio brige za njih i lagodno ubirao novac."
Maković i Horvat- Levaj podsjećaju na ishodišta DPDS-a i dugi kontinuitet rada na spomenicima, napominjući da je u Dubrovniku 1898. osnovano Društvo za promicanje interesa Dubrovnika koje je do Prvog svjetskog rata dalo golem doprinos uređenju urbanih prostora i afirmaciji povijesnih vrijednosti i spomenika, da je njegovu misiju nastavilo društvo Dub (osnovano 1921. godine), koje inicira sve zahvate na uređenju Grada između dva svjetska rata. Rad Rad Duba, ugašenog poslije Drugog svjetskog rata, nastavilo je i razvilo Društvo prijatelja dubrovačke starine koje je osnovano 1952. godine. DPDS skrb za zaštitu i obnovu spomenika i nadzor radova povjerena Lukši Beritiću kao povjereniku Konzervatorskog zavoda za Dalmaciju u Splitu. Podsjećaju da je Beritić 1952. stao na čelo novoosnovanog društva koje je bilo jedinim nositeljem konzervacije i obnove dubrovačkih spomenika do 1960., kada je osnovan Zavod za zaštitu spomenika kulture."
"Ideja vodilja Društva dubrovačke starine od početka bila je osposobiti obnovom i uređenjem najveći spomenik Grada: njegove zidine, kao i stonski fortifikacijski sklop kako bi prihodom od posjeta uzdržavali sami sebe. I ne samo sebe, nego mnoštvo pokretnih i nepokretnih spomenika dubrovačkog kraja, od kojih bi znatan dio bio nepovratno izgubljen da sredstva ubrana s gradskih zidina nisu uložena u njihovu sanaciju i očuvanje. Rad Društva obuhvaćao je terenska istraživanja, dokumentiranje stanja i otkup spomenika, konzervaciju, restituciju i rekonstrukciju spomenika te publicističku i izložbenu djelatnost. U sve to bili su uključeni vrsni stručnjaci više generacija. Radom, programom i rezultatima Društvo je steklo povjerenje vlasti koje su mu ugovorom povjerile održavanje i upravljanje dubrovačkim i stonskim fortifikacijskim sklopovima. Prihod od posjeta i obilaska zidina troši se striktno namjenski: najprije za fortifikacijsku baštinu, ali i za obnovu drugih važnih spomenika Grada i njegovog povijesnog teritorija.
Danas su dubrovačke zidine jedan od najbolje očuvanih i istraženih fortifikacijskih sklopova u Europi. Sve ono čemu se danas divi milijunska publika i odaje priznanje stručna javnost, od velikih međunarodnih organizacija kao što su UNESCO iliICOMOS, do niza specijaliziranih institucija, sveučilišta, srodnih ili sličnih građanskih društava, rezultat je gotovo sedam decenija uzornog rada. Održavanje zidina kontinuiran je, svakodnevni, tegoban posao koje Društvo umije organizirati uz minimalne administrativne troškove, zato što umjesto birokratskog aparata ima fleksibilnu mrežu djelatnika, a vodstvo se sastoji isključivo od volontera.
Svoju reakciju potpisani čelnici dvaju uglednih druptava završavaju s: "Nazivati Društvo prijatelja dubrovačke starine grupom privatnika i amatera nije samo netočno, nego i zlonamjerno. Društvo je institucija civilnog društva u službi zaštite, očuvanja i obnove kulturnih dobara, koju bi osviještena gradska uprava i vlast trebala shvaćati i poštovati kao partnera u realizaciji svojega esencijalnog interesa: čuvanja baštine kao identiteta Grada i nacije. Ma kakvo bilo dugoročno rješenje njihova odnosa, Društvu treba ostaviti skrb za zidine, zato što za to ima najbolju organizaciju i dugogodišnje iskustvo. I ovom prilikom, u ime dvije kapitalne institucije struke povijesti umjetnosti, podržavamo Društvo prijatelja dubrovačke starine u njegovu radu i pozivamo Grad Dubrovnik da omogući Društvu da nastavi svoju djelatnost i misiju."
